|
Sistem
BC-4 - Mala Boka
Slovenija,
Kanin
Tekst: Stipe Tutiš.
Fotografije: Ana Bakšić i Dalibor Jirkal
Uvod
U periodu od 4. do 6. veljače 2011, hrvatski speleolozi, Ana Bakšić (SO
PDS Velebit, HGSS), Slaven Boban (SO PDS Velebit, HGSS), Dalibor Jirkal
(SO HPD Željezničar, HGSS) i Stipe Tutiš (SO HPD Željezničar) u pratnji
slovenskih kolega, posjetili su sistem BC-4 – Mala Boka na slovenskom
dijelu Kanina. Dio impresija s akcije predstavljeno je u tekstu koji
slijedi.
Presjek speleoloških istraživanja
Sistem BC-4 - Mala Boka nalazi se na području masiva Kanin, na samoj
granici između Slovenije i Italije, a u blizini mjesta Bovec. Najviši
vrh Kanina visok je 2587 m/nmv, a cijelo područje već je duže vrijeme
poznato kao iznimno speleološki perspektivno s nizom dubokih jama. Neke
od njih već su upoznali pojedini hrvatski speleolozi npr. Led Zeppelin
(-1020 m +), Skalarjevo Brezno (- 911 m) i o njima se već pisalo u našim
speleološkim krugovima. O istraživanjima u Maloj Boki tijekom 2005.
godine, pisao je Slaven Boban u časopisu Velebiten (br. 42, 2005.).
Nakon članka Slavena Bobana, sistemu BC-4 - Mala Boka kod nas nije
pridano mnogo pažnje, unatoč tome što se speleološki istražuje više od
40 godina i što je nakon niza desetljeća istraživanja 2005. godine
uspostavljen spoj, što je ovaj objekt svrstalo u red svjetski
impozantnih speleoloških sustava, traverza. Sistem traverza BC-4 – Mala
Boka drugi je po veličini objekata ovakvog tipa, odmah iza austrijskog
sistema Lamprechtsofen (- 1632 m).
Slovenski speleolozi počeli su istraživati špilju Mala Boka još 1968.
godine, a intenzivirali su svoja istraživanja tijekom 70-tih godina
prošlog stoljeća kada se objekt istražio u duljini od 1336 m. Krajem
80-tih i početkom 90-tih ponovno su se intenzivirala istraživanja u
Maloj Boki, a posebno su postala učestala početkom novog tisućljeća.
Važno je napomenuti da su sva istraživanja u spomenutom periodu u Maloj
Boki vršena odozdo prema gore, odnosno od donjeg ulaza, čija se
nadmorska visina nalazi 433 m/nmv. U tom su periodu slovenski speleolozi
istražili objekt u duljini od 6656 metara i prešli visinsku razliku od
+602 metra. Budući da su istraživanja, a posebice tehnička penjanja uz
pomoć kojih se ponajviše napredovalo, postala iznimno iscrpljujuća,
fizički i psihološki zahtjevna, slovenski su speleolozi počeli raditi na
tome da pronađu gornji ulaz, na masivu Kanin i da kroz njega pokušaju
napraviti spoj. Na postojanje spoja ukazivalo je jako strujanje zraka
kao i velika količina vode u objektu, za vrijeme obilnih kiša i
topljenja snijega na Kaninu. Voda bi uglavnom istjecala kroz obližnji
slap Boka, ali bi se povremeno pojavljivala i kroz glavni ulaz u Malu
Boku i završava u dolini Soče. Istraživanja gornjih dijelova Kanina
urodila su pronalaskom više perspektivnih jama, ali niti jedna nije
ukazivala na mogućnost spajanja s Malom Bokom. Ipak, poljski su
speleolozi tijekom svojih istraživanja na području Belega Čela u blizini
stare kuće Petra Skalarja, pronašli ulaz u jamu BC-4 i nazvali ga
Poljska jama. Budući da su naziv BC-4 i lokacija ulaza u jamu ranije
bili dokumentirani u speleološkom katastru Slovenije dogovoreno je da se
i nadalje koristi taj naziv. Ulaz BC-4 nalazi se na 1730 m/nmv od kojeg
su Poljaci tijekom istraživanja jame došli do dubine od -695 metara i
predvidjeli da jedan od meandara vodi prema Maloj Boki. Tijekom 2005.
godine slovenski speleolozi, uz pomoć talijanskih kolega, nastavili su
istraživanje i uspjeli su svladati uski blatni meandar, kojeg su nazvali
Nutela Killer (op.a. klasični eliminator), na dubini -695 metara i u
nastavku jame napokon spojili BC- 4 i Malu Boku u jedinstveni sustav.
Nakon više naknadnih akcija i opremanja glavnog kanala, sistem je postao
prohodan od gornjeg do donjeg ulaza. Potrebno je napomenuti kako su
vodeću ulogu u istraživanju i spajanju sistema imali slovenski
speleolozi Dejan Ristič- Rile, Andrej Fratnik, Jure Andjelič- Yeti, Rok
Stopar, Milan Urs, kao i talijanski speleolozi i ranije poljski
speleolozi. Tijekom istraživanja korištene su sve raspoložive
istraživačke tehnike, posebice tehničko penjanje, uglavnom klinovima uz
ostale improvizacije, a uložen je ogroman trud u organizaciji logistike.
U istraživanju ovog sistema svoj obol dali su i hrvatski speleolozi
članovi SO PDS Velebit i HGSS, Darko Bakšić, Ana Bakšić, Slaven Boban i
Matija Čepelak.
Osnovne crtice o sistemu BC-4 - Mala Boka:
- Spoj između BC-4 i Male Boke nalazi se 435 metara nad ulazom u Malu
Boku na 842 m/nmv
- Visinska razlika između donjeg i gornjeg ulaza iznosi 1297 metara
- Visinska razlika cijelog sistema BC-4 - Mala Boka iznosi 1319 metara
- Duljina dosada izmjerenih kanala u sistemu BC-4 - Mala Boka iznosi
8168 metara
- Radi se o drugoj po veličini prohodnoj traverzi ovakvog tipa na
svijetu (prvi na listi je sustav Lamprechtsofen - Verlorenen Weg Schacht
u Austriji, -1632 metara)
- Duljina glavnog kanala kojeg speleolozi moraju proći da bi savladali
sustav iznosi 4997 metara
- Objekt je tipične alpske morfologije, s vertikalama i vertikalnim
skokovima, uskim meandrima i kanalima, zahtjevnim penjačkim detaljima
- Objekt je iznimno hidrološki zanimljiv, bogat je vodom, jezerima i
vodenim tokovima
- Objekt nije do kraja speleološki istražen i ima mnogo dijelova
pogodnih za daljnje istraživanje i napredovanje
- Radi se o iznimno atraktivnoj sportskoj traverzi pogodnoj za ekstremni
speleološki treking koji u komadu traje oko 20 sati. Morfološke osobine
čine jamu iznimno zahtjevnom za kretanje, u fizičkom i psihičkom smislu.
Tijek akcije
Već dulje vrijeme traju kontakti članova SO PDS
Velebit sa speleolozima iz Slovenije koji istražuju na području Kanina.
Jedan od takvih kontakata je urodio idejom da se posjeti i svlada
spomenuta traverza u sustavu BC-4 - Mala Boka. Tako su Luka Mudronja
član SO PDS Velebit i slovenski kolega, speleolog iz Kopra, Rok Stopar,
dogovorili zajedničku akciju slovenskih i hrvatskih speleologa u terminu
od 4. do 6. veljače 2011. godine.
Cilj akcije, kao što je već rečeno, bio je uspješno proći traverzu,
provjeriti i preopremiti oštećene dijelove postavljenih užeta i
fotografski dokumentirati sustav. Uvidom u meteorološke prilike dobili
smo odgovor da će vremenske prilike za vikend biti stabilne što nam je u
ovim zimskim mjesecima omogućilo siguran odlazak do gornjeg ulaza BC-4 i
prolazak cijele traverze bez opasnosti od vode.
Ponukani dobrom prognozom i snom svakog od nas, da se
nakon više od 1300 metara spuštanja u dubinu planine na nižem ulazu
izađe van, krenuli smo u petak kasno poslijepodne iz Zagreba, u sastavu
Ana Bakšić, Slaven Boban, Dalibor Jirkal- Dado, Stipe Tutiš. Neki od nas
su već tada pokazivali simptome bolesti uz temperaturu, ali to nas nije
spriječilo da u dobrom raspoloženju nastavimo put Kanina. Nakon
prospavane prve noći, uz rijeku Soču u Sloveniji, uputili smo se prema
Bovcu na mjesto dogovorenog sastanka s Rokom Stoparom. Uskoro su nam se
priključili slovenski speleolozi Rok Stopar, Franc Marušič- Lanko, Dean
Ristič- Rile, Tomaž Tivadar- Rošo, Karin, Izy, te planinarka Martina
Bergant- Bina s prijateljicom.
 
Nas dvanaest krenulo je oko 12.00 sati, na strm uspon
iz smjera Bovca, do ulaza u BC-4. Od mjesta na kojem smo ostavili vozila
do ulaza u jamu bilo je potrebno svladati visinsku razliku od oko 700 m/nmv.
Dosta snijega, nešto leda i ostataka ranijih lavina nije nas spriječilo
da relativno brzo dođemo do ulaza nakon otprilike sat i po hoda. Kratko
smo otkopavali snijeg s ulaza, nešto smo pojeli i presvukli se.
Pozdravili smo se sa slovenskim planinarkama koje su s nama stigle do
ulaza u jamu i zamolili ih da nam spuste vozila do parkirališta kod
ulaza u Malu Boku. U jamu smo krenuli negdje oko 14.00 sati. Dogovorili
smo se kako će u prvom, vertikalnom dijelu objekta, Rok prvi prolaziti i
pregledavati užeta. To se pokazalo više nego potrebnim jer su odroni
kamenja nošeni vodom na više mjesta u objektu oštetili užeta koja je
bilo potrebno zamijeniti.
Prolazeći prvi dio jame uočili smo manje vertikalne
skokove koji se neprestano izmjenjuju sa uskim i teško prohodnim
meandrima. Nakon -200 metara od ulaza dolazi se u nešto šire i dulje
vertikalne skokove. Ovaj vertikalni dio sistema završava sa već
spomenutim djelom zvanim Nutela killer, odnosno blatnjavim suženjem,
meandrom koji je svojevrsni eliminator za speleologe. Nakon 4 sata
spuštanja do ovog mjesta bili smo svjesni da moramo proći dalje jer bi
povratak sa -695 metara na površinu bio izuzetno težak zbog uskih, na
dijelovima uzlazno, gotovo neprolaznih meandara.
Nastavili smo dalje i nakon 7 sati napredovanja od ulaza došli na sveto
mjesto speleologa koji su godinama i desetljećima istraživali u objektu,
spoj između jame BC-4 i Male Boke. Slovenski prijatelji tada su nam uz
smijeh rekli da imamo još dva sata do bivka po relativno ravnim i
prohodnim kanalima. Brzo smo se uvjerili da njihova konstatacija baš i
ne stoji osobito kada se uzme u obzir da jama, gledajući od ulaza u
BC-4, svakim metrom postaje sve teža i zahtjevnija i u fizičkom i u
psihičkom smislu. Svladavanje manjih vertikala, meandara, dugačkih
prečnica, slobodno penjanje i otpenjavanje izmjenjivalo se sve do bivka
u kojeg smo stigli oko 23.00 sata. Iskusni prijatelji iz Slovenije brzo
su se okrijepili i zaspali na 45 minuta u improviziranom bivku od astro
folija, dok smo mi ostali odmarali uz Anin čaj i juhe.
Već tada nam je bilo jasno da do izlaza ima još puno
znoja i da nam predstoji najteži dio sistema. Treba naglasiti kako je
bivak smješten na oko +400 metara od ulaza Mala Boka, što bi značilo da
smo se od bivka isto toliko trebali i spustiti do spomenutog ulaza, u
ovom slučaju izlaza. Specifičnost tog dijela objekta su dugački vodeni
meandri, koji se dijelom uspinju, a dijelom spuštaju, što rezultira
konstantnim gubitkom dubine prilikom napredovanja. Stoji konstatacija da
je cijeli sustav takve morfologije da speleolog tijekom napredovanja ne
dobiva previše mogućnosti za opuštanje i odmor što predstavlja
dugotrajan fizički i psihički napor, posebno onim manje iskusnim ili pak
iskusnim, a psihofizički nepripremljenim speleolozima.
Po prilici oko 00.30 krenuli smo iz bivka prema
izlazu. Prva tri sata svi smo se držali zajedno i prolazili vodene i
skliske meandre, prečnice, penjali se i spuštali. Na pola puta od bivka
do izlaza, kod niskog fosilnog kanala nalik na Ramzesov prolaz u
Veternici, samo što je ovaj puno naporniji i dulji, došlo je do izražaja
iskustvo ali i trenutna psihofizička pripremljenost pojedinih članova
ekipe. Ipak, svi smo krenuli dalje, neki brže a neki sporije i nakon
više sati hoda došli smo do cilja, izlaza iz Male Boke.
18
Pogled na sunčeve zrake, gledano iznutra, iz kuta
iscrpljenog speleologa, nakon više od 20 sati neprestanog napredovanja
kroz ovako zahtjevni objekt neopisiv je. Stoji preporuka svim
speleolozima koji imaju volje i mogućnosti da zajedno sa svojim
prijateljima, špiljarima, pokušaju i pomaknu svoje granice te dožive
iznimno zadovoljstvo.
Ipak, nakon više od 23 sata neprestanog trajanja
akcije, uključujući i planinarenje do ulaza u jamu BC-4, zadnji
speleolozi izašli su kroz ulaz Mala Boka. Svi smo više ili manje bili
iscrpljeni, ali na sreću sve je uspješno završilo bez ijedne nezgode ili
ozljede.
Na kraju svega slijedilo je kratko zajedničko druženje
uz smijeh, kolače i pivo. Mi smo krenuli put Zagreba, a naši prijatelji
Rok, Dejan i ostali svojim kućama uz obećanje da ćemo se uskoro vidjeti
na zajedničkom terenu. Nakon 33 sata nespavanja stigli smo u Zagreb
umorni ali sretni jer nam se ispunio jedan od speleoloških snova.
U ime SO PDS Velebit i SO HPD Željezničar upućujemo
zahvalu kolegama iz Slovenije zbog izvrsne organizacije i zajedničkog
druženja.
Više o sustavu BC-4 – Mala Boka
Više o masivu
Kanina
Izvor nacrta:
www.pdtolmin.si
OBJAVLJENO: 12.02.2011. 22:57
|
