KG-DP 18171m (13837m) NeboZemlje

19-21.11.2010. Šareno društvo: Aida & Teo Barišić, Goran Rnjak (SOSvM), Marin Glušević, i Katja Milišić (SOM). Večer protječe u spustu kroz mokre vertikale. Pljušti, prska, brzo, što prije proći da se što manje namočimo. Ispod Grlića najgore, kao ovog ljeta. Šlinge su malo podešenije, grupa je iskusnija i nema stajanja. Ipak, dolazimo prilično mokri do bivka. Pa što smo išli kad smo vidjeli da je gadno i tako. Marin slaže improvizirani štajnberg od najlona za farbanje, zubnog konca i powertape-a. Dižemo temperaturu na 17 stupnjeva, klopa, parenje - mislim na isparavanje i bježimo u vreće. U 2, ne ju tu, stižu Velebitaši - Matija Čepelak, Ana Bakšić, Tea Selaković, Marko Rakovac, Anja Žmegać, Mateja Blažević s gostima iz Beograda, ASAK-a; Dimitrije Dimitrijević - Mićko i Vladimir Milutinović - Dr Kobi, a za njima i "mjerisvašta" ekipa Dalibor Paar (SOV) s Jelenom Drakulić. Gore iznad Grlića i vodurine su ostale ASAK-ovice Selena Blagojević i manje iskusna Jovana Živković -Joka koje su odlučile izbjeći vodu. "Mjerisvašta" unose Bigbrothersku atmosferu. Po mračnim kutovima vire žice, pale se sitna svjetla i stvari koje se okreću. Šušur. Hahahanje. Traži se stopa prostora za spavanje. Već prema iskustvu, karakteru i ponesenim stvarima netko se brzo grije i spava, a netko smrzava do jutra. Ujutro se kasni. Treba pregaziti Kolubaru za pišanje, za jedenje, za oblačenje. Vremenska prognoza za nedjelju je loša. Jačina slapa je nešto pala i veća grupa se odlučuje za povratak istog dana. Stara ekipa iliti "Golfska struja" ide raditi dalje; Marin, Kate, Aida i Teo na kraj poznatog dijela iza Starog tavana, a Vjetar i Matija pregledati kraj Đe me nađe, raspremiti i onda za nama. Mijenjamo uže na prečki iza Divljeg zapada. Na kraju poznatog dijela, sad već više od 2 sata hoda od bivka Marin i Kate opremaju vertikalu, a Barišići crtaju prvo spoj 50m od vertikale do Klompe, a onda nalaze još 50m drugog kanala kod tog spoja. Vertikala 60m, pa dvorana s oknom u boku, pa kroz okno još 30-tak do police i raskrižja koje je dobilo naziv NeboZemlje. Topografski se snima 70m ravnog kosog kanala što se po slojevima spušta prema jugu. Nakon provlačenja u strupu nalaze još 70m kanala koji se ne crta. Marin i Kate troše zadnje metre užeta, spuštaju se u 25m vertikalu ispod NeboZemlja i pronalaze mrežu kanala koja se ostavlja za drugi put. Vrijeme curi i idemo nazad crtajući prema gore. Odmah 15m iznad NeboZemlja u boku je još jedan barem 40m dugi kanal, a sa suprotne strane vertikale uzvisina s blokovima, duga 15-tak metara iza koje se opet vidi crna dvorana. Vjetar i Matija raspremaju penj, vršljaju po kanalima, crtaju 75m uskog kanala u Facebooku, pregledavaju upitnike i skoro su došli do nas, pa se predomišljaju i idu natrag. Ipak se nalazimo u Divljem zapadu i malo iza ponoći vraćamo u pusti bivak. Dalibor i Jelena su mjerili cijeli dan po Šibenskom kanalu i zbrisali u prostor iznad Grlića. Ostali su izašli van, ali opet s par sati čekanja jer su naišli na Zadrane koji su izlazili na ulaznu vertikalu. Oni su malo provježbavali zadnje školarce. Slap je kod bivka skroz oslabio. Ekipa koja je išla vani se dobro provela po suhim vertikalama. Zadovoljni učinjenim i prostorom bez gužve ugurali smo se u vreće i utonuli u zasluženi san. Jutro nas je dočekalo sa strašnom bukom slapa. Preko noći je krenula najveća voda u našoj povijesti istraživanja Kite. Srećom smo dobro
pretpostavili da nema nekog jako kanaliziranog toka koji bi nas mogao zbrisati s vertikale. U dvorani s bivkom se aktivirao gornji slap koji nije previše izdašan vodom, ali pada s velike visine direktno na mjesto odakle starta penjanje do prvog međusidrišta. S obzirom da se ide vani močenje ne bi trebalo biti strašna stvar. Ipak. U prvom metru mokar do kože i tako je lijevalo po svim vertikalama do izlaza. Na mjestima gdje se prije jedva cijedila neka gotovo nevidljiva voda, sad su se pojavili šmrkovi vode. Grlić je postao jedno od najugodnijih mjesta za prolazak. Čak se i nekoć ugodna pješčara pretvorila u smiješno klizalište. Dvorana pred ulazom je već iz daljine kroz Pješčaru odjekivala tutnjavom. I u njoj se pojavio jaki vodeni tok koji se preljeva preko nekoliko par metarskih skokova i konačno u vidu malih potočića što vijugaju po siparu ulijeva u jezero s vidno rastućim nivoom. Na izlazu Ana provjerava prve vijesti jer su preko noći oborine napunile branu, voda je preplavila dijelove Gračačkog polja ispod Cerovačkih špilja, aktivirali su se stari ponori na rubu polja. Iz jame je krenula parada manekena s improviziranim kabanicama, pončoima, bodijima od komada najlona i astrofolija. Malo u Zvonimira pa doma.

Topografski je snimljeno 391m duljine (309m horizontalne) pa je nova duljina 18172m a horizontalna 13837m, čime bi KG-DP da je na Bobovoj svjetskoj listi najduljih objekata sa 248. skočila na 242. mjesto. Najniže nacrtana točka nalazi se 33m iznad najniže točke u sustavu (-530m) i 1700m poligonske duljine udaljena od ulaza (1804m je najdalja točka), pa je u skoroj budućnosti za očekivati pomak u obje ove kategorije.
(Teo&Aida Barišić)

  OBJAVLJENO: 23.11.2010. 17:01

KG-DP 13528 m
Teo&Aida Barišić

KG-DP 13528m (17781m) Facebook, Sve po 15, Stari tavan, Praznik. Produljeni vikend u Kiti. 07.10.2010. navečer u Kitu ulaze Aida&Teo Barišić, Antonija & Marica Mihaljević (SOSvM), Željko Vukušić (SOPr) i Dalibor Reš (SUE). U igri je bilo još igrača, no lijepa vremenska prognoza je mnoge odgovorila od Kite pa su se prepustili poslovima na otvorenom. Na ulaz su nas dopratili Anton i Vjetar koji su se u povratku doma uključili u potražnu akciju šibenskog GSS-a i u kršu oko Vrpolja kninskog, tijekom noći pronašli i spasili starijeg senilnog gospodina. Mi smo se dotle u bivku na -270m počastili s malo hrane i alkohola i legli spavati s nadom u rano buđenje i nova uzbuđenja.
Ujutro je proradila budilica, ona moderna mobitelska s nekim romantičnim pjesmuljkom. U spremanju opreme smo shvatili da nemamo drugi laser pa smo od tanke zamke načinili 15 metarsku mjernu traku s čvorićima na 2,5m. Dvije logističke transportne, treća sa 100m špage, četvrta s bušilicom, petu će pokupiti Reš po putu i moja lagana, super, put pod noge preko kitajskih glonđastih gora. Na kraju Divljeg zapada, u kretanju među glonđama tražeći najkraći put, jer je to tek drugi put da radimo u ovom dijelu Kite prošli smo kroz portal u rubu stijene i ubrzo shvatili da nešto nije u redu, da smo u nekom nepoznatom kanalu širine 12-15m, prepunom glonđi što vijuga oko
starog kraja Divljeg zapada prema sjeveru. Izvukli smo se nazad i produžili prema svom cilju – uzlaznom kanalu na sredini Otomanskog carstva koji je upola manje širine i idealno mjesto za početak mozgovnog procesa topografskog snimanja. Aida, Marica i Teo počinju s jednog kraja, a Antonija pod budnim okom tete Dade i Burom slaže svoje prve kitonimske hijeroglife s druge strane kanala. Malo po malo, skupilo se dva nova upitnika-vertikale u koje tek treba poviriti, upitnik - penj na vrhu i nekih 185m tlocrtne duljine. Slijedi klopa pa onda ispočetka, ovaj put Dado uzima kičicu u svoje ruke odlazi do kraja kanala, odnosno mjesta gdje se treba nastaviti špagom iza dvorane Kimoje a druga ekipa crta Kimoju od Otomanskog carstva. Crtaju se neki odvojci i ekipe se konačno sastaju pod Srcem. Dadin dio radi osebujne mjerne trake dobiva naziv Sve po 15. U danu se, iako to još nismo znali, našlo točno 500m tlocrtne duljine novog nacrta, no znali smo da smo prešli 13-ti kilometar. Od tog mjesta treba nekih 1,5 sati laganog hoda do bivka gdje smo bili do 23,00. U bivak se s površine spustio Davor Cvitanić (SO Profonda), sam, jer je ostatak ekipe Splićana odustao od ulaska. Donio je sa sobom par Q-packova mmmmmm piva, drugi laser i treći sat što je bilo važno jer smo sa sobom imali dva sata sa dva različita vremena i naravno ravnali se po krivom. Drugi dan smo se ponovo podijelili; Dado u sendviču Mihaljević će crtati kanal u koji smo slučajno upali prethodni dan, koji će dobiti naziv Facebook, Barišići će crtati Drašesuljak, 15m dugi i duboki odvojak na Otomanskom, kojeg je prošli put opremila Ana, a Davor i Bure će nastaviti opremati slijedeći odvojak. Dražesuljak je brzo gotov i obje ekipe se skupljaju na dnu 80m dubokog jamskog odvojka. Crtači crtaju prema gore, a Bure i Davor odlaze prema Kimoji gdje otkrivaju da se po blatnoj kosini u boku dvorane može lako ući u vrh dvorane i dvadesetak metara dugu nišu koja završava penjom i malim upitnikom na vrhu. Crta se i taj dio i onda svo četvoro odlazi na kraj Sve po 15. Postavlja se uže, a kanal se nastavlja još 150m do velike vertikale. Nacrtano prvih 100m i konačno dolazi vrijeme za povratak. Za to vrijeme Dado sa svojom ekipom dovršava nacrt 240m dugog Facebooka. Nedjelja. Davor je izašao prvi i prije izlaska ostatka ekipe sa Splićanima krenuo za Split. Pogoditi polazak njegovog trajekta znači doći nekoliko sati prije ili kasnije doma. Nas vani čekaju Anton, Blanka i Ante sa psima, vatrica, gradele, čevapi i kobasice, piva i priča. Svi se spuštamo do Rustike na još jedno putno Kasačko. Spavamo u autima s odmornim vozačima do doma.
Nacrtalo se novih 948m tlocrtne, odnosno 1082m stvarne duljine kanala tako da tlocrtna duljina Kite sad iznosi 13528m, a stvarna 17781m. U dva dana rada smo nacrtali koliko kroz cijelu ovu ili cijelu prošlu godinu. Upornost se isplatila, a imali smo i sreće. Novi kanali su u prosjeku promjera većeg od 12m i idu otprilike paralelno sa Šibenskim kanalom na istoj dubini, 200m zapadno. Sad nas ponovo čeka vertikalčenje i skupljanje teških metara. Pozdrav svima, a posebno Alanu, Tihome i ekipi – letvica je na novoj visini.

  OBJAVLJENO: 14.10.2010. 22:58

KG-DP 12580 m
Teo Barišić

10-12.09.2010. Tea Selaković, Ana Bakšić, Marko Rakovac (SOV) i Marin Lukas (SOŽ) u petak navečer Teinim autom do Karlovca gdje kupe netom popravljeni šibenski Landrover. U Gračacu Teo Barišić, Goran Rnjak i Antonija Mihaljević (SOSvM) u Rustici oko 23,00 svi na pivu. Antonija se vraća prema Šibeniku, Vjetar vozi ekipu na ulaz u Kitu pa se vraća do Knina i Biskupije na posao. Na makadamu nailazi na Velebitaše koji idu u Munižabu. Petoro u ponoć ulazi u Kitu. Slijedi spust do bivka na -270m. Suho i brzo. Juhica, malo priče i malo prije 4 ujutro spavanjac. Subota - ustajanje oko 10,00. Kafica , klopa i prije 11,oo na poziciji nedaleko od bivka, na početku Šibenskog kanala Lukas oprema vertikalu do NU kanala. Ana i Tea crtaju taj vertikalni splet dok Marko rasprema Kafetin. Vrijeme curi i već je 14,00, ponovo klopa, i ide se dalje. Ovaj put Marko i Tea idu kopati na vrhu Đe me nađe, a ostali dalje na kraj Divljeg zapada. Lukas zaobilazi vertikalu, penje kosinu i manji skok na blatu i eto nas u novome kanalu, širokom 10-15m, na dnu glonđe, visina varira od 4 do 10-tak metara i tako 50 m pa suženje i onda opet široko. Pomalo crtamo. Ana dotle oprema jedan prvi desni "dražesni" odvojak, desno slijedi kanal koji se pomalo penje, račva u dva kraka koja idu u nepoznato, lijevo još jedan dvadesetak metara dugi odvojak koji završava sedimentom, s desne strane ponovo vertikala koju je Ana opremila prvih tridesetak metara s dinamikom - ide još dvadesetak. Glavni kanal ide istom širinom i na nekih 180 m od svog početka se pretvara u dvoranu na čijem se vrhu pred nama vidi novi, zanimljivi upitnik do kog će biti malo teže doprijeti, Druga strana dvorana se spušta oštro ulijevo od glavnog kanala, sužava i gubi tamo gdje ovom prilikom nismo uspjeli doći. Prva ekipa marljivo je kopala stari saljev no prolaza nije bilo. Tea je još malo lutala upoznavajući čari Divljeg zapada i onda se svi nalazimo i malo prije 23,00 već smo svi u bivku. U divljenju luksuzu što ga pruža samonapuhujuća podloška s karimatom koju od milja nazivaju otomanom, cijeli novi splet kanala svečano se naziva Otomanskim carstvom, a zadnja velika dvorana koju nismo ni počeli crtati Kimojom - nešto što smo jeli a nije ni riža ni kuskus, a zanimljivo zvuči. U nedjelju smo svi vani do 14,00, prosječno 2 i po sata po glavi za izlazak od bivka. Vani nas dočekuje Mile Močić (SOPr) koji je došao po nas na Crnopac s Vjetrom i Antonijom. Iznad Kite su našli neku prostranu jamu duboku stotinjak metara pa žica izlaznu špagu. Slijedi pranje opreme na Otuči, Rustika, naletjeli na Janu i Igora iz Zadra sa svježe ubranim jabukama i onda lijepo po danu, umorni i oprani, doma. I tako smo nenadano došli do ovogodišnjeg kilometra tlocrtne duljine u šest ulazaka. Ukupno je nacrtano 228m tlocrtne duljine pa je ukupna tlocrtna duljina 12 580m, dok je stvarna 16 699m i dalje bježi od Đuline tlocrtne. Kita je ponovo nagradila naše trude na najljepši mogući način. Jedva čekamo slijedeći ulazak (Aida i Teo Barišić).

  OBJAVLJENO: 28.08.2010. 01:09

KG-DP 12352 m, 20-22.8.2010.god.
Teo Barišić

KG-DP 12352m Đe me nađe, Kafetin, Rampa - kamin.

Vikend 20-22.08.2010. Uobičajeno, sad već 53. istraživačka akcija u Kiti. Neobičan je sastav istraživača u kojem prednjače speleolozi sa zapada Hrvatske - Zoran Brajković, David Matijaš (SD "Istra"), Ozren Dodić (SU Spelunka), Lovel Kukuljan (SU Estavela), Danko Škalamera (HGSS Rijeka), Stipe Tutiš (SOŽ), Aida i Teo Barišić (SOSvM). U petak spuštanje na donju etažu i spavanje u bivku. Subotnje jutro protječe u raspremanju i crtanju Rampa kamina u Šibenskom kanalu, a ekipa se potom dijeli u par skupina. Danko vodi Špaleta, Davida i Lovela na mjesto gdje je stao u prošlom istraživanju na dnu Nu kanala. Spuštaju se nekih 35m i crtaju 40-tak m uskog meandra koji kruži pod Šibenskim kanalom. Dalje je za sumnjivo hiltanje za što u Kiti još nije vrijeme. Stipe i Teo snimaju ulaz u Divlji zapad kako bi se nacrt uskladio sa starijim iz 2004 i 6-te. Zoki i Aida penju, preče u Pušioni no penj se ubrzo zatvara tako da se ove dvije ekipe ubrzo nalaze u Divljem zapadu kod slijedećeg upitnika na južnom boku kanala. Topografski se snima dvadesetak metara dubok i isto toliko dug ogranak, a Zoki započinje s penjanjem i opremanjem uzlaznog dijela kanala. Kanal se jednim ogrankom vraća i spaja na Divlji zapad, a drugim uspinje pod kutom od 30-50 stupnjeva ulazi u strop Divljeg zapada. Dno kanala čini prastari sasušeni saljev koji se ljušti pod nogama. Na sadašnjem kraju ga treba iskopati ašovčićem da bi se prošlo dalje tako da ne raspremamo nego se ostavlja za iduću akciju. Malo prije ponoći obje istraživačke ekipe se nalaze u bivku. Kuhaju se juhice i tagliatelle. Novi istraživači Kite su pod dojmom
prostora u Šibenskom kanalu i Divljem zapadu. U nedjelju Aida kreće prva i na svoje iznenađenje u prostoru pred Grlićem zatiče četvero speleologa iz SO Liburnija - Ljubo Majica, Anika Ivković, Petra i Mišo. Oni su u Kitu ušli u subotu i iako su imali namjeru pridružiti se ostalima, shvatili su da bi za novopečenu školarku Petru to bio prevelik zalogaj pa su s opremom za bivakiranje prespavali na ulazu u Grlić. Malo po malo izašlo se vani do Zvonimira na koje pivo i obilan ručak od 30 kuna. Šibenčane je odmah po povratku dočekala potražna akcija GSS-a, pa kasni i cijela priča. Svratili smo i do Reša, Make, Bobanovih i Vjetra kod Kotluše gdje na smjenu čuvaju djecu i istražuju špilju koja će po svim pokazateljima ove godine doseći 8. mjesto na popisu najduljih objekata u Hrvatskoj (u dva dana je planulo 600 novih metrića).

U KG-DP je nacrtano novih 154m tlocrtne duljine, zapravo nekih desetak metara više no u slaganju starog i novog nacrta se to "izgubilo"pa je ukupna duljina 12352m. Ono što je posebno zanimljivo je da je stvarna duljina KG - DP sada 16429m čime je prestigla tlocrtnu duljinu špiljskog sustava Đule-Medvedice čija stvarna duljina nije poznata, a nije puno veća radi horizontalnosti objekta.

Na pitanje "Koja je najdulja špilja Hrvatske?" više nije lako odgovoriti.

  OBJAVLJENO: 28.08.2010. 01:09

KG-DP 12198 m, 30.7-1.8.2010.god.
Teo Barišić

30.07.-01.08.2010. Irena & Teo Barišić (SOSvM), Danko Škalamera (SU
Spelunka) i Mile Močić (SOPr)

Sa svih strana dolaze vesele speleološke vijesti. Pod zemljom nema recesije i otkaza. Munižaba, Babina, Miljacka, Muda, Flanjkova, Lukina, Ponorac i to divno čudo kod Rakovice. Neki logori još nisu ni počeli, a onaj na Lukinoj je daleko od kraja. Vikend ranije smo odgodili ulazak u Kitu no ovaj zadnji se baš i nije izdržalo. Aidu su stisla leđa, Vjetar otišao na Lukinu, no skupilo se
nekih mlađih snaga. Danko se dovukao iz Rijeke, Mile se nakon gastarbajterstva zaželio Kite, a Irena uhvatila pauzu u pripremama vaterpolo reprezentacije. Sve nam je nekako išlo na ruku osim vremena. Do našeg dolaska na Crnopac na cijeli Velebit se stuštila kišurina. Vertikala ispod Grlića je "proradila" što se događa vrlo rijetko tako da smo na bivak na -280m došli smočivši se do kože. Iako mokri imali smo prilike u punoj snazi vidjeti potok koji dolazi s boka dvorane itvori slap koji pada posred dvorane. Malo smo protrčali Šibenskim kanalom da se ugrijemo i pripremimo tijelo za sušenje robe u vrećama za spavanje. Noć je počela hladno i mokro, a prema jutru je postajalo sve toplije. Ne znamo koliko smo spavali ni kad smo se digli jer nismo imali sata. Kad smo se digli krenuli smo prema ulazu u Divlji zapad. Tamo se nalaze još dva spoja na Šibenski kanal koja nisu crtana. Novi kanal u kome se nalazi jedan od spojeva dobio je ime Nu kanala (rječica NU na drniškom dijalektu ima značenje gle, evo). Dugačak je 65m i njegovom kraju nalazi se dvorana 20x25m, sa čak 4 visoka kamina od kojih bi jedan mogao biti spoj sa početkom Šibenskog kanala. Dok su Teo i Irena crtali Danko i Mile su otišli do dijela Šibenskog kanala koji se zove Sastanak i tu je Danko ispenjao vertikalu od 20-tak metara i ušao u široki kanal koji nažalost nakon 20m završava kamenim blokovima. Kanal nismo crtali jer nismo imali dovoljno "očiju" za raspremanje. Vratili smo se do Nu kanala u kojem smo tijekom crtanja pronašli uski prolaz koji vodi u manju vertikalu. Nakon desetak metara provlačenja, fixanja uslijedilo je klesanje koje nas je dovelo do nove kraće kosine i vertikale - ide dalje. U povratku do bivka nacrtali smo uski kanal Sperminator dug 21m kroz koji se prolazi uglavnom ležeći. S vremenom nam je situacija bez sata postajala sve zabavnija. Kad ćemo izaći ? Hoće li biti dan i uopće nedjelja. Kiša u vertikali pod Grlićem je gotovo nestala. Prolaz je Marin u posljednja dva puta dobro proširio pa smo prilično brzo, na naše iznenađenje po danu izišli iz Kite, na obaveznu Kasačku u Rustiku i dalje prema svojim domovima. Tako je završila 52. istraživačka akcija u jamskom sustavu KG-DP. Nakon 2006-te ponovo se započelo s istraživanjem donje etaže. Nacrtano je novih 98m tlocrtne duljine pa je tlocrtna duljina 12198m, a stvarna 16210m. Another brick in the wall.

Pozdrav i čestitke svima velikoga špiljarskoga srca

  OBJAVLJENO: 28.08.2010. 00:52

KG-DP 12100 m, 25.06.2010.god.
Teo Barišić

25.06.2010. Petak. Aida, Irena i Teo Barišić, Goran Rnjak (SOSvM). Skoro pa obiteljski izlet u Kitu. Namjera je bila topografski snimiti Šljivu i pokušati se popeti prema njezinom vrhu što više. Vjetar i Aida su penjali, a Irena i Teo kartirali Šljivu i kanale oko nje. Vjetar je popeo do +8m iznad kote ulaza u KG, a laserom smo pukli još 11m (znači +19m iznad kote ulaza u KG). Oprema je naravno ostala sva u penjevima i ići ćemo tamo još koji put još malo pronjuškati i raspremiti. U crtanju se skupilo 130m horizontalne projekcije kanala tako da ukupna duljina 12100m dok je stvarna duljina kanala narasla na 16089m. Za svega dva sata, oko 23,00 smo bili vani na počinku u oktogonu na Vodicama. Drugog dana smo svratili na logor na Babinu jamu do Željezničara i čuli da je što ronjenjem , što crtanjem iza sifona napravljeno oko pola kilometara novih kanala, a kod Velebitaša u Munižabi još i više. Ove je godine Lipanj je bio i više nego plodan.

  OBJAVLJENO: 02.07.2010. 16:04

KG - DP 11970m. U Šljivi
Teo Barišić

Zadnji put smo se dosjetili da uđemo u Kitu na jedan dan, malo za promjenu od svih onih spavanja u blatu, klopanja i WC-a na 5 stupnjeva - ta dolazi ljeto, a ima posla blizu ulaza.
18.06. SOM-ovci Marin Glušević, Katja Milišić, Dragan Vujnović (zadnji put sam krivo napisao Bejnović) i Damir Ivanišević navečer dolaze na Crnopac. Za spavanje koriste osmokutnu prostranu nadstrešnicu Gračačke šumarije na Vodicama. Tko ne zna, tamo se pod gredama zna naći raznih domaćih rakijica za degustaciju. Frane Kožemelj (SD Špiljar) izjutra dolazi do Šibenika i skupa s Aidom i Teom već prije 9 sati smo na Crnopcu. Brzo se svi opremamo i polazak u jamu. Na ulaznoj vertikali Marin nadoštukava uže dinemom i koristi ficlek sa penja. Ponovo imamo čvor . 140m zadnji put oštećenog užeta se reže i ide dalje, dublje u Kitu. Mosoraši idu prema Grliću, razbijaju hiltijima predgrlić i pomalo opremaju put prema donjem bivku. Ostatak ide prema Makiti nacrtati penj iznad jezera Gracije i osloboditi uže. Nacrtano je nešto više od 20-tak m kanala i spoj prema jezeru iz kojeg se uzima voda za bivak. Užeta se petljaju po blatnom saljevu. Stiže i Goran Rnjak kojeg je kiša omela u planiranoj košnji i negdje oko 16 sati trpamo blatna užeta u transportke i vraćamo se natrag prema Gornjoj Amazoni, dižemo sve stvari u Aidine vjetrenjače. Vjetar i Frane penju dalje dok Aida i Teo penju desetak metara uskog kanala u kosom sloju i ubrzo se dovikivanjem čuju s prvom ekipom. Vjetar se spušta u vertikalu tako da se vidimo. Gore je velika dvorana nekih 30+15m, tridesetak metara visine, s puno saljeva, rupom sa prekrasnom vodenom kadom i tko zna što još. Aida i Teo se vraćaju pomalo spajajući novi prsten. U dvorani vijećanje. Trebalo bi se spustiti do spoja i u donjoj dvorani nacrtati manji kanal kako bi se oslobodilo uže za napredovanje preko kliskih kosina u dvorani. Već je kasno, a treba i izaći vani. Vjetrenjače hlade dvoranu i speleologe tako da nova dvorana dobiva naziv Šljiva. Ide se van. Pred ponoć na ulaznoj vertikali se sreću obje ekipe. Prva ekipa je postavila uže do donje etaže, transportirala svu opremu za rad u donjoj etaži i još se stigli prošetati po Šibenskom kanalu. Kasno u noći ili rano ujutro ponovo se umorni dovlačimo do oktogonske nadstrešnice i tonemo u zasluženi san.

Nacrtano je ukupno 82m tako da je tlocrtna duljina KG- DP 11970m (stvarna 15907m). Dno Šljive je na -34m od ulaza KG što znači da je laserom mjereni strop gotovo u razini ulaza. Nova dvorana se nalazi točno iznad sredine Divljeg zapada. Ponovo se potvrđuje pravilo da se u zadnji čas uvijek nađe nešto perspektivno. U izboru između odlaska u donju etažu možda će jezičac na vagi prevagnuti u Šljivi ostavljen ostatak fine meke šljive što ju je dovukao Vjetar i barem 50-tak metara novih kanala koje nismo nacrtali čime će Kita prevaliti 12km tlocrtne duljine.

  OBJAVLJENO: 02.07.2010. 16:04

KG-DP 11888m, 03-06.06.2010.god.
Teo Barišić

Hm ................puno ljudi u jami ..............pa mnogi čekaju speleostatistiku.
Idemo redom. U četvrtak popodne je započela 49-ta istraživačka akcija. U Gračacu u Rustici se okupio prvi dio ekipe za Kitu. Irena i Teo Barišić, Goran Rnjak (SOSvM), Marin Glušević, KatjaMilišić, Ivana Colić, Marina Maleš, Filip Kapitanović, (SOM), a uz puno volje , autobusom i Hrvoje Ivanić (SOV), što kaže Vjetar prvi dobar znak za špiljara Uskoro su nam se pridružili i Ž-ovci koji su kombijem krenuli u susret Mudima Labudovim, Stipe, Coki, Nina - svi željni akcije nakon hladne i kišne sezone.

Na parkiralištu pred Kitom hrpa automobila karlovačkih i zagrebačkih registracija. Matija, Slaven i još dva Velebitaša su još u srijedu ušli u Munižabu, a u četvrtak i hrpa karlovačkih školaraca za njima. Sa Ž-ovcima je pao dogovor da se u petak oko podne vrtimo u dijelu Kite najbliže Mudima i pregledavamo mogućnost spajanja, bučimo sa bušilicama i slično. Napokon prvi put u ovoj godini i stvarno ulazimo u Kitu. Ide se brzo. Vjetar, Irena i Teo odlaze naprijed nastaviti penjati balkon iznad Amazone u kojem se svakim prolaskom prema vani trošile bušilice zabijanjem par fikseva i napredovanjem prema vrhu slapa. Slap je ovom prilikom bio iznimno ugodan s vrlo malo vode i Vjetar se brzo popeo u horizontalni kanal koji izgledom podsjeća na Amazonu pa je i dobio naziv Gornja Amazona. Na drugom kraju se račva u slijepi odvojak i spoj na dvoranu Igre bez granica. Iznad raskrižja se nadvio novi upitnik - ponovo okomiti saljev visine 10-tak metara. Nacrtali smo više od 80m i spojili se s ostatkom ekipe u Makiti. Zadovoljni neočekivanim otkrićem novog kanala u petak smo tek oko podne iz bivka startali u par ekipica. Marin i Kate su otišli roštati po vertikali najbliže Mudima, Vjetar i Irena opremati Haj'd da pucamo, a Teo s tri splitska i jednim velebitaškim školarcem u raspremanje vertikala oko nove prečke za Novi val. Ubrzo se pokazalo da u vertikali prema Mudima nema perspektive pa se Marin provukao kroz duže kopan kanal - kako se pokazalo nakon desetak metara spoj na Živoo blatoo u stropu kanala. Marin je potom s Kate produžio u vertikalicu kod Spitofiksa no i ova se pokazala tek 7-8m dubine. Haj'd da pucamo se nakon provlačenja u vertikali bez hiltanja produžio u novu vertikalu od 25m pa potom još jednu od 43m, skok od 5m u manju dvoranicu i početak meandra. Vrlo brzo smo svi bili mokri i perspektiva je ostavljena za slijedeći dan. Uslijedio je povratak u bivak, a oko 1,30 u noći u bivak je s površine došlo još novaka: Ana Gregov, Zvonimir Šiljić, Ante Markoč, Dragan Bejnović (SOM), Davor Cvitanić i Božidar Vlakožić (SO Profunda), Antonio Kovačić, Nikolina Marić, Željko Marunčić-Bospor (SO Imber), Frane Kožemelj (SD Špiljar), tako da se u bivku našlo 19 speleologa od čega 6 ovogodišnjih školaraca iz Mosora i jedan iz Velebita, ali i treća bušilica. Subota jutro, puno ljudi, a užeta u vertikali koja ide dalje. Pada plan: Vjetar, Irena, Ante, Krek i Davor idu dalje u meandar; Marin, Kate, Dragan, Antonio i Frane će u E-Šerihiju gdje ima užeta za raditi i dolje u Dvoranici penjati; Teo, Bospor, Nina, Filko i Ivana penjati u Gornjoj Amazoni, a ostali prošetati do Novog vala i načiniti koju dobru fotografiju Hrvojevom hrgom od fotoaparata. Vertikala Samo se vi pucajte se zatvorila nakon dvadesetak metara dubokog meandra uz puno ležanja u vodi. Nacrtana je i druga grana vertikala od petnaestak metara s ulazom malo iznad dna 43-metarske vertikale kroz koju jako struji zrak. Mokri sudionici ove iscrpljujuće akcije na -276m su izvukli sva užeta i još ispenjali saljev iznad jezera Gracije koji se najvjerojatnije spaja natrag na Perzijsku ljubav, no za to je trebalo još opreme. U Gornjoj Amazoni su raspremljeni spust iz DM do ulaza u Gornju Amazonu, a ulazno uže povučeno i opremljeno prema Igrama iz granica tako da se dobilo slobodno uže. Uslijedilo je tehničko penjanje 10m vertikale i pronađen klizavi uzlazni kanal nagiba od 35-20 stupnjeva kojim se došlo do račvanja prema vertikali koja najvjerojatnije pada prema bivku u Ašovu i nastavka uzlaznog kanala za koji treba još tehnike za osiguravanja. Nacrtano je novih 80-tak metara kanala koji je dobio naziv Aidine vjetrenjače jer uzlazni kanal skuplja zrak iz Igara bez granica i Ašova. Marinova ekipa je tehnički ispenjala 20-metarski previsnu vertikalu Bakšin penj- Svemu dođe kraj, nacrtano 70m horizontalnog kanala i tu je za duže vrijeme završeno istraživanje oko bivka u E-Šerihiji. U 2,00 poslije ponoći i zadnji je špiljar prestao ružiti po bivku. U nedjelju je uslijedio povratak, povlačenje opreme prema Vratima percepcije i Grliću, hiltanje suženja pred Grlićem i u Pješčari. Brojnost grupe, neiskustvo i kasno podizanje rezultirali su izlaskom zadnjeg speleologa tek oko 22,00 sati. Prve je na izlazu dočekalo 10-tak umornih Ž-ovaca i vijesti da su Muda došla do -500m i omanjeg možda povremenog sifona, da su Velebitaši u Munižabi proširili suženje i prošli novih 200m dugog i 100m dubokog kanala koji ide prema Burinci - sve u svemu buran vikend na Crnopcu. U Kiti je nacrtano novih 328m kanala (463m stvarne duljine) što je najviše od 24.06.2007-me godine. Kanal Aidine vjetrenjače se penje do -53m od ulaza KG, što je najviša točka u sustavu osim ulaza KG i DP. Velik dio opreme je transportiran prema prolazu za donju etažu i uskoro ćemo se vratiti istraživanjima donje etaže u kojoj se nije bilo od 2006-te godine.

Nova zvanična duljina KG - DP je 11888m što znači da će u slijedećoj Subterranei Croatici biti na drugom mjestu, ako ovogodišnje aktivnosti u Panjkovom ponoru ne donesu neke nove vesele vijesti.

  OBJAVLJENO: 12.06.2010. 17:42

Kita 11360m - U Guzodavovoj jazbini
Teo Barišić

25.rujan 2009. Petak k'o slika. Vjetar (Goran Rnjak- SOM) , Bure (Željko Vukušić – SOPr) i Teo Barišić (SO SvM). Dotaljigasmo se ranije nego obično do Gračaca, pivo i uzbrdo do Kite. Ulazimo po danu. Pravac Ešerihija i tamo smo do osam sati. Vjetar nastavlja penjati iznad bivka dok mi mičemo karimate da nešto ne padne po njima, malo kosine, pa dva uska dimnjaka, pa niski i uski meandar, pa sve uži visoki meandar i dalje ne ide. Nekih smo 30m iznad razine bivka. Crtamo natrag i novih 20m je tu. Kanal se zove Nejc – Vjetar nas upilio sa Nejcom Zaplotnikom i njegovim „Putem“. U ponoć zasluženi spavanjac.

 

Izjutra nizbrdo prema Sivom rovu i Dvoranici. Vjetar pronalazi prolaz kroz glonđe, silazi na dno dvorane i odlučuje se opremiti vertikalu na sjevernom dijelu dvorane. Bure i ja crtamo prolazeći natrag po dvorani do južnog kraja i kružno natrag uz istočni rub po odvojenom kanalu do mjesta gdje se trima neprolaznim kaminima ovaj kanal spaja s dvoranom. Mjesto dobiva naziv Guzodavova jazbina. Vraćamo se natrag i idemo za Vjetrom niz 30 metarsku vertikalu. Slijedi uski meandar lijevo i desno. Vjetar kaže da je prošao desno 40-tak metara i da se vratio da vidimo što ćemo. Probam ući u meandar. Očito smo drugih gabarita. U trenu nastaju nove rupe na korduri. Dogovaramo se da će Vjetar proći sa priborom za crtanje i nacrtati kanal Eliminator. Vjetar je naravno prošao ponovo i nakon dvadesetak jako uskog pa dvadeset metara širokog meandra naišao na vertikalu. Kamen pada dosta, skoro 100m. Mi čekamo kratko no hladnoća čini svoje, a ima i drugog posla. Vraćamo se do centra Dvoranice pa opremamo drugu vertikalu koja nakon 30m ponovo zalazi dvadesetak metara u meandar. Vjetar iz svog dijela čuje moje korake pa zaključujemo da sam u uzvodnom dijelu istog sada potpuno suhog meandra. Slijedi sastanak i marenda. Bure i Vjetar potom odlaze nacrtati uzvodni dio Eliminatora dok Teo penje na suprotnom dijelu Dvoranice prema jednoj ključanici pod stropom. Nakon desetak fikseva i 15 metarskog kosog kanala nema dalje. Vjetar izlazi iz svog dijela te topografski snima i ovaj dio. Raspremamo sve do bivka gdje stižemo do ponoći. Na kraju Sivog rova kupimo tri mumije šišmiša. Uvjeti su na tom mjestu valjda bili takvi da su se šišmiši umjesto raspadanja mumificirali. Topli čaj, topla cedevita i podgrijane punjene paprike. Život je lijep.

 

Mumija malog šišmiša. Snimio: T.Barišić

 

U nedjeljno jutro krećemo natrag. Odvlačimo prvih 200m užeta iz Ešerihije do Nogica, prolazimo kroz DM i tu ponovo vadimo pribor za crtanje. Spajamo kraj DM- sa Amazonom dok Vjetar zabija nove fikseve u saljev u produžetku niše nad Amazonom. U 16,00 sati smo vani. Na prvom okretištu Bure kaže „Vidi onaj Golf , isti Dokov“. Ne stajemo. Dok u Kninu ispijamo zasluženo pivo javlja nam se naša planinarska ekipa s Crnopca. Njih 11 išli na Bijeli kuk pa mislili da ćemo se naći u Gračacu.

 

Iako je povučeno više od 300m poligona nacrtano je novih 174m pa je nova duljina KG 11360 m. Potrošili smo 30 fikseva. Kanal iza bivka je raspremljen i ponovo će se opremati jedino kad se nađu speleolozi sitnog zuba za istraživanje nastavka Eliminatora ili ekipa s dovoljno volje za širenje prolaza na dnu Bolnih S'lutanja. Nakon 15 mjeseci smo se napokon izvukli iz tog dijela jame.

Kita 11 186m - 10.-12.7.2009.
Teo Barišić

10-12.07.2009. Uobičajeno vikend istraživanje. (Marin Glušević, Ratko Cvitanić, Ivan Linić, Dubravka Cukrov, Ivan Bučan, Ante Markoč -SOM, Aida, Nikolina i Irena Barišić - SOSvM, Ivan Došen - SOPr, Katja Milišić SOPKSplit). Nacrtano je novih 54m, čak i malo više no neki su se metri izgubili u zatezanju petlji. Spojena je još jedna petlja s Los Coloradosa na ulaz u Tondine. Ovogodišnji školarci izvukli su "tondine" iz kamena "kralja Antuna", raspremili dio kanala ispod Sivog rova od 340 do 150m dubine, a veći dio opreme je izvučen i do samog bivka. Marin je topografski snimio Dvoranicu (30x15m) u kojoj smo ispenjali ulaz pri nekoj od prethodnih akcija te završio s jednim od nova tri upitnika. U Kiti duljinom boravka ove godine vodi Irena s tri vikend, jednom jednodnevnom akcijom istraživanja i jednom posjetom za vrijeme svoje škole. 
 

 

Kita 11132m - 26.-28.6.2009. ili epizoda 43.
Aida Barišić

U petak predvečer., 26.6.2009. okupila se u ugodnom caffe baru Rustika u Gračacu ekipa Katja Milišić i Marin Glušević SO Mosor, Mile Močić SO Promina i A & T Barišić SO Sv. Mihovil u 43. epizodi Kita Gaćešina. Prekrcavanje opreme iz golfa u Defender i put Kite. Parking. Oblačenje i sve što ide uobičajeno, osim jedne sitnice – Teo ipak donosi odluku da ne ide zbog bolova u kralježnici ili ti škini (u nastavku). Svi žalimo ali ipak pretresamo Teovu vreću, oduzimamo bušilicu, komplete, bateriju i ko zna što još....kao ono bilo 10 crnaca ostalo ih 9. Ulazimo u 22,15, Marin oprema vertikalu, okupljamo se na Percepciji i zajedno do bivka u Ešerihiji gdje smo svi u 00,40 sati. Mile odlazi u obližnji kanal i donosi punu transportnu sa hektolitrima vode. Čaj, nešto klopice, vreća i bzzzzzz..... Jutro, subota 27.6., buđenje oko 9,15 – nema Bakše, nema Blanke a niti Tea - kavica, klopica, podgrijani čaj....spremanje logistike i  muving...kroz suženje niz vertikalu do Sivog rova, pa opet niz, pa po prečki pa niz uz i dolazimo do Los Coloradosa, Marin prečka do kanala nasuprot nazvan Škina (s početka), ulazi u početak i viče Dvoranaaaaaaaa – odosmo i mi, dvorana sa skokom, na kraju meandar u plusu, vodica teče prema dnu koji je naš slijedeći cilj, crtamo, raspremamo. Što ono imamo dalje? Aha, dolje nastavak odnosno kraj vertikale...spuštamo se niz 20m vertikale, preko glonđi dolazi se do uskog ulaza u meandar koji je u svom početku pun koraloida, dolazimo do proširenja i vidimo smo na najvišoj etaži samog meandra. Opremamo 7m-sku vertikalu i spuštamo se etažu niže koja nas vodi horizontalnim dijelom do kraja iste etaže i opet naravno skok. Virka se kroz otvor, crno gore, crno dolje, veliki prostor...što dalje – da li će nam biti dovoljno uže od 30tak metara? Hm...ipak se Mile vratio do Los Coloradosa po još 100m neka se nađe....do tada Marin oprema, spušta se i viče...ne treba uže – nema daljeeee!....idemo Kate i ja...na dnu vertikale malo jezerce i meandar kroz koji otječe voda (vidi naprid)...ali prilikom spuštanja niz vertikalu svi smo uočili veliki prostor s lijeve strane...Marin koristi uže, penje 7 metara preči preko glonđi, baca višak glonđica, Kate i ja se stišćemo u maloj niši, Marin traži ficlek da opremi...navezujemo na dolazno uže vreću...do tada stiže i Mile na vrh, vičemo Čekajjjjjj!...Marin viče Ludnica – mliječna kapa, mliječna staza, jezero...kanal veliki jesti ćemo gore!....brzo jedan po jedan penjemo nosimo i logistiku i doneseno uže...Kanal krasan, zavija kao zmija do jezera....na kraju jezera velika glonđa na kojoj čekaju Marin i Kate..viču ajde lijevo blato je – pokušavam brzo pregaziti preko još nezasiganog dijela jezera ali noga ipak propada do iznad koljena – uh zamalo me blato progutalo...vesele se penjem do njih i pitaju me – tamo su dva sidrišta ti si već prije bila – ja važno bacim oko i velim Super pa to je početak kanala Tondini kralja Antuna – jupiiiii (koja greška – na kraju)....već je kasno popodne – oko 17sati i vrime je da želudac oplemenimo i hranom...jedemo zadovoljni. Slažemo se da se ovaj novootkriveni dio zove Te-jo Ni-je Bi-jo. Kratki odmor i kreće se sa crtanjem....pucamo na sidrište i crtamo unatrag...vučem 100metarac i bušilicu...Kate logistiku, Marin crta a Mile zvani Čistač rasprema. Okupljamo se na Los Coloradosu...što sad?...ima još jedan upitnik 10tak metara više koji prema nacrtu vodi u Tondine (zar sve vodi u Tondine? Stalno mi se isto pitanje vrti po glavi)....Marin viče Nije
lako opremati i crtati a mi se slažemo sa izrečenim. Uzima 100metarac i kreće niz blatnu kosinu prema dole..prelazi nekih 50tak metara, ulazi u kanal, na glonđe, viče Ajte doli ali već je 21h – treba se i vratiti...ostavljamo opremljeno, još 10 kompleta za idući put, 30-tak metara užeta, dvije gurtne. Razmišljamo o imenima kanala i sigurno ih Teo neće preimenovati. Krećemo natrag oko 22 sata...peglaj peglaj...hodaj hodaj...suženje..ovaj put se ne batrgam – promjena opreme donosi dobit. Svi u bivku oko 01 sat u nedilju....Kuhaju se tagliatele, gricka sve od reda i opet bzzzzzzz.... Ukočenost u tijelo govori mi da je jutro nedjeljno, 28.6. Palim mobitel da vidim koliko je sati? . 08,45, temperatura 4 stupnja...polako svi šuškamo...a mogli bi i kavicu veli Marin – pa naravno....vadi se nacrt, svi uzdišemo, malo razgovora, spremanje bivka, popis opreme koju ostavljamo i krećemo u 11,40 van....svi van do 15 sati...naravno, Mile „čisti“ vertikalu...veli da ja neću! I točka.... Na ulazu/izlazu nas dočekuje Bobo i hladno Pan 2 litre – molim lijepo! A Tea nigdi – zvr mob – eto me! Klopica, spremanje uz grmljavinu u daljini i red crno sivih oblaka i natrag s početka – u Rustiku. Epilog: Teo nas je, odnosno mene pokušao uvjeriti da smo se spojili sa Vicinom vodom i to je PRVI fizički spoj s poznatim dijelom u donjoj etaži ja i dalje vičem To su Tondini (moj deja vu)....ali prenošenjem točki i spajanjem nacrta ipak JE Vicina voda – bravo mi! Ukupna horizontalna duljina Kite sada iznosi 11132 m, 14484m stvarne duljine, nacrtano je 117 metara i radili smo na dubini od -344m....Nakon pet godina istraživanja ušlo se na donju etažu nekim drugim putem, a ne kroz Grlić. Zatvorena je petlja duljine 1720m, sa 140 točaka (6 crtača), s 250m visinske razlike između najniže i najviše točke.
Petlja je zatvorena u 14m greške (3D) sa 5m razlike po visini.

 

11 km - lipanj 2009.
Teo Barišić

12-14.6.2009. Irena, Aida i Teo Barišić, Antonija Mihaljević (SO SvM) i Anton Vukičević (SO Promina). Skupljamo se u Drnišu. Mile je kupio novu kacigu ali mu u zadnji tren uletio padobranski tečaj. Vrućina.... Antun kupuje pivo Duli koji radi na cesti prema Malovanu. Nije uspio izvući slobodan dan pa nas ispraća tužnim pogledom prema Gračacu. Predvečer ulazimo nešto natovareniji nego inače. Prepravljamo nešto po Africi i u 01,00 tonemo u nemirni san prve noći u E-šerihijskom bivku. Ujutro nema Bakše, nema Blanke, Aidu smo odgovorili da ponese budilicu pa se dižemo tek u 10,00... brza klopa i nizbrdo prema Los Colorados na -300m. Postavljamo novu prečkicu prema ključanici i opremamo kanal uzbrdo. Dijelimo se u dvije grupe. Antun će opremati nizbrdo, Aida i Teo za njim crtati, a Irena i Antonija kopati u kanalu uzbrdo. Irena je već zalegla i započela s lopaticom od WC-a sa dubljenjem i širenjem prolaza. Antoniji leti baterija od bušilice u meandar ključanice no srećom nakon par novih rupa na korduri baterija je pronađena i unatoč deset metarskom padu bez većih oštećenja. Deset metara ispod kraja ključanice gdje počinje vertikala crtamo 40m kanala na čijem se drugom kraju iz malog sifončića cijedi voda, vijuga po blatu čineći brojne male kaskade i nestaje negdje niže u meandru. Anton oprema nizbrdo i 20 metara niže na -328m dolazimo do plitkog jezera u blatu s tragovima dizanja vode nekoliko metara. Malo dalje je drugo jezero oko 3m  u promjeru čija dubina prelazi više metara. Sanjegove sjeverne strane je lijepi sigasto-blatnjavi saliv niz koji je sliva voda iz onog gornjeg kanala. Stiže i druga ekipa. Raspremamo ključanicu. Irena i Antonija su prokopale dva m sedimenta i ušle u 2,5 dug zračni prostor iza kojeg slijede novi nanosi zemlje i tu zaključujemo da je dosta kopanja. Irena ga je nazvalo "Lezi doli, pa se igraj" kanal. Već je 19,15. Klopa. Ostavljamo 240m špage pred mjestom za prečkanje za slijedeći put. Odustajemo od Tondina gdje treba izvaditi tondine (špice za hiltanje) i penjemo se natrag prema bivku na -100m. Da izbjegnemo načekavanje pred zadnjom vertikalom u Sivom rovu tehnički penjemo nekakav fosilni saljev nekih 7m visine i prečkamo još 5-6m, kratki kanal i upadamo u novu dvoranu dimenzija cca 15x30m s novom vertikalom. Nema vremena za crtanje pa produžujemo prema bivku. Irena i Antonija nisu jele gotovo ništa nego su se prije našeg dolaska srušile u vreću za spavanje. Aida nas čeka s vrućim čajem, sprema hrpu "taljaneta" s udrobljenom purećom mesnom štrucom, i u 01,00 ponovo spavanjac. U nedjelju u 9 doručak i priprema za povratak. Dok cure kreću ostajem s Antonom i u samom bivku tehnički penjemo 7m vertikale iznad spavaćih vreća gdje je interesantna niša. Još fiks ili dva drugi put i bit ćemo gore. U povratku postavljamo još jedno međusidrište u Africi te sidrište s kratkim ficlekom na ulazu u Kanal vrtložnih lonaca za lakši povratak kroz DM, malo kladivom širimo ulaz u DM i u četiri popodne već smo svi vani na parkiralištu i nizbrdo dolje prema Gračacu i Kasačkom pivu u Rustici.

Utrošeno 33 fiksa, nacrtano 66m "horizontale" tako da je KG prevalila 11km. Nacrtani dio s jezerima se zato naziva "Jedanaestica " . Nova duljina je 11015m ( stvarna duljina 14319m).

 

Istraživanja u Kiti - svibanj 2009.
Teo Barišić

9.05.2009. u 11,30 sati u KG ulaze Teo, Nikolina i Irena Barišić (SO HPK SvMih) i Ivan Došen i Mile Močić (PO Promina). Nije predviđen boravak s noćenjem već istraživanje dijela bližeg ulazu. Dovršen je nacrt kraja Kopačke riti do kojeg su uporabom hilti metaka došli Drnišani, a potom i prečkano po puktini iznad jezera do blatnog neperspektivnog blatnog saljeva uzbrdo te je tu skupljeno nekih 50m duljine. Potom je slijedilo raspremanje penja kanala istraženog pred vježbu HGSS-a. Na koncu smo se tehnički popeli u kosi kanal iznad ulaza u Fjombo i tu skupili još 50-tak metara duljine s time što kanal završava desetak metara od ulazne dvorane. Raspremili smo sve do Vrata percepcije i izašli negdje do 3 ujutro i dočekali zoru. Četiri ovogodišnja školarca su se držali odlično - svaka čast. Sveukupno je nacrtano 105m tako da je nova duljina KG 10843m.

22.svibnja 2009. u petak oko 23,00 u KG ulaze Aida, Nikolina, Irena i Teo Barišić, Antonija Mihaljević, Blanka Lučić, Ante Ercegović (SO SvM) te Ivan Došen i Mile Močić (SO Promina). Petoro od njih nije bivakiralo u hladnom objektu. Oko 02,00 smo na Ašovu u kome se nije bivakiralo već duže vrijeme. U 9 u subotu Blanka glumi Bakšu, nosi rakiju i zove na rad. Odlazimo do Dva kišobrana (pod Kitobranom), opremamo prvi dio kanala i ulazimo u novi dio, nažalost tek 45m vertikalnog lijepo zasiganog kanala. Svi se spuštaju do dna, a za troje od njih je -180m i najdublja točka u nekoj jami. Jedan dio ekipe odlazi prema Makiti i Perzijskoj ljubavi igrajući se sa foto aparatom i bljeskalicom dok Aida , Mile i Teo crtaju blatni kosi kanal na drugoj strani Dva kišobrana. Potom se sve rasprema i odlazi na Svinjske nogice i priprema za ulaz u vertikalu 15-tak metara pokraj koje smo stalno prolazili, a nije bilo vremena za spuštanje. Već je 5 popodne, želuci krulje i jedva dočekujemo Blanku s logističkom vrećom. Posli klope sve je lakše. Vertikala prozvana Sv.Ante završava u uskom, bijelim blatom zasiganom, meandru. Dok crtamo stižu Dule i Mile, mašu rukama i objašnjavaju da su našli novi kanal, veeliki. Moš mislit. Nema tragova. Hmmm. I s kraja kanala su razgovarali s Irenom i Nikolinom u bivku u Ašovu. I stvarno. Dečki (ovogodišnji školarci) su u Kanalu vrtložnh lonaca pronašli perspektivnu rupicu u sastavu zida i tla, kako oni kažu malo proprpali. Crtamo 65m dugi kanal i potom zadovoljno u bivak na zasluženi spavanjac. U nedjelju ujutro se vraćamo u DM (Dule-Mile) kanal - Tu me cijene - Tu se provlačim, vlakovima spajamo kraj kanala s točkom kod WC-a u bivku i spuštamo užetom prema balkonu u Amazoni. Na koncu pronalazimo prolaz kroz rupu koji nam omogućava da se navučemo u nišu iznad balkona. I tu je desetak metara kanala koji vodi do saljeva niz koji se slijeva voda koju pijemo u Amazoni. Trošimo još malo treću bateriju bušilice na početak saljeva uz koji bi se moglo pokušati popeti. Malo pomalo i do 5 popodne smo već svi vani i na pivu u Obrovcu. Nacrtano je novih 106m kanala te tlocrtna duljina KG iznosi 10949m. DM kanal će nakon prepostavljanja možda postati nova "staza slonova" u Kiti jer je jako zgodan za zaobilaženje neugodne blatne Amazone.

 

Prvo ovogodišnje istraživanje Kite (2009.)
Teo Barišić

Nakon pola godine izležavanja kreće nova istraživačka kitajska sezona. Uskrsni blagdani - u petak navečer, 10.04.2009. u Kitu ulaze Velebitaši; Ana i Darko Bakšić, Inga Patarčić, Luka Mudronja, Matija Čepelak i Marta Malenica. U slijedeća dva dana povukli su opremu s perilice na polici na vrhu Bukice koja se baš i nije pokazala izdašnom (perilica) pedesetak metara iznad, te krenuli s prečenjem i spuštanjem u polukrug oko Bukice da bi naletjeli na manje križanje kanala naprijed za prečiti, natrag u ključanicu meandra, kanal uzbrdo iznad meandra sa perspektivom kopanja, i desno dolje niz kosinu prema Tondinima. Taj dio nazvan je Los Colorados, a inspiracije za ime će se možda vidjeti na skorašnjoj velebitaškoj gitarijadi. Osim Los Coloradosaa nacrtali su i kanal prema sjeveru ispod E-Šerihije na početku Sivog rova duljine 30-tak i dubine 42m. Utrošeno je 50 kompleta za sidrišta. Nacrtano je novih 136m horizontalne duljine koja sad ukupno iznosi 10738m dok je stvarna 13942m. Iz jame su izašli u ponedjeljak.
U utorak 14.04. su na ulaz kod Kite došli Aida i Teo Barišić te se spustili u jamu koju nazivamo Marinovom - pronašli su je Marin i Bakša još 2005-te za vrijeme državne vježbe speleospašavanja HGSS-a. Kasnije tijekom ljeta je na nju stavljena pločica SOŽ-a 01-0066. Jako strujanje zraka i blizina prilaznog puta nas je ponukalo da povirimo podatnost jame za obuku školaraca i hiltanje sa svrhom i razlogom. I zaista na 20m dubine se nalazi suženje koje su prošlogodišnji školarci štemali kladivom na smjenu dok su čekali povratak uz ulaznu vertikalu. 06.04. ove godine, dan nakon posjeta 7. šibenske škole jami Kiti Gaćešini nastavljeno je sa širenjem prolaza malo jačim sredstvima dok se konačno prolaz nije proširio. Spustili smo se desetak metara niz vertikalu i topografski snimili 60.tak metara lijepo zasiganog horizontalnog kanala prosječne širine i visine 5-6m. Nigdje nismo pronašli intenzivno strujanje zraka no tragovi strujanja se nalaze svugdje po kanalu. Sve skupa djeluje da se zrak u kanal dolazi iz brojnih rupa između kamenja u podu i da se kumulira u mlaz u uskom izlazu jame. 15.04. smo obišli ulaz u Munižabu i produžili dalje do Burinke. Putem smo topografski snimili dvije manje špilje, jednu ograđenu s kamenim zidom i kamenom ogradom u krugu ispred ulaza 10m duljine, blizu prijevoja prema Veselinovića stanu, a drugu na 900mnv, duljine 30m s ulazima na početku i kraju. Našli smo još par plitkih jama na putu do Burinke u koje nismo ulazili. Dolaskom kući usporedio sam koordinate objekata izmjerene GPS-om sa onima iz literature i primijetio da se koordinate ulaza Munižabe slažu u 2m s onima objavljenim u zadnjem Velebitenu, odnosno da su te nove nekih 120m zapadnije i 50-tak metara južnije od starih iz 1987-me. Odstupanja za jamu Snježnicu ispod puta (-51m) su još veća. Usporedbom traga sa GPS-a s topografskom kartom 1:25000 vrlo brzo se moglo zaključiti da je pješačka staza ucrtana u kartu vrlo netočno sa odstupanjima i par stotina metara tako da nije neobično što su raniji istraživači skinuli takve koordinate (azimut sa staze na vrh i sl) te da je vjerojatno pogrešno procijenjen položaj logora na stazi od kojeg su se vjerojatno određivali drugi parametri.
Prema novim koordinatama sam preradio projekt Crnopac u Compasovom project manager-u. Cijela Munižaba se tako pomakla prema zapadu i malo južno, a promijenile su se i udaljenosti između najbližih točaka u objektima. Munižaba je sad tako na samo 486m udaljenosti (3D) od Kite Gaćešine. Udaljenost između KG i Burinke je povećana na 1012m, udaljenost između Munižabe i Donje Cerovačke na 803m, dok se između Munižabe i Burinke smanjila na 427m. Upotrebom neke preciznije metode, čak i spajanjem poligonskih krugova u objektima podaci će se ponovo mijenjati, no vjerojatno ne toliko drastično.
 

Pregled istraživanja u 2008. godini

 

 

Hrvaško-Slovenska mini odprava u Kiti
Darko Bakšić

 

Od 21. do 24.06.2008. godine ponovo smo u Kiti. Prethodni planovi za Munižabu su se izjalovili i mješovita Hrvatsko-Slovenska ekipa odlučuje se za nekoliko istraživačkih dana u Kiti. Ekipu čine Ana i Darko Bakšić (SO Velebit), te Rajko Bračič, Boris Šajstegelj i Mojca Hribernik (JK Speleos-Siga Velenje).

21.06.2008. U kasnim poslijepodnevnim satima ulazimo u Kitu. S nama je snimateljska ekipa koju čini Marko Lokas, Tvrtko Dražina i Šime Sorić. Oni ostaju na bivku iza Ašova dok mi odlazimo u bivak u Makiti. Smještamo se i bivak i uz prepričavanje raznih događaja lagano tonemo u san.

Sivi rov (lijevo). Snimio: D. Bakšić
 Penjanje Kita-Sana (desno). Snimio: Ana Bakšić

22.06.2008. Dan smo započinjali između 7 i 8 sati s buđenjem uz jutarnju kavu i čaj u vrećama za spavanje. Priprema opreme i odlazak u akciju. Nastavljamo s penjanjem u Kita-Sanu (Ana i Bakša). Nakon ispenjanih 20-ak m nastavlja niski kanal kojeg je zatvorila sigovina. Spuštamo se i uz put crtamo još jedan odvojak. Desetak metara i odvojak završava neprolaznim suženjem iz kojeg se osjeća lagano strujanje zraka. Kanal je gotovo potpuno ispunjen sedimentom. Treba nastaviti s kopanjem. Odlučujemo ostaviti uže na penju do spomenutog kanala uz minimalnu količinu opreme. Spuštamo se iz Kita-Sana i srećemo Slovensku ekipu (Rajko, Mojca i Boris) koji su radili u Jeke-jeke meandru. Oni su se spustili 50 m do neprolaznog suženja. Krećemo natrag prema bivku. Putem smo popeli još još jedan penj u Pantagani koji završava, a dug je oko 10 m. Raspremamo vertikalu Olovne čizmice te gomilu užasno blatne opreme izvlačimo do Kocke. Tu je ostavljamo na pranju ispod jake nakapnice.

Penjanje Kita-Sana. Snimio: Ana Bakšić

23.06.2008. Mijenjamo prvobitni plan istraživanja iza vertikale Karfijuuuli jer je voda koja se po njoj cijedi još uvijek jaka. Preko puta E-Šerihije penjemo jedan upitnik (Ana i Bakša) koji vrlo brzo završava u stropu, dok Rajko, Mojca i Boris odlaze do meandra u zadnjem dijelu E-Šerihije. Ubrzo dolaze po novu užad jer je Boris prošao suženje i ušao u 41 m dugu vertikalu. Svi idemo tamo. Na dnu vertikale prolazimo i crtamo kratak meandar, dok se Boris ljulja u horizontalni prolaz i dolazi u suhi stari kanal nazvan Sivi rov. Crtamo do početka nove kosine, ostajemo bez užeta pa se vraćamo u bivak u kojem nas čekaju Rajko i Mojca. Svi smo puno boljeg raspoloženja nego dan ranije. Konačno je krenulo.

24.06.2008. Istražujemo vertikalu ispod Sivog rova (Ana, Bakša, Boris i Mojca) koristeći raspremljenu opremu s Olovnih čizmica. Spuštamo se još 100 m dublje nadoštukavajući kratka užeta i prelazeći brojne čvorove. Sa zadnjim metrima užeta dosežemo dubinu od -280 m, ali vertikala nastavlja dalje. Kamen pada u prevjesu 3 sekunde. Rajko nije mogao proći suženje na početku pa na Kocki priprema opremu za naredna istraživanja. Iste večeri spremamo bivak i oko 22 sata svi izlazimo iz jame.

25.06.2008. Na toplom i suhom zbrajamo „ulovljene“ metre kanala. Nacrtano je ukupno 220 m novih kanala.

Nova duljina jame je 10 283 m.