Kita 11360m - U Guzodavovoj jazbini
Teo Barišić

25.rujan 2009. Petak k'o slika. Vjetar (Goran Rnjak- SOM) , Bure (Željko Vukušić – SOPr) i Teo Barišić (SO SvM). Dotaljigasmo se ranije nego obično do Gračaca, pivo i uzbrdo do Kite. Ulazimo po danu. Pravac Ešerihija i tamo smo do osam sati. Vjetar nastavlja penjati iznad bivka dok mi mičemo karimate da nešto ne padne po njima, malo kosine, pa dva uska dimnjaka, pa niski i uski meandar, pa sve uži visoki meandar i dalje ne ide. Nekih smo 30m iznad razine bivka. Crtamo natrag i novih 20m je tu. Kanal se zove Nejc – Vjetar nas upilio sa Nejcom Zaplotnikom i njegovim „Putem“. U ponoć zasluženi spavanjac.

 

Izjutra nizbrdo prema Sivom rovu i Dvoranici. Vjetar pronalazi prolaz kroz glonđe, silazi na dno dvorane i odlučuje se opremiti vertikalu na sjevernom dijelu dvorane. Bure i ja crtamo prolazeći natrag po dvorani do južnog kraja i kružno natrag uz istočni rub po odvojenom kanalu do mjesta gdje se trima neprolaznim kaminima ovaj kanal spaja s dvoranom. Mjesto dobiva naziv Guzodavova jazbina. Vraćamo se natrag i idemo za Vjetrom niz 30 metarsku vertikalu. Slijedi uski meandar lijevo i desno. Vjetar kaže da je prošao desno 40-tak metara i da se vratio da vidimo što ćemo. Probam ući u meandar. Očito smo drugih gabarita. U trenu nastaju nove rupe na korduri. Dogovaramo se da će Vjetar proći sa priborom za crtanje i nacrtati kanal Eliminator. Vjetar je naravno prošao ponovo i nakon dvadesetak jako uskog pa dvadeset metara širokog meandra naišao na vertikalu. Kamen pada dosta, skoro 100m. Mi čekamo kratko no hladnoća čini svoje, a ima i drugog posla. Vraćamo se do centra Dvoranice pa opremamo drugu vertikalu koja nakon 30m ponovo zalazi dvadesetak metara u meandar. Vjetar iz svog dijela čuje moje korake pa zaključujemo da sam u uzvodnom dijelu istog sada potpuno suhog meandra. Slijedi sastanak i marenda. Bure i Vjetar potom odlaze nacrtati uzvodni dio Eliminatora dok Teo penje na suprotnom dijelu Dvoranice prema jednoj ključanici pod stropom. Nakon desetak fikseva i 15 metarskog kosog kanala nema dalje. Vjetar izlazi iz svog dijela te topografski snima i ovaj dio. Raspremamo sve do bivka gdje stižemo do ponoći. Na kraju Sivog rova kupimo tri mumije šišmiša. Uvjeti su na tom mjestu valjda bili takvi da su se šišmiši umjesto raspadanja mumificirali. Topli čaj, topla cedevita i podgrijane punjene paprike. Život je lijep.

 

Mumija malog šišmiša. Snimio: T.Barišić

 

U nedjeljno jutro krećemo natrag. Odvlačimo prvih 200m užeta iz Ešerihije do Nogica, prolazimo kroz DM i tu ponovo vadimo pribor za crtanje. Spajamo kraj DM- sa Amazonom dok Vjetar zabija nove fikseve u saljev u produžetku niše nad Amazonom. U 16,00 sati smo vani. Na prvom okretištu Bure kaže „Vidi onaj Golf , isti Dokov“. Ne stajemo. Dok u Kninu ispijamo zasluženo pivo javlja nam se naša planinarska ekipa s Crnopca. Njih 11 išli na Bijeli kuk pa mislili da ćemo se naći u Gračacu.

 

Iako je povučeno više od 300m poligona nacrtano je novih 174m pa je nova duljina KG 11360 m. Potrošili smo 30 fikseva. Kanal iza bivka je raspremljen i ponovo će se opremati jedino kad se nađu speleolozi sitnog zuba za istraživanje nastavka Eliminatora ili ekipa s dovoljno volje za širenje prolaza na dnu Bolnih S'lutanja. Nakon 15 mjeseci smo se napokon izvukli iz tog dijela jame.

Kita 11 186m - 10.-12.7.2009.
Teo Barišić

10-12.07.2009. Uobičajeno vikend istraživanje. (Marin Glušević, Ratko Cvitanić, Ivan Linić, Dubravka Cukrov, Ivan Bučan, Ante Markoč -SOM, Aida, Nikolina i Irena Barišić - SOSvM, Ivan Došen - SOPr, Katja Milišić SOPKSplit). Nacrtano je novih 54m, čak i malo više no neki su se metri izgubili u zatezanju petlji. Spojena je još jedna petlja s Los Coloradosa na ulaz u Tondine. Ovogodišnji školarci izvukli su "tondine" iz kamena "kralja Antuna", raspremili dio kanala ispod Sivog rova od 340 do 150m dubine, a veći dio opreme je izvučen i do samog bivka. Marin je topografski snimio Dvoranicu (30x15m) u kojoj smo ispenjali ulaz pri nekoj od prethodnih akcija te završio s jednim od nova tri upitnika. U Kiti duljinom boravka ove godine vodi Irena s tri vikend, jednom jednodnevnom akcijom istraživanja i jednom posjetom za vrijeme svoje škole. 
 

 

Kita 11132m - 26.-28.6.2009. ili epizoda 43.
Aida Barišić

U petak predvečer., 26.6.2009. okupila se u ugodnom caffe baru Rustika u Gračacu ekipa Katja Milišić i Marin Glušević SO Mosor, Mile Močić SO Promina i A & T Barišić SO Sv. Mihovil u 43. epizodi Kita Gaćešina. Prekrcavanje opreme iz golfa u Defender i put Kite. Parking. Oblačenje i sve što ide uobičajeno, osim jedne sitnice – Teo ipak donosi odluku da ne ide zbog bolova u kralježnici ili ti škini (u nastavku). Svi žalimo ali ipak pretresamo Teovu vreću, oduzimamo bušilicu, komplete, bateriju i ko zna što još....kao ono bilo 10 crnaca ostalo ih 9. Ulazimo u 22,15, Marin oprema vertikalu, okupljamo se na Percepciji i zajedno do bivka u Ešerihiji gdje smo svi u 00,40 sati. Mile odlazi u obližnji kanal i donosi punu transportnu sa hektolitrima vode. Čaj, nešto klopice, vreća i bzzzzzz..... Jutro, subota 27.6., buđenje oko 9,15 – nema Bakše, nema Blanke a niti Tea - kavica, klopica, podgrijani čaj....spremanje logistike i  muving...kroz suženje niz vertikalu do Sivog rova, pa opet niz, pa po prečki pa niz uz i dolazimo do Los Coloradosa, Marin prečka do kanala nasuprot nazvan Škina (s početka), ulazi u početak i viče Dvoranaaaaaaaa – odosmo i mi, dvorana sa skokom, na kraju meandar u plusu, vodica teče prema dnu koji je naš slijedeći cilj, crtamo, raspremamo. Što ono imamo dalje? Aha, dolje nastavak odnosno kraj vertikale...spuštamo se niz 20m vertikale, preko glonđi dolazi se do uskog ulaza u meandar koji je u svom početku pun koraloida, dolazimo do proširenja i vidimo smo na najvišoj etaži samog meandra. Opremamo 7m-sku vertikalu i spuštamo se etažu niže koja nas vodi horizontalnim dijelom do kraja iste etaže i opet naravno skok. Virka se kroz otvor, crno gore, crno dolje, veliki prostor...što dalje – da li će nam biti dovoljno uže od 30tak metara? Hm...ipak se Mile vratio do Los Coloradosa po još 100m neka se nađe....do tada Marin oprema, spušta se i viče...ne treba uže – nema daljeeee!....idemo Kate i ja...na dnu vertikale malo jezerce i meandar kroz koji otječe voda (vidi naprid)...ali prilikom spuštanja niz vertikalu svi smo uočili veliki prostor s lijeve strane...Marin koristi uže, penje 7 metara preči preko glonđi, baca višak glonđica, Kate i ja se stišćemo u maloj niši, Marin traži ficlek da opremi...navezujemo na dolazno uže vreću...do tada stiže i Mile na vrh, vičemo Čekajjjjjj!...Marin viče Ludnica – mliječna kapa, mliječna staza, jezero...kanal veliki jesti ćemo gore!....brzo jedan po jedan penjemo nosimo i logistiku i doneseno uže...Kanal krasan, zavija kao zmija do jezera....na kraju jezera velika glonđa na kojoj čekaju Marin i Kate..viču ajde lijevo blato je – pokušavam brzo pregaziti preko još nezasiganog dijela jezera ali noga ipak propada do iznad koljena – uh zamalo me blato progutalo...vesele se penjem do njih i pitaju me – tamo su dva sidrišta ti si već prije bila – ja važno bacim oko i velim Super pa to je početak kanala Tondini kralja Antuna – jupiiiii (koja greška – na kraju)....već je kasno popodne – oko 17sati i vrime je da želudac oplemenimo i hranom...jedemo zadovoljni. Slažemo se da se ovaj novootkriveni dio zove Te-jo Ni-je Bi-jo. Kratki odmor i kreće se sa crtanjem....pucamo na sidrište i crtamo unatrag...vučem 100metarac i bušilicu...Kate logistiku, Marin crta a Mile zvani Čistač rasprema. Okupljamo se na Los Coloradosu...što sad?...ima još jedan upitnik 10tak metara više koji prema nacrtu vodi u Tondine (zar sve vodi u Tondine? Stalno mi se isto pitanje vrti po glavi)....Marin viče Nije
lako opremati i crtati a mi se slažemo sa izrečenim. Uzima 100metarac i kreće niz blatnu kosinu prema dole..prelazi nekih 50tak metara, ulazi u kanal, na glonđe, viče Ajte doli ali već je 21h – treba se i vratiti...ostavljamo opremljeno, još 10 kompleta za idući put, 30-tak metara užeta, dvije gurtne. Razmišljamo o imenima kanala i sigurno ih Teo neće preimenovati. Krećemo natrag oko 22 sata...peglaj peglaj...hodaj hodaj...suženje..ovaj put se ne batrgam – promjena opreme donosi dobit. Svi u bivku oko 01 sat u nedilju....Kuhaju se tagliatele, gricka sve od reda i opet bzzzzzzz.... Ukočenost u tijelo govori mi da je jutro nedjeljno, 28.6. Palim mobitel da vidim koliko je sati? . 08,45, temperatura 4 stupnja...polako svi šuškamo...a mogli bi i kavicu veli Marin – pa naravno....vadi se nacrt, svi uzdišemo, malo razgovora, spremanje bivka, popis opreme koju ostavljamo i krećemo u 11,40 van....svi van do 15 sati...naravno, Mile „čisti“ vertikalu...veli da ja neću! I točka.... Na ulazu/izlazu nas dočekuje Bobo i hladno Pan 2 litre – molim lijepo! A Tea nigdi – zvr mob – eto me! Klopica, spremanje uz grmljavinu u daljini i red crno sivih oblaka i natrag s početka – u Rustiku. Epilog: Teo nas je, odnosno mene pokušao uvjeriti da smo se spojili sa Vicinom vodom i to je PRVI fizički spoj s poznatim dijelom u donjoj etaži ja i dalje vičem To su Tondini (moj deja vu)....ali prenošenjem točki i spajanjem nacrta ipak JE Vicina voda – bravo mi! Ukupna horizontalna duljina Kite sada iznosi 11132 m, 14484m stvarne duljine, nacrtano je 117 metara i radili smo na dubini od -344m....Nakon pet godina istraživanja ušlo se na donju etažu nekim drugim putem, a ne kroz Grlić. Zatvorena je petlja duljine 1720m, sa 140 točaka (6 crtača), s 250m visinske razlike između najniže i najviše točke.
Petlja je zatvorena u 14m greške (3D) sa 5m razlike po visini.

 

11 km - lipanj 2009.
Teo Barišić

12-14.6.2009. Irena, Aida i Teo Barišić, Antonija Mihaljević (SO SvM) i Anton Vukičević (SO Promina). Skupljamo se u Drnišu. Mile je kupio novu kacigu ali mu u zadnji tren uletio padobranski tečaj. Vrućina.... Antun kupuje pivo Duli koji radi na cesti prema Malovanu. Nije uspio izvući slobodan dan pa nas ispraća tužnim pogledom prema Gračacu. Predvečer ulazimo nešto natovareniji nego inače. Prepravljamo nešto po Africi i u 01,00 tonemo u nemirni san prve noći u E-šerihijskom bivku. Ujutro nema Bakše, nema Blanke, Aidu smo odgovorili da ponese budilicu pa se dižemo tek u 10,00... brza klopa i nizbrdo prema Los Colorados na -300m. Postavljamo novu prečkicu prema ključanici i opremamo kanal uzbrdo. Dijelimo se u dvije grupe. Antun će opremati nizbrdo, Aida i Teo za njim crtati, a Irena i Antonija kopati u kanalu uzbrdo. Irena je već zalegla i započela s lopaticom od WC-a sa dubljenjem i širenjem prolaza. Antoniji leti baterija od bušilice u meandar ključanice no srećom nakon par novih rupa na korduri baterija je pronađena i unatoč deset metarskom padu bez većih oštećenja. Deset metara ispod kraja ključanice gdje počinje vertikala crtamo 40m kanala na čijem se drugom kraju iz malog sifončića cijedi voda, vijuga po blatu čineći brojne male kaskade i nestaje negdje niže u meandru. Anton oprema nizbrdo i 20 metara niže na -328m dolazimo do plitkog jezera u blatu s tragovima dizanja vode nekoliko metara. Malo dalje je drugo jezero oko 3m  u promjeru čija dubina prelazi više metara. Sanjegove sjeverne strane je lijepi sigasto-blatnjavi saliv niz koji je sliva voda iz onog gornjeg kanala. Stiže i druga ekipa. Raspremamo ključanicu. Irena i Antonija su prokopale dva m sedimenta i ušle u 2,5 dug zračni prostor iza kojeg slijede novi nanosi zemlje i tu zaključujemo da je dosta kopanja. Irena ga je nazvalo "Lezi doli, pa se igraj" kanal. Već je 19,15. Klopa. Ostavljamo 240m špage pred mjestom za prečkanje za slijedeći put. Odustajemo od Tondina gdje treba izvaditi tondine (špice za hiltanje) i penjemo se natrag prema bivku na -100m. Da izbjegnemo načekavanje pred zadnjom vertikalom u Sivom rovu tehnički penjemo nekakav fosilni saljev nekih 7m visine i prečkamo još 5-6m, kratki kanal i upadamo u novu dvoranu dimenzija cca 15x30m s novom vertikalom. Nema vremena za crtanje pa produžujemo prema bivku. Irena i Antonija nisu jele gotovo ništa nego su se prije našeg dolaska srušile u vreću za spavanje. Aida nas čeka s vrućim čajem, sprema hrpu "taljaneta" s udrobljenom purećom mesnom štrucom, i u 01,00 ponovo spavanjac. U nedjelju u 9 doručak i priprema za povratak. Dok cure kreću ostajem s Antonom i u samom bivku tehnički penjemo 7m vertikale iznad spavaćih vreća gdje je interesantna niša. Još fiks ili dva drugi put i bit ćemo gore. U povratku postavljamo još jedno međusidrište u Africi te sidrište s kratkim ficlekom na ulazu u Kanal vrtložnih lonaca za lakši povratak kroz DM, malo kladivom širimo ulaz u DM i u četiri popodne već smo svi vani na parkiralištu i nizbrdo dolje prema Gračacu i Kasačkom pivu u Rustici.

Utrošeno 33 fiksa, nacrtano 66m "horizontale" tako da je KG prevalila 11km. Nacrtani dio s jezerima se zato naziva "Jedanaestica " . Nova duljina je 11015m ( stvarna duljina 14319m).

 

Istraživanja u Kiti - svibanj 2009.
Teo Barišić

9.05.2009. u 11,30 sati u KG ulaze Teo, Nikolina i Irena Barišić (SO HPK SvMih) i Ivan Došen i Mile Močić (PO Promina). Nije predviđen boravak s noćenjem već istraživanje dijela bližeg ulazu. Dovršen je nacrt kraja Kopačke riti do kojeg su uporabom hilti metaka došli Drnišani, a potom i prečkano po puktini iznad jezera do blatnog neperspektivnog blatnog saljeva uzbrdo te je tu skupljeno nekih 50m duljine. Potom je slijedilo raspremanje penja kanala istraženog pred vježbu HGSS-a. Na koncu smo se tehnički popeli u kosi kanal iznad ulaza u Fjombo i tu skupili još 50-tak metara duljine s time što kanal završava desetak metara od ulazne dvorane. Raspremili smo sve do Vrata percepcije i izašli negdje do 3 ujutro i dočekali zoru. Četiri ovogodišnja školarca su se držali odlično - svaka čast. Sveukupno je nacrtano 105m tako da je nova duljina KG 10843m.

22.svibnja 2009. u petak oko 23,00 u KG ulaze Aida, Nikolina, Irena i Teo Barišić, Antonija Mihaljević, Blanka Lučić, Ante Ercegović (SO SvM) te Ivan Došen i Mile Močić (SO Promina). Petoro od njih nije bivakiralo u hladnom objektu. Oko 02,00 smo na Ašovu u kome se nije bivakiralo već duže vrijeme. U 9 u subotu Blanka glumi Bakšu, nosi rakiju i zove na rad. Odlazimo do Dva kišobrana (pod Kitobranom), opremamo prvi dio kanala i ulazimo u novi dio, nažalost tek 45m vertikalnog lijepo zasiganog kanala. Svi se spuštaju do dna, a za troje od njih je -180m i najdublja točka u nekoj jami. Jedan dio ekipe odlazi prema Makiti i Perzijskoj ljubavi igrajući se sa foto aparatom i bljeskalicom dok Aida , Mile i Teo crtaju blatni kosi kanal na drugoj strani Dva kišobrana. Potom se sve rasprema i odlazi na Svinjske nogice i priprema za ulaz u vertikalu 15-tak metara pokraj koje smo stalno prolazili, a nije bilo vremena za spuštanje. Već je 5 popodne, želuci krulje i jedva dočekujemo Blanku s logističkom vrećom. Posli klope sve je lakše. Vertikala prozvana Sv.Ante završava u uskom, bijelim blatom zasiganom, meandru. Dok crtamo stižu Dule i Mile, mašu rukama i objašnjavaju da su našli novi kanal, veeliki. Moš mislit. Nema tragova. Hmmm. I s kraja kanala su razgovarali s Irenom i Nikolinom u bivku u Ašovu. I stvarno. Dečki (ovogodišnji školarci) su u Kanalu vrtložnh lonaca pronašli perspektivnu rupicu u sastavu zida i tla, kako oni kažu malo proprpali. Crtamo 65m dugi kanal i potom zadovoljno u bivak na zasluženi spavanjac. U nedjelju ujutro se vraćamo u DM (Dule-Mile) kanal - Tu me cijene - Tu se provlačim, vlakovima spajamo kraj kanala s točkom kod WC-a u bivku i spuštamo užetom prema balkonu u Amazoni. Na koncu pronalazimo prolaz kroz rupu koji nam omogućava da se navučemo u nišu iznad balkona. I tu je desetak metara kanala koji vodi do saljeva niz koji se slijeva voda koju pijemo u Amazoni. Trošimo još malo treću bateriju bušilice na početak saljeva uz koji bi se moglo pokušati popeti. Malo pomalo i do 5 popodne smo već svi vani i na pivu u Obrovcu. Nacrtano je novih 106m kanala te tlocrtna duljina KG iznosi 10949m. DM kanal će nakon prepostavljanja možda postati nova "staza slonova" u Kiti jer je jako zgodan za zaobilaženje neugodne blatne Amazone.

 

Prvo ovogodišnje istraživanje Kite (2009.)
Teo Barišić

Nakon pola godine izležavanja kreće nova istraživačka kitajska sezona. Uskrsni blagdani - u petak navečer, 10.04.2009. u Kitu ulaze Velebitaši; Ana i Darko Bakšić, Inga Patarčić, Luka Mudronja, Matija Čepelak i Marta Malenica. U slijedeća dva dana povukli su opremu s perilice na polici na vrhu Bukice koja se baš i nije pokazala izdašnom (perilica) pedesetak metara iznad, te krenuli s prečenjem i spuštanjem u polukrug oko Bukice da bi naletjeli na manje križanje kanala naprijed za prečiti, natrag u ključanicu meandra, kanal uzbrdo iznad meandra sa perspektivom kopanja, i desno dolje niz kosinu prema Tondinima. Taj dio nazvan je Los Colorados, a inspiracije za ime će se možda vidjeti na skorašnjoj velebitaškoj gitarijadi. Osim Los Coloradosaa nacrtali su i kanal prema sjeveru ispod E-Šerihije na početku Sivog rova duljine 30-tak i dubine 42m. Utrošeno je 50 kompleta za sidrišta. Nacrtano je novih 136m horizontalne duljine koja sad ukupno iznosi 10738m dok je stvarna 13942m. Iz jame su izašli u ponedjeljak.
U utorak 14.04. su na ulaz kod Kite došli Aida i Teo Barišić te se spustili u jamu koju nazivamo Marinovom - pronašli su je Marin i Bakša još 2005-te za vrijeme državne vježbe speleospašavanja HGSS-a. Kasnije tijekom ljeta je na nju stavljena pločica SOŽ-a 01-0066. Jako strujanje zraka i blizina prilaznog puta nas je ponukalo da povirimo podatnost jame za obuku školaraca i hiltanje sa svrhom i razlogom. I zaista na 20m dubine se nalazi suženje koje su prošlogodišnji školarci štemali kladivom na smjenu dok su čekali povratak uz ulaznu vertikalu. 06.04. ove godine, dan nakon posjeta 7. šibenske škole jami Kiti Gaćešini nastavljeno je sa širenjem prolaza malo jačim sredstvima dok se konačno prolaz nije proširio. Spustili smo se desetak metara niz vertikalu i topografski snimili 60.tak metara lijepo zasiganog horizontalnog kanala prosječne širine i visine 5-6m. Nigdje nismo pronašli intenzivno strujanje zraka no tragovi strujanja se nalaze svugdje po kanalu. Sve skupa djeluje da se zrak u kanal dolazi iz brojnih rupa između kamenja u podu i da se kumulira u mlaz u uskom izlazu jame. 15.04. smo obišli ulaz u Munižabu i produžili dalje do Burinke. Putem smo topografski snimili dvije manje špilje, jednu ograđenu s kamenim zidom i kamenom ogradom u krugu ispred ulaza 10m duljine, blizu prijevoja prema Veselinovića stanu, a drugu na 900mnv, duljine 30m s ulazima na početku i kraju. Našli smo još par plitkih jama na putu do Burinke u koje nismo ulazili. Dolaskom kući usporedio sam koordinate objekata izmjerene GPS-om sa onima iz literature i primijetio da se koordinate ulaza Munižabe slažu u 2m s onima objavljenim u zadnjem Velebitenu, odnosno da su te nove nekih 120m zapadnije i 50-tak metara južnije od starih iz 1987-me. Odstupanja za jamu Snježnicu ispod puta (-51m) su još veća. Usporedbom traga sa GPS-a s topografskom kartom 1:25000 vrlo brzo se moglo zaključiti da je pješačka staza ucrtana u kartu vrlo netočno sa odstupanjima i par stotina metara tako da nije neobično što su raniji istraživači skinuli takve koordinate (azimut sa staze na vrh i sl) te da je vjerojatno pogrešno procijenjen položaj logora na stazi od kojeg su se vjerojatno određivali drugi parametri.
Prema novim koordinatama sam preradio projekt Crnopac u Compasovom project manager-u. Cijela Munižaba se tako pomakla prema zapadu i malo južno, a promijenile su se i udaljenosti između najbližih točaka u objektima. Munižaba je sad tako na samo 486m udaljenosti (3D) od Kite Gaćešine. Udaljenost između KG i Burinke je povećana na 1012m, udaljenost između Munižabe i Donje Cerovačke na 803m, dok se između Munižabe i Burinke smanjila na 427m. Upotrebom neke preciznije metode, čak i spajanjem poligonskih krugova u objektima podaci će se ponovo mijenjati, no vjerojatno ne toliko drastično.
 

Kita Gaćešina u 2008. uključujući
najnovija istraživanja u rujnu 2008.

 

 

Hrvaško-Slovenska mini odprava u Kiti
Darko Bakšić

 

Od 21. do 24.06.2008. godine ponovo smo u Kiti. Prethodni planovi za Munižabu su se izjalovili i mješovita Hrvatsko-Slovenska ekipa odlučuje se za nekoliko istraživačkih dana u Kiti. Ekipu čine Ana i Darko Bakšić (SO Velebit), te Rajko Bračič, Boris Šajstegelj i Mojca Hribernik (JK Speleos-Siga Velenje).

21.06.2008. U kasnim poslijepodnevnim satima ulazimo u Kitu. S nama je snimateljska ekipa koju čini Marko Lokas, Tvrtko Dražina i Šime Sorić. Oni ostaju na bivku iza Ašova dok mi odlazimo u bivak u Makiti. Smještamo se i bivak i uz prepričavanje raznih događaja lagano tonemo u san.

Sivi rov (lijevo). Snimio: D. Bakšić
 Penjanje Kita-Sana (desno). Snimio: Ana Bakšić

22.06.2008. Dan smo započinjali između 7 i 8 sati s buđenjem uz jutarnju kavu i čaj u vrećama za spavanje. Priprema opreme i odlazak u akciju. Nastavljamo s penjanjem u Kita-Sanu (Ana i Bakša). Nakon ispenjanih 20-ak m nastavlja niski kanal kojeg je zatvorila sigovina. Spuštamo se i uz put crtamo još jedan odvojak. Desetak metara i odvojak završava neprolaznim suženjem iz kojeg se osjeća lagano strujanje zraka. Kanal je gotovo potpuno ispunjen sedimentom. Treba nastaviti s kopanjem. Odlučujemo ostaviti uže na penju do spomenutog kanala uz minimalnu količinu opreme. Spuštamo se iz Kita-Sana i srećemo Slovensku ekipu (Rajko, Mojca i Boris) koji su radili u Jeke-jeke meandru. Oni su se spustili 50 m do neprolaznog suženja. Krećemo natrag prema bivku. Putem smo popeli još još jedan penj u Pantagani koji završava, a dug je oko 10 m. Raspremamo vertikalu Olovne čizmice te gomilu užasno blatne opreme izvlačimo do Kocke. Tu je ostavljamo na pranju ispod jake nakapnice.

Penjanje Kita-Sana. Snimio: Ana Bakšić

23.06.2008. Mijenjamo prvobitni plan istraživanja iza vertikale Karfijuuuli jer je voda koja se po njoj cijedi još uvijek jaka. Preko puta E-Šerihije penjemo jedan upitnik (Ana i Bakša) koji vrlo brzo završava u stropu, dok Rajko, Mojca i Boris odlaze do meandra u zadnjem dijelu E-Šerihije. Ubrzo dolaze po novu užad jer je Boris prošao suženje i ušao u 41 m dugu vertikalu. Svi idemo tamo. Na dnu vertikale prolazimo i crtamo kratak meandar, dok se Boris ljulja u horizontalni prolaz i dolazi u suhi stari kanal nazvan Sivi rov. Crtamo do početka nove kosine, ostajemo bez užeta pa se vraćamo u bivak u kojem nas čekaju Rajko i Mojca. Svi smo puno boljeg raspoloženja nego dan ranije. Konačno je krenulo.

24.06.2008. Istražujemo vertikalu ispod Sivog rova (Ana, Bakša, Boris i Mojca) koristeći raspremljenu opremu s Olovnih čizmica. Spuštamo se još 100 m dublje nadoštukavajući kratka užeta i prelazeći brojne čvorove. Sa zadnjim metrima užeta dosežemo dubinu od -280 m, ali vertikala nastavlja dalje. Kamen pada u prevjesu 3 sekunde. Rajko nije mogao proći suženje na početku pa na Kocki priprema opremu za naredna istraživanja. Iste večeri spremamo bivak i oko 22 sata svi izlazimo iz jame.

25.06.2008. Na toplom i suhom zbrajamo „ulovljene“ metre kanala. Nacrtano je ukupno 220 m novih kanala.

Nova duljina jame je 10 283 m.

JAMSKI SUSTAV KITA GAĆEŠINA
DRAŽENOVA PUHALJKA

Lokacija: Crnopac, Velebit, Hrvatska

Duljina (horizontalna): 11 560 m

Duljina (stvarna): 14 484 m

Dubina: -530 m

 

Istraživali (2004.-2009.): SO Sv. Mihovil, SO Velebit, SO Mosor, SO Imber,
SO Profunda, SO Promina, SO Liburnija, SO Dubovac, PK Split,
SO Željezničar, SU Estavela, SK Spelunka.

Topografski snimili:
Teo Barišić, Darko Bakšić, Marin Glušević, Luka Mudronja, Marko Gojčeta, Dalibor Paar, Marin Lukas, Matija Čepelak, Filip Filipović, Ivica Čukušić, Ana Bakšić, Blanka Lučić, Anton Vukičević, Andrijan Kučić, Maja Dasović

Mjerili:

Aida Barišić, Jurjana Kučić, Darko Bačić, Ante Ercegović, Luka Domagoj Barišić Tomislav Špinjača, Ivica Ninić, Tonči Gačina, Tomislav Jerković, Vesna Hrdlička , Goran Rnjak, Slaven Boban, Ivan Mijat, Mate Moric, Loris Redovnikovic, Marko Budic, Tihana Boban, Ronald Železnjak, Ivica Radić, Fiilo Trgo, Davor Cvitanić, Marinko Malenica, Slaven Nižetić, Krešimir Prskalo, Vedrana Jerat-Miloš, Marijan Sutlović, Predrag Štrbac, Josip Petričević, Igor Jelinić, Marta Malenica, Petra Kutleša, Tea Budinjaš, Katja Milišić i Kresimir Pogacic
 

Speleološki nacrt Kite Gaćešine - profil - stanje 2008.
Priredili: Teo Barišić i Darko Bakšić

 

         3D prikaz jame Kite Gaćešine. T.Barišić

 

Tablica: Volumen speleoloških objekata na Crnopcu, stanje lipanj 2008. T.Barišić

jama/špilja	Munižaba	Burinka	Kita Gaćešina
Volumen (m3)	1 786 466	1 128 403	861 058

 

Međusobni položaj većih speleoloških objekata na Crnopcu - stanje listopad 2009.
Priredio: Teo Barišić

 

Penj prema Šibenskom kanalu. Snimio: D.Paar

 

Povremeno jezero u Blankinom kanalu. Snimio: D.Bakšić

Kocka - prečka. Snimio: D.Bakšić

Šibenski kanal. Snimio: D.Bakšić

Šibenski kanal. Snimio: D.Bakšić

Trenuci odmora u Šibenskiom kanalu. Snimio: D.Paar

Šibenski kanal. Snimio: D.Bakšić

Kitom u središte Crnopca.
Pregled dosadašnjih speleoloških istraživanja na Crnopcu. Fotogalerija.

Kaskade u Perzijskoj ljubavi. Snimio: T.Barišić

IZVJEŠTAJ S ISTRAŽIVANJA 2008.

 

KG 9897m - Spoj u Hohenberg

Teo Barišić

Kao što naslov kaže, obilježje zadnjeg istraživanja u Kiti je spajanje velike petlje duljine 1048m. No ispočetka. U petak 29.05.2008. u 19,00 nalaze se u Gračacu ekipe iz Dalmacije : SO SvM: Aida & Teo Barišić, SO Promina: Antun Vukičević, SOM Goran Rnjak i SOV-a: Ana & Darko Bakšić, Loris Redovniković, Marko Erak, Ivo Frangeš i Ivan Turčin. U 23,00 su južnjaci na Perilici. Aida i Antun sređuju bivak dok Vjetar i Teo odlaze u Bakin preparat. Vjetar se penje 15-tak metara na kraju kanala i zaglavljuje u blatnom dimnjaku. Prostor se sužava, a malo je i užeta. Upitnik uvlači zrak no dalje napredovanje traži daleko više tehnike i vremena. Izvlačimo špagu iz Bakina preparata i onako temeljito usrani u 02,00 nalazimo s Velebitašima u bivku. Slijedi kratka večera i brzo u vreću.

Kocka. Snimio: D.Bakšić

Jezero Trbušnjak. Snimio: D.Bakšić

Bakša već oko 7 stvara larmu, škalja, kuha kavu, nosi rakiju do predsjedničkog apartmana, žica bakin preparat.....ajmo na poso. I bi tako. Velebitaši u Pantaganu, Aida i ja ćemo iscrtati predzadnji put opremljen kanal pred ulazom u Dinamik, a Anton i Vjetar će opremiti i penjati Grimasnicu. Crtamo Mmm...kanal duljine 35m. Početak meandra. Dvorana s visokim dimnjakom, jezercem, isprane stijene, ključanica s koraloidima i voda nestaje u uskom meandru. Na drugom mjestu u Perzijskom kanalu silazimo ponovo do izgubljenog vodenog toka. Crtamo novih 15m i nalazimo manju novu vertikalu u koju tek treba ući. Stiže Vjetar s dobrim vijestima. Penjanjem su došli do horizontalnih kanala. Na kraju treba opet špaga. Krećemo na vrh Grimasnice. Od raskrižja prema Novom valu do novog kanala postavljeno je 100m užeta koje vodi uzbrdo. Na vrhu lijepo mjesto za marendu. Slijedi dvadesetak metara kanala kojem se s lijeve strane odvajaju dva kanala duljina 30 i 20m jedan ispod drugog, u kojima je voda koja se kreće nasuprot pružanja slojeva izdubila uske meandre. Kratko provlačenje, povratni kanal, skok i dolazimo do križanja, ulaza u dvije vertikale i manje dvorane.

Kastrator - zadnja polica. Snimio: D.Bakšić

Silazom u vertikalu nakon 22m slijedi horizontala s tragovima i pronađenom označenom točkom A89. Krajem 2006-te Velebitaši su započeli s istraživanjem centralnog dijela Kite. Od vertikale nazvane Kocka na sve strane širi se pet 250-300m dugih horizontalnih kanala s brojnim upitnicima. Sve ovo vrijeme najčešće smo provodili u istraživanjima svako na svoju stranu s zajedničkim noćenjima u bivku, a sad nakon godinu i pol dana kanali se povezuju u veliki prsten. Crtamo oko 153m kanala i vraćamo se u bivak. Kako je Antun cijelo vrijeme nezdravo kašljao nove kanale svečano nazivamo Bronkitom, kako naše babe u svom slengu nazivaju Bronhitis. Velebitaši su u Pantagani prečili jezero i ušli u kosi kanal nazvan Kastratorom, u njemu nacrtali 43m horizontale i isto toliko se spustili u dubinu i naletjeli na neperspektivno suženje kroz koje se gubi voda. Bakša je započeo s penjanjem još jedne vertikale koju je morao napustiti radi nedostatka materijala: baterije, materijal za sidrišta... U nedjelju smo samo iscurili vani. Ukupno je nacrtano 240m (370m poligona) zapravo i koji metar više ali se prilikom zatezanja petlje duljine 1048m (četiri crtača) koja je zatvorena u manje od 10m greške (2,8m po visini) izgubilo 6m duljine pa nova duljina KG iznosi 9897m.

 U Pantagani. Snimio: D.Bakšić