|
Nova istraživanja na Crnopcu
3.-6. lipnja 2010. – Muda Labudova
Stipe Tutiš, SO Željezničar
Zima i kiša omele su ovogodišnja istraživanja SO HPD
Željezničar na Crnopcu. Upravo stoga, prvo ovogodišnje istraživanje u
jami Muda Labudova organizirano je tek od četvrtak 3. do nedjelje 6.
lipnja 2010. godine. Za spomenuto istraživanje bila su zadana dva
osnovna cilja:
1. Osposobiti logor na Crnopcu nakon zime
2. Nastaviti istraživanje i topografsko snimanje u
jami Muda Lauboda
Uz ova dva spomenuta cilja bilo je još niz poslova
koje je trebalo obaviti unutar i izvan objekta kako bi se istraživanje
provelo uspješno i kako bi se pripremili za daljnje akcije koje slijede.
Neke od aktivnosti bile su uvijek mučni transport opreme od parkirališta
pod grebenom Kite Gačešine i podizanje logora, transport opreme od
logora do jame, provjera i popisivanje speleološke opreme, hrane, ostale
opreme unutar i izvan objekta, popravak telefonske žice unutar i izvan
objekta, organizacija bivka, prikupljanje biološkog i geološkog
materijala, uzimanje uzoraka za analizu vode, transport i postavljanje
manje cisterne za prikupljanje kišnice, rekognosciranje terena i dr.
Uoči samog odlaska na teren, kiša i loše vrijeme nisu
išle u prilog speleološkim istraživanjima. Ipak unatoč svim obavezama i
problemima skupilo nas se dovoljno, tako da smo uspješno obavili većinu
prethodno zadanih ciljeva. Treba naglasiti da smo i ovoga puta imali
veliku pomoć u prijateljima, speleolozima iz Rijeke i Istre (SU Estavela
iz Kastva, SK Istra iz Pazina).
Tijek istraživanja:
SOŽ-ova prethodnica krenula je iz Zagreba na Crnopac u
četvrtak ujutro u sastavu Zoran Bolonić-Coki, Nikolina Barišić-Nina i
Stipe Tutiš. U Gračacu smo se sastali s prijateljima iz Rijeke; Lovel
Kukuljan, Diego Košta i Pero iz Žminja. Na parkiralištu kod Kite
Gačešine zatekli smo lijepu sliku, mnogo speleologa iz Šibenika, Splita,
Omiša, Zagreba, Karlovca, Rijeke. Neki idu istraživati u Munižabu, drugi
u Kitu Gačešinu, u Muda Labudova.
Transport opreme, podizanje logora, izvlačenje voe,
oprema, razrada plana i priprema stvari za sutrašnji ulazak. U petak oko
13 sati nas petero ulazi u objekt, a Coki ostaje logistika. Prvi dan smo
preopremili ulaznu vertikalu, ponovili topografsko snimanje na mjestima
gdje je to bilo potrebno, popisali svu opremu koja se nalazi u jami (do
suženja na ploči iznad bivka), transportirali smo potrebnu opremu i
podigli bivak. Na dnu ulazne vertikale bilo je puno snijega i leda, a u
samom objektu voda se obilnije procjeđivala. Takva situacija prouzročila
je da smo do bivka došli mokri. Na sreću voda se već drugi dan smanjila,
tako da nije predstavljala veći problem. Prvi dan nije nam pošlo za
rukom stara taktika iz Draženove Puhaljke, odnosno dovikivanje s ekipom
koja je istraživala u Kiti Gačešinoj, pa da se eventualno ponovno
spojimo.
Drugi dan pridružili su nam se još petorica SOŽ-ovaca Branko Jalžić –
Bančo, Dalibor Jirkal – Dado, Ivan Mišur – Ivo, Robert Rosić – Ros, i
Marin Lukas – Marinko.
U subotu smo nastavili postavljati jamu po glavnom smjeru prema dnu,
odnosno kroz Trećemajsku vertikalu. Druga ekipa nastavila je topografski
snimati nove dijelove, kao i dodatno postavljati i popravljati
telefonsku žicu za telefon i skupljali biološki i geološki materijal.
Tijekom subote navečer došli smo do relativno uskog i
visokog meandra na nekih cca -500 metara koji nakon više desetaka metara
(cca 100-150 metara) završava s ključanicom i plitkim sifonskim jezerom.
Trenutna pretpostavka je da u sušnom razdoblju voda u sifonu opadne i to
bi, vjerujemo omogućilo, nastavak pružanja kanala u tom dijelu objekta.
Topografski je nacrtano nekih cca 100 metara meandra, a prolazak kroz
sifon ostavili smo za ljetno, sušno razdoblje.
Dakako u gornjim dijelovima dio ekipe postavljao je
još jednu vertikalu koja se pruža u suprotnom smjeru, spustili su se 50
metara i ustanovili da se kanal pruža dalje. Isto tako uočeno je i
otkriveno više paralelnih vertikala, meandara i nekoliko otvora koji još
uvijek nisu istraženi. Jedan od takvih novih upitnika otkriven je u
samom bivku nakon otkopavanja dijela blokova i kamenja.
Posebno treba naglasiti da će uskoro i službeno biti
objavljeni izrazito zanimljivi podaci biospeloloških istraživanja u
objektu.
U nedjelju, nakon kratkog sna u ranim jutarnjim satima
prvi speleolozi počeli su izlazit na površinu. Neki su malo duže spavali
u bivku tako da smo svi smo živi i zdravi bili na parkiralištu Kite
Gačešine u nedjelju oko 19,30 sati. Smijeh, zadovoljstvo,
fotografiranje, razmjena iskustva i informacija s drugim speleolozima,
pokoja piva. Došli smo u Zagreb tek oko ponoći, ali zadovoljno smo
zaključili da je završio još jedan buran istraživački vikend na Crnopcu.
Jer poticajno je saznanje da idu dalje i Kita, Munižaba, Muda, a što će
donijeti buduća istraživanja, možda Burinka, Draženova puhaljka…..
 OBJAVLJENO:
02.07.2010.
16:05
Spojile se Kita Gaćešina i
Draženova puhaljka!
Bernard
Bregar
Istraživanje Draženova puhaljke je započelo ove godine
na logoru Crnopac SOŽ-a. Jama je dobila ime po našem pokojnom prijatelju
Draženu Kunoviću. Prilikom istraživanja jame na ljetnom logoru dosegnuta
je dubina oko 120m, gdje se stalo na uskom prolazu koji je trebalo
proširiti. Znali smo da je jama iznad kanala od Kite 200m visinske
razlike, te smo svi nestrpljivo čekali iduću priliku da nastavimo
njezino istraživanje. U trajanju od 4.10.2009. do 11.10.2009.
nastavljena su istraživanja na Crnopcu, te smo uspjeli proći u jami na
200m te smo ostali u vertikali bez špage. Nakon toga je bilo očito da je
Kita negdje vrlo blizu, te je Šibensko-Drniška ekipa 8.10. svratila na
Crnopac i pomogla u pronalasku spoja. Spoj se nalazi na 200m dubine na
malenom (sada malo većem) oknu u vertikali i ulazi u dio Kite nazvan
E-šerihija. Spoj vjerojatno ne bi ni zamijetili kao perspektivu da nam
Šibensko-Drniška ekipa nije osvijetlila put s druge strane (iz Kite).
Više informacija i cijelo istraživanje će biti objavljeno u novom broju
speleologa. Također neću navoditi imena ljudi koji su sudjelovali jer
još, nažalost, ne raspolažem sa svim podacima, tako da će i to biti u
članku. Metraža jame i spoja je provizorna, naime nacrt je još u izradi.
Zahvalio bi se svima koji su sudjelovali na spajanju ove dvije jame, i
mogu reći da mi je bilo pravo zadovoljstvo raditi s takvom ekipom. Još
sad da spojimo Munižabu i Muda Labudova imat ćemo lijepi đir.
Muda Labudova
Josip
Dadić
Nakon višetjednih detaljnih priprema od 7. do
10.10.2009. nastavljeno je istraživanje jame Muda Labudova(detaljan
pregled povijesti istraživanja biti će objavljen u časopisu „Speleolog“
koji je u pripremi). Već tradicionalni željezničarski duh zajedništva u
ovoj akciji pokazao se u svom najboljem izdanju. Većina članova odsjeka
sudjelovala je u ovoj istraživačkoj akciji tako da smo imali odličnu
logističku i istraživačku ekipu, koja je uspješno ostvarila sve
prethodno zadane ciljeve. Osim toga, značajnu ulogu u ovoj akciji imali
su članovi SU „Spelunka“, SU „Estavela“, SK „Had“ s kojima redovito
surađujemo i čije su znanje, iskustvo, entuzijazam, te zajedničko
međusobno uvažavanje i povjerenje, uvelike pomogli da damo sve od sebe.
U srijedu popodne iz Zagreba smo krenuli prema Gračacu
gdje nas je dočekala dobro raspoložena ekipa iz Rijeke i Istre s kojom
smo se uputili prema Crnopcu u logor na Jami Vjetrova. Tamo je već
nekoliko dana, od 4. 10. ekipa iz SOŽ-a opremala i topografski snimala
jamu Draženova puhaljka( istraživanju i spajanju s Kitom Gaćešinom više
u odvojenom članku). S obzirom na otežani pristup baznom logoru,
pokušali smo pronaći što bolji i kraći put u čemu smo i uspjeli tako da
se sada na logor stiže za pola sata s parkirališta kod Kite Gaćešine. Uz
vatru smo još jednom dogovorili plan istraživanja.
U četvrtak u popodnevnim satima ekipa iz Estavele,
Spelunke i Hada krenula je u Muda Labudova a nešto kasnije krenuli smo i
mi Željezničari. Spustivši se u jamu na -300 m dubine kod petlje „Kratki
spoj“ nastavili smo istraživanje objekta. S obzirom da se na tom mjestu
objekt pruža vertikalno u više smjerova, nismo imali problema s izborom
puta. Dok se ekipa iz Rijeke i Istre (Ivan Glavaš, Ozren Dodić, Antonio
Ciceran, Lovel Kukuljan, Andrija Rubinić i Diego Košta) pripremala za
napredovanje, mi iz SOŽ – a (Stipe Tutiš, Dalibor Jirkal i Josip Dadić)
smo tražili pogodno mjesto za bivak u kojem smo namjeravali prespavati
kako bismo odmorni mogli nastaviti dalje. Nakon višesatnog opremanja,
oko 5 ujutro, probudila nas je umorna ekipa postavljača. Rezultat
njihovog cjelonoćnog rada bio je cca 150 m postavljene vertikale i
rečenica: „jama ide dalje!“ Nakon kratke okrijepe ekipa se odlučila za
izlazak iz objekta, te su nakon gotovo 20 sati neprestanog rada krenuli
penjati prema izlazu. Nakon buđenja i mi smo se pripremili nastaviti
tamo gdje se stalo s istraživanjem. U međuvremenu, do nas se spustila
ekipa postavljača telefonske žice (SOŽ- Marko Budić, Ivan Mišur). Žica
je provučena od logora na Jami vjetrova do ulaza u jamu i kroz jamu do
petlje „Kratki spoj“. Nakon uspostavljene komunikacije s logorom ekipa
se pjevušeći uputila van. Napokon smo i mi, koji smo prespavali, krenuli
na posao. Dalibor je krenuo crtati jamu od petlje na -300 m, a Stipe i
ja, spustivši se do mjesta gdje se prethodnu noć stalo, nastavili smo
opremati vertikalu. Nakon cca 30 m i par sidrišta bušilica je počela
odustajati. To nas je poprilično naljutilo, jer s police na koju smo se
spustili, kamen pada još cca 50 m. Dalibor se u međuvremenu spustio do
nas na dubini cca -460 m jer je prilikom crtanja ostao bez baterija u
novom uređaju. Nakon kraće stanke odlučili smo topografski snimiti
objekt od ovog mjesta do početka vertikale na cca – 325 m, što smo nakon
više sati i napravili. Odmorivši se par sati u bivku na – 300 m u subotu
ujutro krenuli smo van iz jame, gdje nas je dočekala dobro raspoložena
ekipa (Vlado Božić-Boltek, Milivoj Uroić, Siniša Jembrih) koja nam je
pomogla nositi stvari do logora.
Činjenica da u opisanom vremenu nismo stigli niti
pogledati ostale perspektivne dijelove objekta, te da jedan od smjerova
koji smo izabrali još ide dalje u dubinu, govori nam da se radi o
neizmjernom potencijalu objekta. S obzirom na ostale velike speleološke
objekte na Crnopcu( Kita Gaćešina, Jama Munižaba) još jednom se
potvrđuje iznimna speleološka vrijednost tog prostora. Svatko tko je
malo bolje upućen u prostor Crnopca može pretpostaviti da je
unutrašnjost tog brda jedan veliki speleološki sustav na više razina
koji tek treba istražiti. Pronalazak jame Muda Labudova, trenutne dubine
460 m, te spajanje jame Draženova puhaljka s Kitom Gaćešinom, samo je
mali doprinos višegodišnjih napora speleologa u njihovim nastojanjima.
Što se tiče Muda Labudovih, posao je tek počeo. Mladi geolozi i biolozi
koji stasaju u našem odsjeku moći će prikupljene informacije dodatno
analizirati i reći nam nešto više o ovom objektu. Iskusna ekipa
postavljača i crtača garantiraju da će posao i u budućnosti biti dobro
obavljen a suradnja s ostalim speleolozima nas posebno veseli, jer
uvijek iznova možemo naučiti nešto novo o speleologiji, nama samima i
ponešto o drugima.
Za SO HPD „Željezničar“ protekla akcija predstavlja
veliki uspjeh te se ovim putem zahvaljujemo svim članovima odsjeka koji
su pomogli. Također se zahvaljujemo svim članovima SU „Spelunka“, SU
„Estavela“, SK „Had“ s kojima nam je zadovoljstvo boraviti u podzemlju
te se veselimo svakom novom susretu.
SO HPD Željezničar u suradnji s
SU Estavela:
Dalibor Reš
Marko Vrkić
Diego Košta
Vlado Špehar
Lovel Kukuljan
Andrija Rubinić
SU Spelunka:
Ozren Dodić
Ivan Glavaš
SK Had:
Antonio Ciceran
Speleološki logor Crnopac 2009.
Ruđer Novak
Istraživanje Crnopca
započelo je sredinom prošlog stoljeća, a danas je on prepoznat kao jedan
od speleološki najperspektivnijih, ali i najzahtjevnijih dijelova
Hrvatske. Željezničar istražuje na Crnopcu od 1980-tih, a posljednjih
nekoliko godina organiziramo jednotjedne ljetne logore na Jami vjetrova.
Sustavnim istraživanjima želimo pridonijeti izradi speleološkog katastra
Crnopca, a naš rad prepoznat je u Javnoj ustanovi "Park prirode Velebit" pa
smo ljetos logor organizirali uz njihovu potporu. Od 25.7. – 01.08.
izmijenilo se ukupno 24 speleologa iz četiri speleološke organizacije:
SO HPD Željezničar, SU Estavela, SU Spelunka i SKOL. Logor su zajednički
vodili Stipe Tutiš i Dalibor
Jirkal.
Osnovni cilj bio je topografski snimiti istraženi dio i pronaći
eventualne nove dijelove jame Muda labudova. Uz ovaj kapitalni objekt,
nastavili smo rekognosciranje terena, topografsko snimanje i
katastriranje istraženih objekata. Ukupno je istraživano 9 objekata, a
nacrtano je ukupno 540 novih metara. Svakako najznačajniji rezultat su
novootkriveni horizontalni i vertikalni dijelovi jame Muda labudova na
dubini od 300-350 metara. Prostori su veliki i perspektivni, a s obzirom
da se pružaju i vertikalno i horizontalno, izgleda da je jama tek sada
„krenula“. Također, dijelovi jame poznati do logora su u cijelosti
topografski snimljeni i fotodokumentirani.
Osim Muda, značajni rezultati
postignuti su i u (zasad) manjim, novootkrivenim jamama. Jedna od njih,
Draženova puhaljka, (nazvana po našem pokojnom prijatelju i kolegi
Draženu Kunoviću) zanimljiva je zbog ulaza koji se nalazi iznad jednog
od kanala špilje Kita Gaćešina. Na dnu istraženog dijela ove jame (100m)
osjeća se zamjetno strujanje zraka pa je izgledno da će se ta dva
objekta spojiti.
Istražene su i topografski snimljene i jame Iš (105m),
Čokolino (73m), Oro žene (47m), Zrće (37m), Oro muškarci (14m) i Špajza
iza kamena (12m). Rekognoscirani su novi objekti, a mnogi otprije
poznati objekti su označeni pločicama i dodani u speleološki katastar.
Detaljniji izvještaj ovogodišnjeg logora i ostalih istraživanja na
Crnopcu bit će objavljen u slijedećem Speleologu (godište 57). Nakon
tjedan dana napornog rada i puno zanimljivih rezultata, logor smo
preselili u mirnije vode na izvor Cetine.
|
