Darko Bakšić - Bakša
 

Doktor znanosti, diplomirani inženjer šumarstva, docent na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1971. godine.
Instruktor je speleologije i član Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" od 1992. godine.
Do prvog spuštanja na dno Lukine jame imao je vrlo malo iskustva u istraživanju dubokih jama. Najdublji objekti do tada bili su mu jama Pečenjevka (-97 m) na Žumberku i jama Pozo Chizidi u Španjolskoj (-403 m).
U Lukinu jamu spuštao se 8 puta. Prvi put 1994. godine do -620 m pri transportu opreme. Prilikom drugog ulaska u jamu, spustio se do dna na -1349 m. S Drugog bivka na -950 m još se dva puta spustio na dno zbog istraživanja kanala i transporta ronilačke opreme (od 1 do 5. kolovoza 1994. god., 5 dana u podzemlju). Od 8. do 11. kolovoza 1994. god. sudjelovao je u raspremanju jame, kada se spustio na -1220 m dubine, popeo do -950 m i zatim se opet spustio na -1311 m prilikom istraživanja Vjetrovitog kanala.
U 1995. godini spustio se u Lukinoj jami do -170 m, -240 m, -320 m, -620 m (postavljanje jame) i -950 m (raspremanje jame).
U srpnju i listopadu 1996. sudjelovao je u istraživanju i posjeti Slovačke jame, u koju se spuštao 4 puta i to do -443 m (topografsko snimanje), -443 m (ekipa za fotografiranje), - 800 m (postavljanje jame) i -450 m (postavljanje jame).
U svibnju 1997. spustio se u Punar u Luci do -267 m, a u kolovozu iste godine na dno jame Patkov gušt (-553 m).
Od 1998. godine do 2007. godine sudjeluje u 15 istraživačkih akcija u jamu Munižabu (-437).
Kao vođa ekspedicije “Slovačka jama 98” u jamu se spuštao četiri puta, a od toga je dva puta prešao dubinu od -1000 m (-1077 m i dno na-1268 m).
1999. godine posjećuje Ponor Bregi (-273 m) u Istri. Vodio je ekspediciju u Slovačku jamu kada je s ostalim članovima ekipe tijekom 8 dana boravka na dubini od -1298 m istražio 670 m novih kanala i spustio do dubine od –1301 m. U pripremama za ovu ekspediciju posjetio je Stupinu jamu u Gorskom Kotaru (-413 m).
Od 2000 do 2002. godine sudjeluje na ekspedicijama u jamu Amforu kada se spušta na -437m, zatim na -614 i na kraju do dna na -788 m.
2001. godine vodi ekspediciju na Madagaskar gdje je istraženo 5228 m kanala u raznim špiljama područja Tsingy de Bemaraha. Sudjeluje u istraživanju Lubuške jame do -380 m.
2002. godine je bio jedan od vođa istraživanja Slovačke jame u kojoj se spustio na njeno dno, na dubini od 1320 m.
Od 2002. do 2007. godine vodi topografsko snimanje i speleološka istraživanja špilje Vjetrenice. Duljina špilje nakon novih istraživanja je 6638 m.
2003. godine posjetio je jamu Olimp do -380 m, sudjelovao u istraživanju jame Paž do -400m i jame Meduza do -510 m.
2004. godine posjećuje jamu Burinku (-290 m), Vodi ekspediciju u jamu Velebitu koja je istražena do -580 m (najveća podzemna vertikala na svijetu P513). Dva puta posjećuje jamu Mamet (-206 m) prilikom dežurstva HGSS na skoku padobranom u jamu Felixa Baumgartnera.
2005 godine sudjeluje na speleološkoj ekspediciji na Kubi. Istražuje u jami Mala Boka na Kaninu na +670 m. Od 2005. do 2008. godine sudjeluje u istraživanju jame Kite Gaćešine (-465 m). U Nevidnoj vodi spustio se na -450 m. Ponovo je blizu granice od 1000 m, kada se u jami Velebiti, na sjeverom Velebitu spustio do dubine od 941 m. Penje u jami Mamet na -206 m.
2006. posjećuje Ponor na Bunovcu gdje se spustio do -440 m. Vodi ekspediciju u Lubušku jamu kad je izrađen novi nacrt i istraženi novi dijelovi jame. Spustio se do -480 m. Sudjeluje u istraživanju Nevidne vode do -557 m.
2006 i 2007. godine sudjeluje u istraživanju jednog od najduljih i najdubljih jamskih sustava Austrije Dachstein Mammuthöhle (-1207 m, duljina 63 851 m).
2007. godine u okviru vježbe speleološkog spašavanja spustio se do -320 m u jami Rašpor. Vodio je istraživanja jame Velebite kada je dosegnuta nova dubina od 1026 m u Podzemljarovoj dvorani.
2008. posjećuje jamu Mamet (-206 m), ponovo sudjeluje u istraživanjima jamskog sustava Velebita. 2009. sudjeluje u istraživanjima Lubuške jame (-521 m).
Član je HGSS i pročelnik Komisije za speleološko spašavanje HGSS.
Specijalnosti u speleologiji su mu topografsko snimanje i uređivanje nacrta speleoloških objekata, fotografiranje u podzemlju, snimanje i montiranje filmova o speleološkim objektima, tehnike speleoloških istraživanja i speleološko spašavanje. Objavio je brojne članke i radove o istraživanjima speleoloških objekata.

Robert Erhardt
 

Po struci je aerotehnički inženjer. Rođen je 1960. Član je Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" od 1979. Član je HGSS i pročelnik stanice Zagreb.
Još 1979. spustio se u jamu Puhaljku na Velebitu (-320 m), 1980. u Jamu za kamenitim vratima na Biokovu (-520 m), iste godine i 1982. u jamu Mamet na Velebitu (-206 m), 1982. u jamu Gouffre Berger u Francuskoj (-1100 m), 1984. u Jesenju jamu (Herbsthöhle) u Austriji (-684 m), 1985. u Ponor na Bunovcu na Velebitu (-534 m), 1986. u jamu YB10 u Španjolskoj (-341 m), 1990. u jamu Punar u Luci kod Gračaca (-267 m) i jamu Batman (Batmanhöhle) u Austriji (-1219 m).
U Lukinu jamu spustio se jednom i to 1995., do -1350 m (14-16.srpnja, 3 dana). Robertu je to treća jama dublja od -1000 m.
Sudjelovao je na ekspediciji “Slovačka jama 98” kojom se prilikom spustio do -636 m, a u sklopu priprema za ekspediciju “Slovačka jama 99” spustio se u Stupinu jamu u Gorskom kotaru duboku -413 m.

Izvor: Leksikon -1000 m