|
Skalarjevo brezno
27.12.2009 - 02.01.2010.
Tekst: Oldrich Štos i Darko Bakšić
Fotografije: Darko Bakšić
U razdoblju od 8. do 21. siječnja 2010. godine održana je speleološka
ekspedicija tima KOTA 1000 u okviru projekta Mt. Kanin -2000 m. Cilj
ekspedicije bio je nastavak speleoloških istraživanja u Skalarjevom
breznu na Kaninskim podima u Sloveniji. Međunarodni tim bio je
sastavljen od speleologa iz šest zemalja svijeta: Češka, Slovačka,
Slovenija, Velika Britanija, Hrvatska i Poljska. Stabilne vremenske
prilike s temperaturom zraka između -8 i -10 ˚C i visinom snijega od 230
cm omogućile su neometana speleološka istraživanja.
Uspon žičarom i penjanje od skijaške staze prema domu P. Skalarja.
Ulaz u Skalarjevo brezno iskopan je bez većih problema u snježnom zapuhu
visokom pet metara. Istraživanja su provedena tijekom sedam dana i to iz
bivka u kanalu „Sleeping Dragon“ koji se nalazi na 563 m dubine. U bivku
predviđenom za pet osoba jedne noći bilo je čak 11 speleologa.
Sedmodnevna istraživanja urodila su očekivanim rezultatima.
Luka i Bakša pojačali su neka sidrišta u vertikali Mlajši brat, te
donijeli tri transportne vreće s užetima s dna vertikale Mlajši brat
potrebnim za nastavak istraživanja u drugim dijelovima jame.
Speleološki nacrt Skalarjevog brezna
U fosilnom kanalu Sleeping Dragon, otkrivenom na ekspediciji u kolovozu
2008. godine, topografski su snimljeni Black meander i Gallery of Three
ukupne duljine 300 m. U Black meander ulazi se kroz zarušenje, nakon
čega slijedi uski 30 m dugački kanal iza kojeg se dolazi u veliki
meandar u obliku ključanice visine 20 m. Ovaj meandar u gornjim je
dijelovima širine od 3 do 5 m, završava neprolaznim zarušenjem (Štefan i
Spider).
Otkrivena je nova velika vertikala nazvana Nervous breakdown (P100) koju
su istražili Tony, Vojta i Štefan. Ova se vertikala spojila na već
poznati dio jame, na vertikalu nazvanu Don't worry be happy (P195).
Prilikom istraživanja pri dnu vertikale Nervous breakdown uočen je
prolaz u paralelnu vertikalu koja se također spaja na Don't worry be
happy, ali zbog nedostatka vremena nije detaljno pregledana. To će biti
jedan od ciljeva budućih istraživanja.
Istraživanja su nastavljena nadomak bivka koji je bio izrađen na samom
ulazu u vertikalu Rolling Stone (P293). Još prilikom prvog spuštanja u
ovu vertikalu na suprotnoj je strani uočen veliki otvor dimenzija 5 x 3
m. Na ulazu u otvor uglavljen je ogromni, labilni kameni blok koji visi
iznad 300 m duboke vertikale. Priječenje su 2008. godine započeli
poljski speleolozi postavivši ulazni dio po krušljivoj kosini. U prvi
mah priječenje vertikale izgledalo je kao nemoguća misija jer je stijena
razdrobljena i vrlo kršljiva. Boljim osvjetljivanjem prostora ove godine
uočena je bolja varijanta puta 3 m niže gdje se dolazi na previsni, ali
kompaktni dio. Luka je započeo s priječenjem uz Bakšinu asistenciju.
Narednih dana ekipa u sastavu Tony, Štefan i Spider nastavljaju s
priječenjem. Napravili su 45 metarsku previsnu prečnicu za koju je
utrošeno 50 fikseva i spitova te 150 m užeta. Ova spektakularna prečnica
vodi u kanal Made in Heaven. Tony je dobro opisao osjećaj prilikom
izrade prečnice rekavši da se osjećaš kao anđeo koji besmoćno visi
prikovan strahom za strop crkvene kupole. Od bivka do otvora Made in
Heaven postavljena je tirolska prečnica duljine 15 m čijim prelaskom se
„lebdi“ iznad tristometarske vertikale. Započelo se s istraživanjem
novih dijelova jame. Tony i Štefan idu naprijed, Spider crta, a Maco i
Medzo snimaju film. Ovaj fosilni kanal zapravo je logični nastavak
kanala Sleeping Dragon. Kanal promjera 3 do 5 m ispunjen je sedimentom.
Nakon 100 m duljine dijeli se u dva kanala: jedan je u svijetlom čistom
vapnencu i spušta se koso do polusifona. Nakon nekoliko metara sediment
gotovo potpuno zatvara prolaz, ali se kroz 15 cm širok otvor nakon 4 m
nazire nastavak kanala. Drugi kanal nakon 20 m završava u visokom
zarušenom meandru u kojem se osjeća strujanje zraka.
Ovaj fosilni kanal presjekle su genetski mlađe vertikale, a značajan je
zbog toga što se pruža u smjeru meandra Utripov koji se nalazi na 911 m
dubine, a završava neprolaznim zarušenjem. Zbog toga bi nastavak
napredovanja u kanalu Made in Heaven bio značajan i zbog mogućnost
zaobilaženja zarušenja na samom dnu jame i prolaska u dublje dijelova u
smjeru jamskog sistema BC4-Mala Boka. Spajanjem bi se sistem produbio na
-1960 m.
Skalarjevo brezno-iskopani 5-metarski zapuh na ulazu.
Ulazna vertikala.
Megalodont. U vertikali Delirium tremens.
Meandar na -300. Meandar strela.
Mlajši brat P130 -482 m. Sleeping Dragon.
Bivak - 653m.
Vesela ekipa u bivku na -653 m.
Prečnica u kanal Made in Heaven.
Maco na rubu vertikale Rolling Stones P293.
Prolaz iz vertikale Klimkina jama P153 u horizontalni kanal. Na vrhu
vertikale Mlajsi brat P130.j
Oko -350 m penjanje prema meandru Strela.
Prolaz prema meandru Strela
Meandar Strela-Rok u suženju.
Galerija Dobre zemlje.
Galerija Dobre zemlje.
Sudionici:
Peter "Medzo" Medzihradský – Slovačka
Štefan "Števo" Schuster – Slovačka
Roman "Maco" Macík – Češka
Oldřich "Spider" Štos – Češka
Vojta Heger – Češka
Dalibor Janák – Češka
Rok Stopar – Slovenija
Antony "Tony" David Seddon – Velika Britanija
Darko "Bakša" Bakšić – Hrvatska
Ana Bakšić – Hrvatska
Inga Patarčić – Hrvatska
Luka Mudronja – Hrvatska
Članovi ekspedicije zahvaljuju na privremenom smještaju i pomoći
djelatnicima žičare Kanin D postaje.
Više o projektu i istraživanju Skalarjevog brezna može se naći na:
http://www.kota1000.eu/mt-kanin-2000m-slovenija-italy/
Nacrt Skalarjevog brezna nalazi se na:
http://www.cavex-team.eu/topo/Topo%20Skalarjevo%20Brezno.jpg
- nedostaju dijelovi koje su posljednjih godina istražili slovenski i
talijanski speleolozi, te ovo posljednje istraživanje tima KOTA 1000)
Izlazak iz Skalarjeva brezna.
Hrvatski speleolozi u Skalarjevu breznu
15.01.2010.-18.01.2010.
Tekst: Luka Mudronja
Četvero hrvatskih speleologa, troje Velebitaša i jedna Željezničarka,
bili su članovi ekspedicije „Mt. KANIN -2000“ u razdoblju 15.01.-18.01.
2010 godine. Tom su se prilikom spustili na 563 metra dubine u
Skalarjevu breznu, jami koju istražuju članovi speleološkog projekta
KOTA 1000, ujedno i voditelji višegodišnjih ekspedicija na Kaninu pod
nazivom Mt. KANIN -2000.
Kanin je planina koje pripada u tzv. Alpe Italiane te je prirodna
granica Italije i Slovenije. Najviši vrh Kanina visok je 2587 m, a
cijelo područje Kanina speleološki je iznimno zanimljivo jer se na njemu
nalazi niz dubokih jama. Tako se na slovenskoj strani Kanina smjestilo
pet tisućica i još veliki broj jama znatne dubine od kojih je jedna i
Skalarjevo Brezno (-911 m). Jama je istraživana u dva vremenska
razdoblja, 1986.-1989., te od 1997. do danas. Najnovija istraživanja
radi grupa speleologa udruženih u projekt Kota 1000 pod vodstvom češkog
speleologa Oldricha Štosa-Spidera.
Bakšić Ana (SOV), Bakšić Darko (SOV), Mudronja Luka (SOV) i Patarčić
Inga (SOŽ) dolaze u petak popodne, preko Bovca, skijaškom žičarom
skijališta Kanin te potom satom pješačenja do planinarskog doma Petra
Skalarja na 2260 m n.v. Zimska soba planinarskog doma je baza
ekspedicije.
U jamu su već ušli češki, slovački i engleski speleolozi pa Ana, Bakša,
Luka i Inga u 19 h ulaze u Skalarjevo brezno s ciljem spuštanja na -563
m gdje se nalazi bivak u kanalu Sleeping Dragon. Dolaskom na bivak u
njemu zatječu sedam speleologa od kojih dvojica kreću na površinu. U
bivku je ukupno devet ljudi što onemogućuje potpuni odmor.
Subota, 18.01.2010. godine, u jami prolazi radno. Englez Tony i Slovak
Štefan rade vertikalu koja se iz Sleeping dragona spaja, nakon cca 100
m, na poznati dio, vertikalu Don΄t worry, be happy. Bakša i Luka rade
preopremanje vertikale Mlajši brat te prabacuju 300 m užeta s dna
vertikale Mlajši brat do bivka u Sleeping dragonu. Nakon toga kreću s
vrlo zahtjevnim, no jako zanimljivim projektom prečkanja vertikale
Rolling Stones koja se nalazi par metara iza bivka. Tom prečkom bi se
trebalo doći do upitnika u vertikali koji se nalazi točno nasuprot ulaza
u vertikalu i predstavlja mogući nastavak kanala Sleeping dragon. Ana i
Inga s ostatkom speleologa snimaju filmski materijal koji se za ovu jamu
skuplja još od 2000. godine i želja je snimatelja uskoro montirati film
o Skalarjevu breznu. Speleolozima se u jami pridružuje i slovenski
speleolog Rok Stopar. U nedjelju ujutro Ana, Bakša, Inga, Luka i Rok
kreću prema vani. Odnose dio opreme s bivka koja speleolozima više nije
potrebna, fotografiraju, te posjećuju dio jame koji se zove Galerija
dobre zemlje i nalazi se na oko -300 m. Prema Roku, speleologu koji je
svoje prve speleološke korake napravio upravo u Skalarjevu breznu 1987.
godine sa samo 14 godina, u ovom dijelu jame je glavna perspektiva za
daljnje napredovanje.
Izlaz iz jame moraju otkopavati zbog velike količine napuhanog snijega
te spavaju u domu Petra Skalarja. U domu se nalaze poljski speleolozi
koji istražuju jame na Kaninu, a zanimljivo je napomenuti da su trojica
prisutnih Poljaka sudjelovala u istraživanju Lubuške jame 2000. i 2001.
godine. Rano ujutro 18.01. skijama se spuštaju od doma do žičare na
skijalištu te se Ana i Inga spuštaju žičarom u Bovec sa svim ruksacima
dok Bakša, Luka i Rok odlaze na jednosatnu skijašku turu kojom se na
skijama spuštaju do najniže stanice žičare te ih ona spušta u Bovec.
Pogled prema vrhu Prestreljenik 2499 m.
Planinarski dom Petra Skalarja.
Susret s poljskim speleolozima u domu P. Skalarja.
Spust s opremom.
 
OBJAVLJENO:
16.02.2010. 18:25 |
