|

Dvojica hrvatskih speleologa na 2080 m dubine
u
najdubljoj jami na svijetu
Dana 2.11.2009. godine u
22,40 sati dvojica hrvatskih speleologa Darko Bakšić i Robert Erhardt,
članovi Hrvatske gorske službe
spašavanje i Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta Velebit, spustili
su se u najdublju jamu na svijetu – Voronju. Nakon sedmodnevnog boravka u jami
kao članovi međunarodne speleološke ekspedicije zajedno s jedanaestoricom
speleologa iz Ukrajine, Rusije i Mađarske dosegli su dubinu od 2080 m. Tamo su
donijeli tešku ronilačku opremu koja bi nakon eventualnog zaobilaženja sifona
Kvitočka (Cvijet) omogućila uron u sifon zvan Dva kapetana na najdubljoj
dosegnutoj točki jame -2191 m.

Darko Bakšić i
Robert Erhardt na dubini -2080 m.
Snimio: Dimitrij Fedotov
Osam dana trebalo im je
da dođu na Arabika Massif u zapadnom dijelu Kavkaza i uđu u jamu nad jamama
Krubera-Voronja Cave, kako glasi njezino službeno ime. Četvrtog dana boravka u
jami spustili su se ispod čarobne dubine 2000. Obavivši
transport opreme snimanje krenuli su put
izlaza što je trajalo tri dana.
Javili su se netom nakon
izlaska iz jame 5.11.2009. oko 15 sati sa 2200 m nadmorske visine gdje ih je
dočekao svježe napali snijeg. Snijeg je zatrpao i ulaz jame pa je vođa
ekspedicije Denis Provalov morao prije izlaska prvo otkopati prolaz do površine.
Vani su lavine poharale bazni šator u kojem je kuhinja, a kako se bliži noć
vjeruju u stabilnu nisku temperaturu koja će im osigurati miran san bar do
jutra. Moraju još otkopati šatore kojima samo vrhovi izviruju iz snijega.
Sudjelovanje na ovakvoj
ekspediciji san je brojnih speleologa i može se usporediti s težnjama alpinista
za dosizanjem najviših vrhova svijeta.
To ni izdaleka nije
bio kraj ekspedicije jer ih je nakon kratkog odmora očekivalo ponovno spuštanje do 1400 m
dubine (inače dubina naše najdublje Lukina jame), vađenje opreme te silaz s
planine koji zbog otežanih uvjeta nije jednostavan.
Sretno su stigli kućama 18. studenog 2009. godine.
speleologija.hr

►Dnevnik
ekspedicije Voronya 2009
OBJAVLJENO:
05.11.2009. 11:02
|

Darko Bakšić - Bakša
Doktor
znanosti, diplomirani inženjer šumarstva, docent na Šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1971. godine.
Instruktor je speleologije i član Speleološkog odsjeka Planinarskog
društva Sveučilišta "Velebit" od 1992. godine.
Do prvog spuštanja na dno Lukine jame imao je vrlo malo iskustva u
istraživanju dubokih jama. Najdublji objekti do tada bili su mu jama
Pečenjevka (-97 m) na Žumberku i jama Pozo Chizidi u Španjolskoj
(-403 m).
U Lukinu jamu spuštao se 8 puta. Prvi put 1994. godine do -620 m pri
transportu opreme. Prilikom drugog ulaska u jamu, spustio se do dna
na -1349 m. S Drugog bivka na -950 m još se dva puta spustio na dno
zbog istraživanja kanala i transporta ronilačke opreme (od 1 do 5.
kolovoza 1994. god., 5 dana u podzemlju). Od 8. do 11. kolovoza
1994. god. sudjelovao je u raspremanju jame, kada se spustio na
-1220 m dubine, popeo do -950 m i zatim se opet spustio na -1311 m
prilikom istraživanja Vjetrovitog kanala.
U 1995. godini spustio se u Lukinoj jami do -170 m, -240 m, -320 m,
-620 m (postavljanje jame) i -950 m (raspremanje jame).
U srpnju i listopadu 1996. sudjelovao je u istraživanju i posjeti
Slovačke jame, u koju se spuštao 4 puta i to do -443 m (topografsko
snimanje), -443 m (ekipa za fotografiranje), - 800 m (postavljanje
jame) i -450 m (postavljanje jame).
U svibnju 1997. spustio se u Punar u Luci do -267 m, a u kolovozu
iste godine na dno jame Patkov gušt (-553 m).
Od 1998. godine do 2007. godine sudjeluje u 15 istraživačkih akcija
u jamu Munižabu (-437).
Kao vođa ekspedicije “Slovačka jama 98” u jamu se spuštao četiri
puta, a od toga je dva puta prešao dubinu od -1000 m (-1077 m i dno
na-1268 m).
1999. godine posjećuje Ponor Bregi (-273 m) u Istri. Vodio je
ekspediciju u Slovačku jamu kada je s ostalim članovima ekipe
tijekom 8 dana boravka na dubini od -1298 m istražio 670 m novih
kanala i spustio do dubine od –1301 m. U pripremama za ovu
ekspediciju posjetio je Stupinu jamu u Gorskom Kotaru (-413 m).
Od 2000 do 2002. godine sudjeluje na ekspedicijama u jamu Amforu
kada se spušta na -437m, zatim na -614 i na kraju do dna na -788 m.
2001. godine vodi ekspediciju na Madagaskar gdje je istraženo 5228 m
kanala u raznim špiljama područja Tsingy de Bemaraha. Sudjeluje u
istraživanju Lubuške jame do -380 m.
2002. godine je bio jedan od vođa istraživanja Slovačke jame u kojoj
se spustio na njeno dno, na dubini od 1320 m.
Od 2002. do 2007. godine vodi topografsko snimanje i speleološka
istraživanja špilje Vjetrenice. Duljina špilje nakon novih
istraživanja je 6638 m.
2003. godine posjetio je jamu Olimp do -380 m, sudjelovao u
istraživanju jame Paž do -400m i jame Meduza do -510 m.
2004. godine posjećuje jamu Burinku (-290 m), Vodi ekspediciju u
jamu Velebitu koja je istražena do -580 m (najveća podzemna
vertikala na svijetu P513). Dva puta posjećuje jamu Mamet (-206 m)
prilikom dežurstva HGSS na skoku padobranom u jamu Felixa
Baumgartnera.
2005 godine sudjeluje na speleološkoj ekspediciji na Kubi. Istražuje
u jami Mala Boka na Kaninu na +670 m. Od 2005. do 2008. godine
sudjeluje u istraživanju jame Kite Gaćešine (-465 m). U Nevidnoj
vodi spustio se na -450 m. Ponovo je blizu granice od 1000 m, kada
se u jami Velebiti, na sjeverom Velebitu spustio do dubine od 941 m.
Penje u jami Mamet na -206 m.
2006. posjećuje Ponor na Bunovcu gdje se spustio do -440 m. Vodi
ekspediciju u Lubušku jamu kad je izrađen novi nacrt i istraženi
novi dijelovi jame. Spustio se do -480 m. Sudjeluje u istraživanju
Nevidne vode do -557 m.
2006 i 2007. godine sudjeluje u istraživanju jednog od najduljih i
najdubljih jamskih sustava Austrije Dachstein Mammuthöhle (-1207 m,
duljina 63 851 m).
2007. godine u okviru vježbe speleološkog spašavanja spustio se do
-320 m u jami Rašpor. Vodio je istraživanja jame Velebite kada je
dosegnuta nova dubina od 1026 m u Podzemljarovoj dvorani.
2008. posjećuje jamu Mamet (-206 m), ponovo sudjeluje u
istraživanjima jamskog sustava Velebita. 2009. sudjeluje u
istraživanjima Lubuške jame (-521 m).
Član je HGSS i pročelnik Komisije za speleološko
spašavanje HGSS.
Specijalnosti u speleologiji su mu topografsko snimanje i uređivanje
nacrta speleoloških objekata, fotografiranje u podzemlju, snimanje i
montiranje filmova o speleološkim objektima, tehnike speleoloških
istraživanja i speleološko spašavanje.
Objavio je brojne članke i radove o istraživanjima speleoloških
objekata.

Robert Erhardt
Po struci je
aerotehnički inženjer. Rođen je 1960. Član je Speleološkog odsjeka
Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" od 1979. Član je HGSS i
pročelnik stanice Zagreb.
Još 1979. spustio se u jamu
Puhaljku na Velebitu (-320 m), 1980. u Jamu za kamenitim vratima na Biokovu
(-520 m), iste godine i 1982. u jamu Mamet na Velebitu (-206 m), 1982. u jamu
Gouffre Berger u Francuskoj (-1100 m), 1984. u Jesenju jamu (Herbsthöhle) u Austriji
(-684 m), 1985. u Ponor na Bunovcu na Velebitu (-534 m), 1986. u jamu YB10 u
Španjolskoj (-341 m), 1990. u jamu Punar u Luci kod Gračaca (-267 m) i jamu
Batman (Batmanhöhle) u Austriji (-1219 m).
U Lukinu jamu spustio se jednom i to 1995., do -1350 m (14-16.srpnja, 3 dana).
Robertu je to treća jama dublja od -1000 m.
Sudjelovao je na
ekspediciji “Slovačka jama 98” kojom se prilikom spustio do -636 m, a u sklopu
priprema za ekspediciju “Slovačka jama 99” spustio se u Stupinu jamu u Gorskom
kotaru duboku -413 m.
Izvor:
Leksikon
-1000 m |