Dvojica hrvatskih speleologa na 2080 m dubine
 u najdubljoj jami na svijetu
 

Dana 2.11.2009. godine u 22,40 sati dvojica hrvatskih speleologa Darko Bakšić i Robert Erhardt,  članovi Hrvatske gorske službe spašavanje i Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta Velebit, spustili su se u najdublju jamu na svijetu – Voronju. Nakon sedmodnevnog boravka u jami kao članovi međunarodne speleološke ekspedicije zajedno s jedanaestoricom speleologa iz Ukrajine, Rusije i Mađarske dosegli su dubinu od 2080 m. Tamo su donijeli tešku ronilačku opremu koja bi nakon eventualnog zaobilaženja sifona Kvitočka (Cvijet) omogućila uron u sifon zvan Dva kapetana na najdubljoj dosegnutoj točki jame -2191 m.


 Darko Bakšić i
Robert Erhardt na dubini -2080 m. Snimio: Dimitrij Fedotov

Osam dana trebalo im je da dođu na Arabika Massif u zapadnom dijelu Kavkaza i uđu u jamu nad jamama Krubera-Voronja Cave, kako glasi njezino službeno ime. Četvrtog dana boravka u jami spustili su se ispod čarobne dubine 2000. Obavivši  transport opreme snimanje krenuli su put izlaza što je trajalo tri dana.

Javili su se netom nakon izlaska iz jame 5.11.2009. oko 15 sati sa 2200 m nadmorske visine gdje ih je dočekao svježe napali snijeg. Snijeg je zatrpao i ulaz jame pa je vođa ekspedicije Denis Provalov morao prije izlaska prvo otkopati prolaz do površine. Vani su lavine poharale bazni šator u kojem je kuhinja, a kako se bliži noć vjeruju u stabilnu nisku temperaturu koja će im osigurati miran san bar do jutra. Moraju još otkopati šatore kojima samo vrhovi izviruju iz snijega.

Sudjelovanje na ovakvoj ekspediciji san je brojnih speleologa i može se usporediti s težnjama alpinista za dosizanjem najviših vrhova svijeta.

To ni izdaleka nije bio kraj ekspedicije jer ih je nakon kratkog odmora očekivalo ponovno spuštanje do 1400 m dubine (inače dubina naše najdublje Lukina jame), vađenje opreme te silaz s planine koji zbog otežanih uvjeta nije jednostavan.

Sretno su stigli kućama 18. studenog 2009. godine.

speleologija.hr

 


Dnevnik ekspedicije Voronya 2009

 

 

OBJAVLJENO: 05.11.2009. 11:02

Darko Bakšić - Bakša
 

Doktor znanosti, diplomirani inženjer šumarstva, docent na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1971. godine.
Instruktor je speleologije i član Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" od 1992. godine.
Do prvog spuštanja na dno Lukine jame imao je vrlo malo iskustva u istraživanju dubokih jama. Najdublji objekti do tada bili su mu jama Pečenjevka (-97 m) na Žumberku i jama Pozo Chizidi u Španjolskoj (-403 m).
U Lukinu jamu spuštao se 8 puta. Prvi put 1994. godine do -620 m pri transportu opreme. Prilikom drugog ulaska u jamu, spustio se do dna na -1349 m. S Drugog bivka na -950 m još se dva puta spustio na dno zbog istraživanja kanala i transporta ronilačke opreme (od 1 do 5. kolovoza 1994. god., 5 dana u podzemlju). Od 8. do 11. kolovoza 1994. god. sudjelovao je u raspremanju jame, kada se spustio na -1220 m dubine, popeo do -950 m i zatim se opet spustio na -1311 m prilikom istraživanja Vjetrovitog kanala.
U 1995. godini spustio se u Lukinoj jami do -170 m, -240 m, -320 m, -620 m (postavljanje jame) i -950 m (raspremanje jame).
U srpnju i listopadu 1996. sudjelovao je u istraživanju i posjeti Slovačke jame, u koju se spuštao 4 puta i to do -443 m (topografsko snimanje), -443 m (ekipa za fotografiranje), - 800 m (postavljanje jame) i -450 m (postavljanje jame).
U svibnju 1997. spustio se u Punar u Luci do -267 m, a u kolovozu iste godine na dno jame Patkov gušt (-553 m).
Od 1998. godine do 2007. godine sudjeluje u 15 istraživačkih akcija u jamu Munižabu (-437).
Kao vođa ekspedicije “Slovačka jama 98” u jamu se spuštao četiri puta, a od toga je dva puta prešao dubinu od -1000 m (-1077 m i dno na-1268 m).
1999. godine posjećuje Ponor Bregi (-273 m) u Istri. Vodio je ekspediciju u Slovačku jamu kada je s ostalim članovima ekipe tijekom 8 dana boravka na dubini od -1298 m istražio 670 m novih kanala i spustio do dubine od –1301 m. U pripremama za ovu ekspediciju posjetio je Stupinu jamu u Gorskom Kotaru (-413 m).
Od 2000 do 2002. godine sudjeluje na ekspedicijama u jamu Amforu kada se spušta na -437m, zatim na -614 i na kraju do dna na -788 m.
2001. godine vodi ekspediciju na Madagaskar gdje je istraženo 5228 m kanala u raznim špiljama područja Tsingy de Bemaraha. Sudjeluje u istraživanju Lubuške jame do -380 m.
2002. godine je bio jedan od vođa istraživanja Slovačke jame u kojoj se spustio na njeno dno, na dubini od 1320 m.
Od 2002. do 2007. godine vodi topografsko snimanje i speleološka istraživanja špilje Vjetrenice. Duljina špilje nakon novih istraživanja je 6638 m.
2003. godine posjetio je jamu Olimp do -380 m, sudjelovao u istraživanju jame Paž do -400m i jame Meduza do -510 m.
2004. godine posjećuje jamu Burinku (-290 m), Vodi ekspediciju u jamu Velebitu koja je istražena do -580 m (najveća podzemna vertikala na svijetu P513). Dva puta posjećuje jamu Mamet (-206 m) prilikom dežurstva HGSS na skoku padobranom u jamu Felixa Baumgartnera.
2005 godine sudjeluje na speleološkoj ekspediciji na Kubi. Istražuje u jami Mala Boka na Kaninu na +670 m. Od 2005. do 2008. godine sudjeluje u istraživanju jame Kite Gaćešine (-465 m). U Nevidnoj vodi spustio se na -450 m. Ponovo je blizu granice od 1000 m, kada se u jami Velebiti, na sjeverom Velebitu spustio do dubine od 941 m. Penje u jami Mamet na -206 m.
2006. posjećuje Ponor na Bunovcu gdje se spustio do -440 m. Vodi ekspediciju u Lubušku jamu kad je izrađen novi nacrt i istraženi novi dijelovi jame. Spustio se do -480 m. Sudjeluje u istraživanju Nevidne vode do -557 m.
2006 i 2007. godine sudjeluje u istraživanju jednog od najduljih i najdubljih jamskih sustava Austrije Dachstein Mammuthöhle (-1207 m, duljina 63 851 m).
2007. godine u okviru vježbe speleološkog spašavanja spustio se do -320 m u jami Rašpor. Vodio je istraživanja jame Velebite kada je dosegnuta nova dubina od 1026 m u Podzemljarovoj dvorani.
2008. posjećuje jamu Mamet (-206 m), ponovo sudjeluje u istraživanjima jamskog sustava Velebita. 2009. sudjeluje u istraživanjima Lubuške jame (-521 m).
Član je HGSS i pročelnik Komisije za speleološko spašavanje HGSS.
Specijalnosti u speleologiji su mu topografsko snimanje i uređivanje nacrta speleoloških objekata, fotografiranje u podzemlju, snimanje i montiranje filmova o speleološkim objektima, tehnike speleoloških istraživanja i speleološko spašavanje. Objavio je brojne članke i radove o istraživanjima speleoloških objekata.

 

Robert Erhardt
 

Po struci je aerotehnički inženjer. Rođen je 1960. Član je Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" od 1979. Član je HGSS i pročelnik stanice Zagreb.
Još 1979. spustio se u jamu Puhaljku na Velebitu (-320 m), 1980. u Jamu za kamenitim vratima na Biokovu (-520 m), iste godine i 1982. u jamu Mamet na Velebitu (-206 m), 1982. u jamu Gouffre Berger u Francuskoj (-1100 m), 1984. u Jesenju jamu (Herbsthöhle) u Austriji (-684 m), 1985. u Ponor na Bunovcu na Velebitu (-534 m), 1986. u jamu YB10 u Španjolskoj (-341 m), 1990. u jamu Punar u Luci kod Gračaca (-267 m) i jamu Batman (Batmanhöhle) u Austriji (-1219 m).
U Lukinu jamu spustio se jednom i to 1995., do -1350 m (14-16.srpnja, 3 dana). Robertu je to treća jama dublja od -1000 m.
Sudjelovao je na ekspediciji “Slovačka jama 98” kojom se prilikom spustio do -636 m, a u sklopu priprema za ekspediciju “Slovačka jama 99” spustio se u Stupinu jamu u Gorskom kotaru duboku -413 m.

 

Izvor: Leksikon -1000 m

 

       HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ 

© 2009. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ