NOVE VIJESTI
IZ KITE GAĆEŠINE
Kita u Francuza
Tekst i fotografije: Marin Glušević
3.-4.12.2011. Nekako gledamo zatvarati sezonu
kitarenja jer snjegovi i velika voda sve su bliži. Ali svi znamo da
sezona u Kiti nikada ne završava, možda se samo tješimo jer nam
praznički dani kojih je prepun prosinac nameću drugačije vikend-obaveze...
Uglavnom, nepotvrđena činjenica da bi Kita mogla preci 700 m dodatni
je motiv za ''završavanje'' uspješne godine u Nebozemlju – upravo se
navršava godina dana od prvog ulaska u taj nestvarni svijet čudnih i
beskrajnih kanala na, već prozvanoj, trećoj etaži. Pružajući se
duboko pod Crnopcem, Nebozemlje je glatko prešišalo nadaleko
poznatiju Postojnsku jamu... A vijest od toj dubini je došla od
čudnog Francuza koji se je u čudnoj akciji sam spustio niz vertikalu
u Kanalu bijele zastave i meandrom odsolirao nekoliko skokova,
kosina, te je provlačeći se i pužući kroz vodu stigao na rub velike
vertikale koju je procjenio na 80 do 100 metara!!!
Iskorištavam vikend kad su svi zauzeti s tečajem
topografije u Omišu i sakupljam malu grupu speleologa – četiri
čovjeka – dvoje za postavljanje, dvoje za crtanje. Kate, Vjetar,
Perka i ja. Sasvim dovoljno za posao koji namjeravamo odraditi. Cilj
nam je provjeriti francusku tezu uz nadu da je istinita. Raspitujem
se kod učesnika prošlih istraživanja o opremi na dnu – užeta ima
sasvim dosta, željezarije dodatno uzimamo sa sobom. Na Kiti smo u
pristojnim večernjim satima. Do ponoći stižemo u Truli bivak.
Rakijica i bevanda razvezuje jezike pa se šalimo na račun new-age
kolega – sagradili su maleni bivak od ceradi i zamki i potrošili
četiri INOX fiksa ua to! Uz to, još su i rastegli zamku za opremu –
svaki kraj zabili na fiks, ovalni karabiner i pločicu! Koji
rasipnici opreme! Vidi se da je nisu kupovali u svojim društvima već
je samo preuzeli u oružarnici.
Ujutro se lijeno ustajemo – vikend je i nakon
napornog radnog tjedna valja odspavati malo duže. Doručak, kava,
krećemo. Vjetar prvi put ulazi u Nebozemlje i svako malo pita kamo
ide ovaj kanal, kamo onaj, jel se bilo tamo, penjalo gore... Samo mu
turnem nacrt u ruke pa neka gleda. Ulazimo u Kanal bijele zastave. I
sam sam prvi put na tom mjestu pa hodamo polagano prateći sve
odvojke i svaki detalj. Dolazimo do užeta na glondžama. Malo
naprijed je meandar u koji se treba spustiti. U njemu se čuje voda.
Malo prepravljam francuzova sidrišta i spuštam se 40 ak metara do
početka meandra. Voda pomalo pere, kasnije će mi biti žao što nisam
stavio nekakav devijator da nas udalji od vodopada. Meandar je
prepun blata, nevjerojatno klizav i nastavlja se manjim, užim
skokom.
Otpenjavam upirući se o leđa i koljena i već
sam sav mokar. Ima i boljeg naćina za prolaz – Sidrište oko glondže,
dva fiksa i jednostavno zaobilazim suženje u višem dijelu meandra.
Vjetar i Kate pomalo crtaju za nama... Ubrzo se stiže na novi
detalj. Opet nema užeta a bilo bi potrebno. Predaleko smo u jami za
junačenje. Tada nam dolazi do glave da bismo mogli ostati bez opreme
prije famozne ogromne vertikale. Što je- tu je. Nižu se blatni
skokovi i vodeni tobogani a uže pomalo nestaje iz transportne. Gdje
bi Francuz legao u vodu i prošao par metara mokrog suženja mi bismo
jednostavno prešli preko penjući se na blokove i blato i s nešto
malo konopa spustili se dalje u meandar. A, ludonje, non-stop
ponavljamo. Slijedi dugi blatni tobogan. Nije mnogo strm ali žitko
blato ne uljeva mnogo povjerenja u siguran silazak. Klizne li se, to
bi bila nezaboravna vožnja od 40-ak metara koja bi završila
atraktivnim skokom u vertikalu. Naravno da je francuz pokušao i tuda
i gotovo došao do vertikale. Vjerojatno se lijepo zabavio sudeći
tragovima prstiju što klize i grebu po blatu... Poslije je legao u
najveće suženje uz vodu i prošao ispod. Mi smo, naravno,
upotrijebili zadnju transportnu užeta i spustili se niz tobogan niže
u meandar. Novi skok. Trošim zadnji komadić užeta što ga Perka
cijelo vrijeme vuče za sobom na pojasu. Iza toga nova vertikalica.
Opreme nema više.
Potrošili smo sve pločice, sve karabinere, sve
fikseve, sve uže. Ima još komadić užeta koji visi do polovine
vertikale s kojim se spustio Francuz. Gledam mu sidrište – sigica
debljine dva prsta, tanka ušica probijena bušilicom kroz koju je
provučena zamkica. Ok, nećemo dolje. Pomalo nas sustižu Kate i
Vjetar. Nacrtali su naš kanal i još jedan dolazni meandar koji,
naravno, ide dalje. Kreće priča o Francuzu, meandru. Meandar je
predivan, s vodenim tokom. Dijelom nas podsjeća na fantastične
djelove iz Nevidne vode, ali uz mnogo više blata. A, bome, dobra je
Kita u Francuza. A što bi bilo da se priključio SOŽu u Mudima
labudovima? Vjerojatno bi za uru vremena postala Muda Francuzova! E,
Francuz, Francuz, al mu pamet smeta? Prazni, bez užeta, opreme,
hrane i karbita, pomalo se vraćamo u Truli bivak. Vruća juha nas je
za tren poslala u vreće. Tri su sata ujutro. Opet se lijeno budimo.
10 je sati a mi smo još u vrećama. Mala smo i brza grupa, ne trebamo
žuriti prema izlazu. U daljini se čuje voda, malo je pojačala.
Vjerojatno je vani pala kiša. Nakon ugodne šetnje kroz Otomansko
carstvo, Divlji zapad, Šibenski kanal, stižemo pod vertikalu.
Auuuuuuuuu, opet će Super –Dališa u upotrebu. Voda tutnji, slap se
ruši preko užeta! Jednako kao i prije godinu dana, u isto vrijeme!
A, za one što ne znaju, Super – Dališa je plašt što se napravi od
najlona. Na četvrtastom najlonu se probije rupa, taman da glava
prođe. Zatim se navuče preko ramena i preko njega se stavi prsni
pojas. Na taj način se zaštite ramena, leđa i prsa od vode. Preko
glave se stavi kapuljača ili vrećica i zatim kaciga. Nemojte misliti
da ćete ostati suhi ispod tog dizajna! Uloga Super – Dališe je da
voda ne pada direktno na tijelo i da vam ne ispire toplinu – nemate
direktno vodeno hlađenje! Morka odjeća se koliko - toliko ugrije uz
tijelo i spriječava prebrzo pothlađivanje... Dališu je patentirao
naš Dalibor u Velebiti kada ga je dobro oprao vodopad... I, krećemo
u vodu. Treba penjati brzo da se ne izgubi toplina. A voda pere i
pere! Cijelu vertikalu pod Grlićem, cijelu vertikalu pod Pješčarom i
cijelu ulaznu vertikalu! Gotovo 300 m! Kada smo krenuli, kordure su
nam bile prepune blata. Izašli smo čisti, crveni, kao iz veš-mašine!
Dobro je, završila je i ta avantura.
Istraženo novih 291m.
Dubina 665m ili točno 600m pod donjim ulazom
Duljina 21909m
OBJAVLJENO: 10.12.2011. 23:32
Women make it longer and Man deeper
Tekst: Marko Rakovac
Istraživanje Kite Gaćešine u razdoblju
11.-13.11.2011.
U četvrtak navečer iz Zagreba put Crnopca krenuli smo: Valentina
Lipovec (Kraševski zviri, SO Velebit), Marko Rakovac (SO Velebit) i
Johann Culot - Yo (FRA). Stižemo na "parking Kite" već iza večere i
ulazimo oko 23h. Postavljamo samo prvih 30m, s obzirom da su dan
prije Mihovilci i Prominaši radili istraživanja na prvoj etaži iza
Sonje i Hazardera te ostavili opremljenu vertikalu. Stižemo u Truli
bivak oko 3h ujutro- juhica, spavanje. Kasni ulazak i kasno spavanje
nam određuje ritam istraživanja sljedeći dan kad ustajemo u 11h, te
nakon okrijepe u 13h krećemo u put Bijelih Zastava kroz Nebozemlje i
Pješčanu Oluju. Tu se razdvajamo i u dva tima, dogovaramo plan -
Valentina i Marko crtaju kanal odmah iz Pješčane Oluje dok Yo uzima
bušilicu, užeta, "željezo" nastavlja gdje je prošli puta ostao bez
špage. Nacrtali smo 165 metara novih kanala. Kanalu dajemo naziv
Topo Gun (s obzirom na iskustvo i vještinu crtača) te isti, što je
teško za povjerovati u Kiti, ne ide dalje. Završava jezercem. Nakon
odrađenog nalazimo se u "Super Soup Chamber" na ručku (večeri), te
nakon tople cedevite krećemo za Yoanom u Zvonko Song Pit, 45metarsku
vertikalu kroz koju se nailazi na stalni tok vode i mendar sa
jezercima i zanimljivim penjačkim detaljima. Yo odlučuje - ide kroz
"Message in the Bottom", izrazito niskouzak kanal s vodom do mjesta
gdje je stao, dok mi (V., M.) crtamo do posljednje poznate točke.
Međutim, radi umora i nedovoljne koncentracije odustajemo od nacrta,
odlučujemo čekati Yoana i radimo improvizirani bivak od astrofolija.
Nakon trosatnog čekanja u "bivku" kod M.inT.B. čujemo udaranje
transportnih i francuz stiže i viče da je ušao u stometarsku
vertikalu! Spustio se dvadeset metara i nije vidio dno. Mokar je do
kože a Valentina i Marko cvokoću od hladnoće nakon ugodno tople astrofolije. Ajmo u bivak već je subota 3h ujutro, još danas moramo
van. U Super Soup Chamber
organiziramo oružarstvo i ostavljamo 110m užeta, 12 karabiner
pločica, te nosimo višak van. Kratka okrijepa cedevitom te
premoreni, mokri i pothlađeni krećemo prema Trulom Bivku. Neki se
žure jer su pothlađeni - neki se odvažuju lutati, a treći to sve
gleda s rezervom.
Konačno smo svi na okupu i nakon klope u 7h subotu ujutro uskačemo u
vreće. Isti dan u 19 h bili smo na "parkingu Kite". Piva u "Rustici"
gdje već dobro nas znaju te pokušavamo progurati Teovu ideju da se
tu napravi svojevrsni speleo "Dinko" sa starim karabinerima,
klinovima i sl.
Nastavak priče jest diktat subotnjeg izlaska, kao i posebnosti koje
ga slijede. Sređivanjem nacrta Teo potvrđuje novu duljinu Kite
Gaćešine - 21618m, i odličan plasman na 205 mjestu najduljih špilja
Svijeta.
OBJAVLJENO: 17.11.2011. 15:47
Midweek caving: 21 455 m
Tekst: Teo Barišić
9.11.2011. SOSvM: Antonija Mihaljević, Iva Pekas, Teo
Barišić, Goran
Rnjak, Mario Blatančić, Zlatan Trokić, Matko Čvrljak. SOPr: Mile
Močić
Nacrtali novih 397m iza Sonje i Hazardera: Desno
došli blizu Kopačeve riti - završava, a lijevo do Veseljka.
Slijedeći put ga treba popeti pa dalje kanalom dokle ima. Ispod
fosilni meandar nizbrdo do vertikale i upitnika.
KG je po listi Boba Guldena sada negdje na 206.
mjestu no uskoro bi mogla ući među top 200 na svijetu.
OBJAVLJENO: 14.11.2011. 17:04
Kita Gaćešina po tko zna koji put
Tekst: Ana Bakšić
Već je dosadno ponavljati da Kiti nema kraja, ali evo
za informaciju, nakon vikenda 4-6. studenog 2011. Kita ima 21058 m.
Svega četiri špiljara: Valentina Lipovec iz SU
Kraševski Zviri - Ivanec, Zvonimir Vrbanec i Ana Bakšić iz SO PDS
Velebit, te Johann Culot iz Francuske nacrtali su novih 402 m kanala
u najnižim djelovima jame. Istražen je nastavak Kanala bijele
zastave. U spletu manjih kanala u kojima ima dosta špiljskih ukrasa,
stalo se na dvije vertikale. Jedan kanal doveo je do ulaza u veliku
dvoranu nazvanu Salon na koju se nastavlja kanal širine 5-10 metara
koji ide dalje. Spustilo se i jednu vertikalu oko 50 m koja vodi u
meandar s vodom.
OBJAVLJENO: 08.11.2011. 16:15
Kita Gaćešina:
najdulja špilja u Dinarskom kršu ili
Hazarder- novi kanal iznad Ašova
Tekst: Goran
Rnjak. Fotografije: Anja Žmegač
U periodu od
28.10.-30.10. trinaest speleologa iz šest društava ulazi u Kitu
Gaćešinu na istraživanje, pa evo koje slovo o tom kako bih ispratio
dosadašnju Teovsku tradiciju redovitog izvještavanja kitajskog
stanja.
Telefon
neprestalno zvoni čitav dan, broj ljudi povećava se nekontroliranom
brzinom. Gubim kontrolu nad akcijom prije nego što je i počela.
Ipak, situacija se primiruje, a onda neki i odustaju.
Petak na
večer. U Drniš, kao polazišnu točku, dolazimo iz smjera Šibenika i
Knina. Idu Anton Vukičević (SO Promina), Mario Blatančić, Zlatan
Trokić, Antonija Mihaljvić i ja (Goran Rnjak)- (SOSv Mihovil). Po
putu prikupljamo zaboravljene stvari poput milimetarskog papira i
nacrta kanala u kojima namjeravamo nastaviti istraživanje. Iz Splita
u Gračac dolaze Ante Markoč- Bunar, Nestija Juretić i Marko Begović-
(SO Mosor), a iz Zagreba, željezničari Marko Budić- Tesla i Zvonimir
Završki- Zvonac te SKOL-ovka Magdalena Pandžić. U drugom zagrebačkom
automobilu su velebitašice Anja Žmegač i Dina Kovač. Zajedničko piće
u restoranu “Zvonimir”, iznošenje plana istraživanja, pa na Crnopac.
Nakon više od dvije godine izbivanja iz Kite, Anton postavlja ulaznu
vertikalu, a kolona špiljara za njim curi prema bivku u “Ašovu”.
Zadnji ljudi u bivak stižu oko 2.40h. Ašov je ponovno oživio, kao
nekada.
Gledam ljude u
bivku i jasno mi je da bi se ovo istraživanje za mene moglo
pretvoriti u izigravanje vodiča po Kiti jer nitko ne poznaje špilju.
Neki nisu bili nikada, neki nisu bili u ovim djelovima objekta, a
neki nisu bili dugo. Sat pokazuje 8.45h. Sviram buđeje. S “Ž” ekipom
idem do Kitobrana gdje će oni penjati upitnik. Ostatak ekipe kreće u
Sonju. Ostavljam ih i vraćam se prema Ašovu, pa kroz Sonju u Aidine
vjetrenjače koje s Dinom raspremam do Igre bez granica. Ova traverza
zatvorena je i raspremljena nakon dugo vremena istraživanja Gornje
Amazone i Šljive te pronalaska Sonje. Lakši i kraći put cirkuliranja
s Ašovom omogućio je ovo raspremanje i oslobađanje gotovo 200m
konopa te dvadesetak kompleta koje sada prebacujemo u Sonju.
Opet kroz Ašov
pa u Sonju do ostatka ekipe. Anton i Zlatan popeli su penj visok
30m. Slijedi nova vertikala, novi penj…i materijal za iduću akciju.
Za njima crta Ante Markoč s Nestijom. Malo dalje u kanalu Mario i
Antula istražili su vertikalu duboku 18m s kratkim meandrom koji
završava u uskom. U trenutku našeg dolaska svi su se okupili u
kanalu ispod penja bez ideje i volje za daljnji rad. Hladnoća i umor
čine svoje. Prikupljam informacije o urađenom, količini preostale
opreme i struje u bušilicama te radim novi plan istraživanja. Dio
ekipe vraća se na odmor u bivak, Mario mijenja konope i preuređuje
sidrišta na Antonovom penju , a Zlatan radi svoju pionirsku prečnicu
preko vertikale iz Sonje u novi kanal dok ga ja osiguravam i dajem
mu iskustvene savjete. Prelazimo na drugu stranu, u kanal, a onda se
vraćamo nazad po topografiju i počinjemo s crtanjem. Pridružuje nam
se i Mario te trio- gušt nastavlja istraživačko- crtačku akciju.
Zadnje atome struje u bušilici Mario ostavlja na manjem skoku koji
opremamo dinemom. Kanal se otvara. Upitnici, penjevi, vertikale…sve
što jedan špiljar može poželjeti. Kako nazvati kanal? Hazarder nam
je postala poskočica u posljednje vrijeme pa i kanal dobija to ime.
Mario u par navrata pita koliko imamo metara i hoće li biti dosta da
srušimo Postojnu. Crtamo stotinjak metara kako bi bili sigurni u
učinak, a onda Mario nestaje ispred nas dvojice. Čuje se kladivo, a
onda i poziv “Brzo dođite! Ovo morate vidjeti.” Ulazimo za njim.
Uski prolaz i veliki pješčani kanal. Noge mi podrhtavaju od sreće.
Veselo optrčavamo kanalom. Predivno! Imamo nešto veliko i lijepo.
Vraćamo se u bivak, a daljnje crtanje ostavljamo za neki drugi
ulazak. U bivku smo oko 23.30h.“Ž” ekipa stigla je malo prije nas u
bivak. Popeli su penj na Kitobranu, ali su došli na nove penjeve,
prečkanja i vertikale koje nisu stigli raditi. Ostavili su opremu na
penju tako da će sigurno doći opet i nastaviti istraživanje. Na
žalost nisu ništa crtali zbog tehničkih problema.
Iz jame se izvlačimo u nedjelju u razmaku od 13h do 16.30h kada
izlazi Anton kao zadnji u ekipi. Na parkingu ispred Kite dočekuju
nas baka (Aida) i dida (Teo) od Kite s tekućim sredstvima za
proslavu, otimaju nacrte i žure u Šibenik kako bi podaci bili što
prije obrađeni. Na putu iz Drniša kući, stiže mi poruka s novom
duljinom. Kita Gaćešina sada je duga 20656m čime postaje najdulji
poznati speleološki objekt u Dinarskom kršu. Ipak, najvrjedniji
rezultat je otkrivanje novog, velikog kanala, a k svemu, blizu je
ulaza tako da će istraživanja biti puno lakša nego u Nebozemlju na
dubini od gotovo 600m.
OBJAVLJENO: 01.11.2011. 15:23
Kita Gaćešina – Generalna
proba za povijesni trenutak
Ana Bakšić
Sedamnaest
veličanstvenih iz dvanaest speleoloških udruga:
Marin Glušević
i Katja Milišić SO Mosor - Split, Jure Ćatipović, Mario Špar iz HPD
Kozjak - Kaštela, Marko Prelas i Toni Kovačić iz SO Imber - Omiš,
Domagoj Tomašković iz SK Samobor - Samobor, Branko Jalžić iz SO
Željezničar i HBSD - Zagreb, Ive Alviž SO Sv. Mihovil – Šibenik i SO
Velebit - Zagreb, Kardi Županići iz SD Istra - Pazin, Valentina
Lipovec iz SU Kraševski Zviri - Ivanec, Ronald Železnjak, Ana
Bakšić, Tea Selaković, Marko Rakovac, Đuro Kuzumilović iz SO Velebit
- Zagreb, gost iz Francuske Johann Culot, okupilo se 13.10.2011. u
Kiti s namjerom nastavka istraživanja u najdubljim dijelovima jame.
Konačno smo uspjeli krstiti Truli bivak, odnosno stići do njega u
neko razumno doba noći sa petka na subotu. Razvuklo se to zbog
velikog broja ljudi, a i malo lutanja putem. Truli bivak se pokazao
vrlo udobnim, ali uz sitne dorade biti će savršen.
U subotu,
nakon podjela u grupe, spustili smo se iz Trulog bivka u Nebozemlje,
ali smo zapeli u Pješčanoj oluji u uskom prolazu. Konačno smo oko 11
sati počeli istraživati. Četiri crtačka tima tijekom popodneva
nacrtala su ukupno 585 m kanala. Dosegnuta je najniža točka u jami
na -580 m, te je pređeno 20 kilometara duljine.
Povijesni je
to trenutak, samo s malom zadrškom. Nacrtano je 20484 m kanala i
nedostaje još 86 m da se prijeđe duljina Postojnske jame. U Kiti je
prođeno još barem 300 m kanala koji još nisu nacrtani, a kad se to u
idućoj akciji nacrta ona će postati najdulja u Dinarskom kršu.
Ovi su
dijelovi već prilično udaljeni pa se traži mjesto za novi bivak.
Vikend istraživanja postala su sve napornija pa će se za nastavak
istraživanja trebali planirati ulazak na više dana.
U nedjelju su
nas na izlazu iz jame dočekali Aida i Teo (mama i tata od Kite).
Slavlje!. Teo nam je oteo nacrte, tokom noći upisao podatke i jutros
javio veselu vijest.
Duljina Kite
Gaćešine: 20484 m. Dubina -580 m.
►
Popis najduljih
špilja Dinarskog krša.
OBJAVLJENO: 17.10.2011. 14:21
Kita Gaćešina - 15-18.
srpanj 2011.
Domagoj
Tomašković, Ana Bakšić
Špiljarski dio
vikenda je počeo u petak oko 18 h kada smo se nas trinaestero
zaputili na Crnopac u Kitu Gaćešinu.
Tamara Mihoci,
Ivana Živković, Tomislav Guščić - Trooly, i Domagoj Tomašković iz SK
Samobor, Ana Bakšić, Tea Selaković, Loris Redovniković iz SO
Velebit, Alen Kirin i Jana Bedek iz HBSD-a, Petra Kovač Konrad iz SO
Željezničar i troje gostiju iz Srbije (ASAK): Vladimir Milutinović –
Kobi, Ivana Mišković i Đorđe Marković.
Zbog problema
sa kombijem, koji je zakuhavao svako malo, došli smo dosta kasno
pred jamu, te smo na bivku pod Grlićem bili tek oko 3 sata ujutro.
Odlučili smo tu i prespavati. Nakon buđenja u subotu podijelili smo
se u 5 ekipa. Četiri ekipe su crtale a jedna je ekipa postavljala
novi bivak u kanalu "Sve po 15", prije spusta u Nebozemlje. To je
sad najudobniji i najluksuzniji bivak u Kiti. Može primiti više od
20 ljudi. Nazvan je Truli bivak.
Crtačke ekipe
su radile na dnu Nebozemlja. Ukupno smo nacrtali 580 m novih kanala.
Tea je nastavila u donjem dijelu na Marinov dio i nacrtala 41 m,
Domagoj je u dijelu iza Pješćane oluje nacrtao 178 m, Ana je
sjeverno od Kuhinje u Kanalu izgubljene Minđuše nacrtala 196 m, a
Petra je u kanalu pored Hihotića nacrtala 134 m. Niti jedna ekipa
nije došla do kraja u djelovima koje su crtali. Nakon akcije
spašavanja, dok je čekao na izlaz iz jame, Goran Rnjak-Vjetar
nacrtao je ispod ulazne vertikale kanalić od 31 m. Tako da je Kita
sad duga 19.901 m.
Najzanimljiviji dio je iza Pješčane oluje gdje su opet veliki
prostori, aktivni vodeni tok koji pada u 20 metarsku vertikalu.
Najdublja nacrtana točka je na dubini od 542 m te je viša je od
najdublje točke u jami za 19 m i nalazi se u Lego dvorani iz koje se
nastavlja kanal sa aktivnim tokom . U tom je dijelu prođeno još
barem 400 m kanala koji nisu nacrtani.
U 22 sata je
zadnja crtačka ekipa krenula prema bivku i tamo stigla oko 2 sata.
U nedjelju smo
se počeli spremati za izlazak oko 10 sati. Četvero je već krenulo, a
petorka je počela spremati stvari. U jednom trenutku primijetili smo
da se Truli trza i nakon što ga nismo mogli probuditi počeo je
speleospasilački dio ...
Alen je
izjurio van po pomoć, ispenjao do gore za 45 minuta i u 13,03 pozvao
GSS, a prvi članovi su već za sat vremena došli helikopterom na
Crnopac. Za to vrijeme višak ljudi iz bivka izlazio je van sa
vijestima o zdravstvenom stanju Trulog, a uz njega su ostali Ana,
Petra, Jana i Domagoj. Hranili smo ga na silu toplom čokoladom, te
cedevitom zasićenom šećerom. Prvih pola sata nismo imali baš uspjeha
jer je on bio u totalnom grču i povračao je sve što smo mu polako
stavljali u usta. Nakon sat vremena počeo je koji put progutati ono
što smo mu dali, te se lagano meškoljio. Bili smo ohrabreni tim
znakovima, ali onda šok! Kako je tko išao gore mjerili smo količinu
šećera da zna reći spasiocima. Nakon sat i pol kome i hranjenja
izmjerili smo svega 1,7% šećera i tada smo znali da vrijeme ističe.
Ubrzali smo šopanje čokoladom, cedevitom i svim slatkim što smo
našli u bivku po raznim vrećicama. Nakon dramatičnih sat vremena
počeo je pokazivati znakove života, otkrivati se i čak koji put
otvoriti oči. Odahnuli smo tek kada je počeo komunicirati, prvo
nerazumljivim jezikom, a kasnije skroz normalno. Oko 15 sati,
postalo mu je puno bolje, bio je pothlađen jer se tijekom kome jako
oznojio. Presvukli smo ga i grijali. Nakon sat vremena došao je Alen
s GSS doktoricom Ivanom Buklijaš koja mu je dala kisik i
stabilizirala ga. Tada mu je bilo dobro i mogao se kretati, ali bio
je užasno iscrpljen. Ana, Ivana i Alen su ostali s njim do dolaska
ostatka GSS ekipe koja je postavila telefon i linije za spašavanje.
Transport je krenuo u 23,36, a Truli je bio vani u 02,20. Iznad
Grlića transport je stao na 20 minuta radi davanja infuzije i
korigiranja šećera koji je skočio na 33 % .
U 5 sati iz
jame izlazi i posljednji spašavatelj. Idući dan raspremljena je
oprema za spašavanje. U akciji je sudjelovalo 75 spašavatelja i 11
speleologa.
OBJAVLJENO: 21.07.2011. 14:16
KG-DP 19312. Opet u
Nebozemlju
Marin Glušević
20.-22.5.2011.
Čekamo Vjetra ispred Plodina u Šibeniku. Treba nas pokupit s
Defenderom. Ana i ekipa čekaju Vjetra u Gračacu. Treba ih pokupit s
Defenderom. Vjetar čeka mehaničara ispred Drniša. Eksplodiralo mu je
crijevo od hladnjaka na autu... Ipak se sve nekako riješilo i u neku
uru smo došli do parkinga pred Kitom. Krećem opremati ulaznu
vertikalu. Uže koje koristim više podsjeća na kabel s dalekovoda
nego na statik. I osim što je čvorove teško zavezati, ostao sam
visit 5 metara prije dna. Dakle, uže nema potrebnih 100 m. Našlo se
je još nekoliko metara kod ostatka ekipe i sretno smo se spustili.
Sljedeći korak je mijenjanje ofucanog užeta ispod Grlića. Srećom,
imam kliješta kod sebe - niti jedan karabiner nije bilo moguće
otvoriti rukom! Zatim slijedi još pola sata borbe s prestegnutim
čvorom i uspješno se spuštam pred bivak. 2 su sata ujutro. Ostatak
ekipe lagano pristiže i do 3.30 svi su u bivaku! Ujutro se lijeno
ustajemo i krećemo prema Nebozemlju. Tri su ekipe koje, onako
ugrubo, možemo nazvati zagrebačkom, šibenskom i splitskom.. Šibenska
ekipa zaostaje negdje u Sve po 15 i vraća se prema Facebooku. Usput
rade manje kanale i na više mjesta po jami. Splitska i zagrebačka
ekipa dolaze u Nebozemlje i tu se rastaju. Zagrebačka ide prema
dijelu koji su radili prošli vikend. Stali su u spletu kanala i tamo
nastavljaju. U jednome kanalu su došli do nekakvoga završetka, drugi
je došao do jezera za koje bi trebalo ronilačko odijelo a treći se
nastavlja u nedogled. Splitska ekipa nastavlja raditi u tunelu
Manistri. Tamo se malo prečka nakon čega slijedi blatnjava vertikala
pa blatnjavi meandar koji se opet nastavlja u vertikalu. Opet ništa
nije zatvoreno, samo se grana. Također se zaprečkalo na početku
Nebozemlja u sporedni kanal s koraloidima. On se vrlo brzo nastavlja
s vertikalom iz koje ludo puše. Dakle, posla ima preko glave. Na
nekoj od sljedećih akcija treba pomaknuti bivak bliže Nebozemlju.
Tako bi se dobilo par sati više za rad. U nedilju se rano ustaje jer
dijelu ekipe žuri. Svi smo vani do dva popodne.
OBJAVLJENO: 30.05.2011. 17:44
KG-DP 19. James Bond, -
561m
Teo Barišić
Fotografije: Ana Bakšić, Dalibor Paar
13-15.05.2011.
U petak navečer ulaze Ana Bakšić, Tea Selaković, Marko Rakovac,
Darija Šarić, Marin Mustapić, Vedran Ferenčak (SOV), Domagoj
Tomašković, Tomislav Guščić – Truli (SKS) i Kardi Županić (SD
Istra). Standardno spavanje u bivku pod Grlićem. U subotu ujutro svi
odlaze u Nebozemlje na -500. Truli i Kardi odlaze na -546m i prolaze
još par metara po meandru no dalje je preusko pa se vraćaju do
glavnine. Domagoj, Daria i Marin se iz Nebozemlja penju kosinom od
par metara koju je zadnji put popeo Marin i nastavljaju kanalom Iza
kosine.
Crtaju 70m do nove vertikale od 20-tak m, pa se vraćaju
prema Aninoj ekipi kod kojih je bušilica. Ana, Tea i Vedran pak
nastavljaju kanal s -512m kojeg su u svom zadnjem istraživanju
nacrtali Aida i Teo. Spuštaju se gotovo 50m do najniže točke u
sustavu na -561m i tu se nalazi uski meandrić u kojem se u dubini
čuje šum vode i mogućnost da se penjanjem u više dijelove probije do
mjesta gdje bi se moglo ući prema vodi. Domagojeva ekipa dolazi do
Anine, u novom kanalu ulaze u bočni kanal koji se vrlo usko uspinje
prema zapadu i nakon 70-tak metara izlaze u širi kanal s pijeskom na
dnu koji se grana lijevo i desno prolaze barem stotinjak metara
njime ali ga ne crtaju već crtaju onaj uski dio prema Ani.
Na -512m
ekipa pokušava ući do mjesta koje im je označeno kao nenacrtani, prođeni kanal no ne znajući kao to izgleda ulaze u drugi kanal –
meandar kog nazivaju Hihotići i već nakon 40m treba kratko uže za
dalje. Pješčani sat je iscurio i vrijeme za natrag brzo je došlo.
Istog dana na gornju etažu ušli su Dalibor Paar, Zvonimir Vrbanec
(SOV), Marko Erker, Jasna Kastivnik, Dejan Novak (Jamarsko društvo
Logatec), Bojan Jereb (Jamarsko društvo Gorenja Vas) , Miha Staut,
Ines Klinkon (Jamarski klub Železničar) koji su obavili
mikroklimatska mjerenja (temperatura, vlaga, strujanje zraka) od
ulaza do kraja Novog vala (do Živoog blata).
Snimio: Dalibor Paar
Značajnije strujanje zraka
zabilježeno je na ulazu KG, Pjesčari, te
na Vratima vjetrova prije ulaza u Živoo blato. Na dva mjesta
analizirana je kakvoća vode. U nedjelju nakon prospavane noći prvo
je iz Kite izašla gornja ekipa, a u 14,30 su se izlazu pojavili i
prvi članovi ekipe iz donjih etaža. Nazdravljanje pivom u Rustici za
19 km.
Mjerna oprema. Snimio: Dalibor Paar
Da. Ukupna duljina KG-DP sada je 19007m, a dubina -561m i pomak za
još jedno mjesto na popisu najdubljih jama RH (8. mjesto). Svi
nacrtani kanali su ispod 500m dubine. Ovom prilikom nacrtano je 298m
i unatoč nastojanju da se nacrtaju neki od ranije prođenih,
nenacrtanih kanala nacrtani su i prošli se samo neki novi tako da
znamo da u dubini Kite još barem 300 metara (bez zabijanja novih
fixeva) čeka svoje umjetnike.
Snimila: Ana Bakšić
OBJAVLJENO: 17.05.2011. 02:26
Dulja Kita dublje ide
Tekst i
fotografije: Marin Glušević
Kao što naslov
kaže Kita je dulja za 327m i dublja za 16m U petak navečer je ušla
dobro uigrana ekipa mosoraši Marin Glušević i Katja Mličić, Davor
Cvitanić (SO Profonda) i Krešimir Prskalo (SOL). U subotu su
nastavili istraživanja u Nebozemlju i nacrtali novih 327m, spustili
se pedesetak metara od zadnje crtajuće točke gdje su stali u uskom,
ali zasad prohodnom meandru. Ta točka je 16m niže od najniže dosad
poznate u sustavu tako da se Kita sa tih 16m probila na 9.mjesto
najdubljih objekata u RH. U nedjelju su brzo van i stigli Davoru na
trajekt u 18,00 za Brač.
6-8.5. Marin, Kate, Krešo i Davor. Umalo da mi propadne ova akcija!
Dogovor s Vjetrom je krenuo malo u krivo pa je ispalo da nitko nije
slobodan ovaj vikend! Već sam poćeo razmišljati o akciji na Mosoru
kad se javio Davor s Braca da bi u Kitu. Zatim sam se sjetio Kreše
koji je također rekao da za zovem kad budemo pošli na Crnopac. Kate
je tu, kao i uvijek i auto je pun. Plan je nastaviti s poslom u Nebozemlju.
Akcija je započela vrlo ležerno i, sretni što nam se
nije prikačio pokoji školarac iz tek završenih škola, za tren smo na
bivku ispod Grlića. Kuhano vino i lagana večera. Hodanje kroz Divlji
zapad prema Nebozemlju prolazi iznenađujuće brzo. Pokupili smo dosta
opreme što je ostavljana svugdje po kanalu. S obzirom da smo se
prošli put tek spustili u Nebozemlje koje se račva na sve strane,
nikako se nismo mogli dogovoriti kuda će tko krenuti. Prvo sam se
slobodno popeo i zatim postavio kosinu od par metara. Nakon nje se
nastavljaju dva kanala. Kate i Krešo su krenuli malo zaviriti u
jedan i nestali su na neko vrijeme. U ovaj drugi se treba spustiti
pa ga Davor postavlja. Ubrzo se potrebno ponovo penjati...
Okupljamo
se svi na početku Nebozemlja. Krećemo put dolje u vertikalu koja je
postavljena prošli put – tamo nas čeka nova vertikala. Počinjem
crtati s Katom. Nakon nekog vremena sustižemo davora i Krešu.
Spustili su se u zarušenu dvoranu i nešto prečkaju. Među glondžama
je vertikala od 15-ak metara i spušta se u meandar po čijem dnu teče
voda. Pratimo meandar do mjesta gdje se treba provlačiti uz vodu...
To je novo najdublje mjesto u Kiti. Nakon mnogih godina ''pala'' je
Vicina voda! U meandar se treba vratiti. A mi se odlučujemo za
crtanje gornjih kanala. Davor i Krešo su nestali negdje gore a mi
crtamo etažu poviše. Dvorana, provlačenje, dvorana, provlačenje,
kanal... Dovršili smo jedan djelić i ponovno smo na početku
Nebozemlja. Njihov kanal se nastavlja cik-cak i prepun je makarona,
heliktita i saljeva. Stali su pred vertikalom. Pomalo se vraćamo
prema bivaku.
Dakle, Kita je sada dulja i ide dublje. U bazi smo
nešto prije ponoći. Nova doza kuhanog vina, juha pa vreća za
spavanje. Ujutro treba što prije vani kako bi se uhvatio trajekt za
Brač u neku razumnu uru...
OBJAVLJENO: 17.05.2011. 02:29
Dok bude Kite, bit će
i nas
Blanka Lučić
Petak, 15.04. ulazimo Vjetar i ja u kasnim
poslijepodnevnim satima. Vjetru se baš i ne ide, ali posudio je
čizmice za prečenje jezerca do kojeg su došli prošli put Dina i on,
a obećao ih je vratiti. Plan nam je jasan, Ulazimo i postavljamo
dvije ulazne vertikale, jer sutradan Šibenski speleoškolarci imaju
završni izlet, koji završava sa izlaskom iz Kite. Plan dalje, kroz
Aidine vetrenjače, postaviti prečnicu na jezercu, probiti se sa
gornje strane do wc-a u Ašovu. Nosimo vreće za spavanje kako bi
sutradan izašli odmorni za naše školarce.
Nakon obuvenih čizmica, te postavljene prečnice , otvara se gotovo
vodoravna šetnica koja se pruža u smjeru iznad facebook-a. Vjetra
hvata adrenalin...115m nacrtano, upitnici...perspektivan penj,
vertikalice... šta ti srce poželi!
Umora više
nema! Crtamo do 4 ujutro onda se spremamo za novi put u Ašov.
Neizvjesnost je prisutna kod oboje. Pogodimo li vertikalu do wc-a u
Ašovu to bi značilo da smo u bivku za nekih 15-ak min. Pa ipak ako
falimo ili upadnemo u neki previs po kojem bi bilo nemoguće prečkati,
onda nas čeka put od kuda smo i došli, što bi značilo barem 1sat do
bivka. Brojimo fikseve koje smo zabili, hoće li bušilica izdržati...
A onda Vjetar govori da vidi Wc, ali da ne zna kako da dođe do
njega. Ma pametan je taj vjetar, vjerujem snaći će se on, a tako je
i bilo. Nedugo nakon toga, kraćim putem, nalazimo se u bivku, kuhamo
juhicu i spremamo se spavati. Vani je vjerojatno već i svanulo.
Nova duljina sada iznosi 18382m. ali ne zadugo!
16.04. Izlazimo van oko 11 sati. Školarci nas pred ulazom dočekuju,
na parkiralištu se već pali varta. Svi uzbuđeni, atmosfera je dobra.
Nakon kraćeg odmora i dogovora, spuštamo se sa školarcima do bivka u
Ašovu. Dok jedna grupa ide lagano prema van, ostali produžuju do
nogica. Svi smo vani već prije ponoći. Školarci svi sretni i ko
jedan doćekuju zoru uz pjesmu i zezanciju.
OBJAVLJENO: 22.04.2011. 00:48
Kita 2011: Iz Aidinih vjetrenjača
u Sonju
Goran Rnjak
Već neko
vrijeme Kita čeka ekipu spremnu za nastavak istraživanja. Osovina
istraživačkog stroja (Teo i Aida) je na neplaniranom pauziranju od
speleologije, te su u zadnje vrijeme izostali odlasci na Crnopac.
Utorak, 22.ožujka 2011., Dina Kovač dolazi iz Zagreba u Gračac, dok
ja putujem iz Knina. Standardna kava u «Rustici» i krećemo na
Crnopac. Prije toga, idemo u potragu za lončićem za kuhanje po
brojnim kineskim dućanima Gračaca, ali uzalud.. Moramo priznati
poraz i kupiti skuplji u Kerumu. Oko 21:30 h smo u opustošenom Ašovu.
Ulazna vertikala okovana je ledom, kao i penj na ulazu u Pješčaru.
Kuhamo, kujemo plan za sutra i na počinak u kasnim noćnim satima.
Duuugo spavanje, slaganje vreća s hranom i opremom i oko podneva
krećemo put Šljive koju treba raspremiti. Nadao sam se da će ovaj
dio posla obaviti netko drugi...ali eto, ipak me dočekao, a Dina je
žrtva koja upada u zamku istraživanja Kite.
.JPG)
Raspremanje Šljive i Aidine
Vjetrenjače. Snimili D.Kovač i D.Rnjak
Niz Aidine
vjetrenjače curi voda. Ipak, nije hladno kao što je znalo biti u
prethodnim akcijama. Nastojimo prikupiti što više fotodokumentacije.
Nakrcani «očima», čije zadnje primjerke kupujemo u Solin Građi,
penjemo se do vrha Šljive.
.JPG)
Šljiva. Snimio Goran Rnjak
Nju raspremamo
do vrha Aidinih vjetrenjača te ulazimo u novu vertikalu koja ima
tendenciju da se spoji na WC u Ašovu. Ipak, nakon 40-ak metara
spusta, uspijevamo se uvući u bočni kanal i crtamo ga u duljini od
60 metara te stajemo na jezeru 10x5x1 m. S druge strane jezera vidi
se široki crni prostor, ali za prelazak na drugu stranu potreban je
čamac, ribičke čizme do struka ili ne baš lako prečkanje po zidu
kanala iznad jezera. Sam kanal jako je zasigan, s velikim bijelim
saljevima, a u bočnom dijelu istog, penj je kojeg treba pogledati.
Ipak, to ostavljamo za sljedeću akciju jer već je 1:00 h u noći, a
umor čini svoje i postali smo glupi. Vrijeme je za povratak u bivak
u kojem smo oko 2:00 h pa na spavanje. Kanalu dajemo ime Sonja.
Novi kanal - Sonja. Snimila Dina
Kovač
Radujemo se
Suncu koje nas čeka vani, ali s obzirom na naporni rad prošlog dana,
iz bivka krećemo u popodnevnim satima. Špaga na Vratima percepcije
pod hitno treba zamjenu. Penj pod ulazom okovan je ledom, a špaga je
zarobljena istim. Spuštam se na pola descendera, a Dina se vraća
kroz kanal Pješčara – ulaz. Još je dan. Raspremamo ulazno sidrište
kad zvoni mobitel. Kažem «Ovo je Teo.» Kad gle čuda... «Hej! Jeste
li vani? Ja sam u Gračacu... Nađemo se u Rustici.» Slijedi izvještaj
o radu: ovaj vikend napravili smo Sonju. Teo kaže: 88 metara
novoistraženih kanala, što čini 18267 m Kite.
.JPG)
.JPG)
Snimili: Dina Kovač i Goran Rnjak
OBJAVLJENO: 14.04.2011. 12:55
.JPG)
.JPG)
.JPG)
.JPG)
