|

Na kraju novog kanala "Kad će subota". Snimila: Ana Bakšić
Nova speleološka istraživanja u špilji Munižabi
u lipnju 2010: Istraženo novih 1184
m (954 m)
Ana Bakšić, SO PDS Velebit
Nova istraživanja su nastavak istraživanja održanih od
2.-4. lipnja 2010. kada je ekipa SO PDS Velebit u sastavu Matija
Čepelak, Luka Mudronja, Slaven Boban i Marijan Marović u špilju odnijela
čamac na napuhavanje kojim su prešli jezero blizu kraja
Bančekove perspektive, prošli kroz suženje, te su ušli u novi veliki
kanal koji završava sifonskim jezerom.
Nova istraživanja u organizaciji
SO PDS Velebit su obavljena u razdoblju od 19-27.6.2010. Tijekom
osmodnevnog boravka u Munižabi istraženo je 1184 m ukupne duljine kanala
(954 m horizontalne). Nova ukupna duljina špilje je 8479 m, a
horizontalna duljina 6947 m.
Istraživano je:
- na kraju Bančekove perspektive nacrtan je kanal otkriven tijekom
istraživanja 2.-4.lipnja 2010. U tom je dijelu istražena vertikala i odvojak nazvan
„Muke Isusove“, te se penjalo u okna u rubovima kanala.
- U završnoj dvorani „Opakom prečkom“ ušlo se u kanal „Kad će subota“
koji završava sa „Čips sifonom“ i penjem „Fail spirala“. Cijeli taj dio
špilje nalazi se ispod spoja „Završne dvorane“ i kanala „Slabo ste
gledali“.
- U dijelu špilje ispod „Bivka dubinskog pijanstva“, a prije Svih svetih“,
istražena je vertikala s meandrom „Pichi ribica“.
- U „Ulaznoj dvorani“ nacrtana je vertikala dubine 84.5 m.
- U završnoj dvorani prečkalo se sa sjeverne strane te se ušlo u
„Matijinu perspektivu“.
- U Glonđaoni se pokušalo pronaći prolaz među blokovima.

Suženje kroz koje se ušlo u novi dio Bančekove perspektive i sifon na
kraju tog kanala (ukupne duljine 699 m). Snimio: Dalibor Paar
Tablica 1. Pregled
rezultata istraživanja u lipnju 2010.
|
Špilja Munižaba
Rezultati istraživanja - lipanj 2010 |
Ukupno |
Horizontalno |
Dubina istraženog dijela |
|
Bančekova perspektiva iza suženja |
699 m |
596.4 m |
117 m |
|
Penj iza jezera u starom dijelu Bancekove p. |
22.6 m |
17.5 m |
13.1 m |
|
Matijina perspektiva u Završnoj dvorani |
247.8 m |
240.5 m |
22.7 m |
|
Pichi ribica |
49.2 m |
34.3 m |
20.2 m |
|
Vertikala u ulaznoj dvorani |
165.7 m |
65.5 m |
84.5 m |
|
Ukupno - lipanj 2010 |
1184.3 m |
954.2 m |
257.5 m |
|
|
Ukupno |
Horizontalno |
|
Stara duljina špilje - do lipnja 2010 |
7295 m |
5993 m |
|
Duljina nakon istraživanja u lipnju 2010 |
8479 m |
6947 m |
Postavljanje Opake prečke u Matijinu perspektivu. Snimio: Dean Bratušek.
U novom kanalu "Kad će subota". Snimio: Hrvoje Ivanić

U "Kad će subota". Snimila: Ana Bakšić

U Čips sifonu kojim završava kanal Kad će subota. Snimila: Ana Bakšić
U špilji su pored foto-dokumentacijskih snimanja obavljena fizikalna
mjerenja i monitoring, te prikupljanje podzemne faune u svrhu
biospeleoloških istraživanja HBSD.
U tih osam dana u Munižabi je bilo 23 špiljara, od toga
sedmero ovogodišnjih školaraca.
Sudionici istraživanja:
SO PDS Velebit: Matija Čepelak, Ana Bakšić, Hrvoje Ivanić
(od 19-27.6.), Dalibor Paar, Miljenko Puljek–Nino (od 19-23.6.), Marinko
Malenica (od 19-22.6. i 26.6.), Anđela Ćukušić, Tamara Ćuković, Dino
Mišek-Huzanić (od 19-22.6.), Filip Filipović, Ena Vrbek, (od 19-20.6. i
24-27.6.), Dean Bratušek (od 19-20.6.), Marta Malenica, Marko Rakovac,
Ana Komerički, Marijan Marović (od 22-27.6.), Dragana Šolaja (od
22-23.6.), Tea Selaković, Marin Mustapić, Darija Šarić (od 24-27.6.).
SO HPD Mosor: Marin Glušević, Katja Milišić-Kate, Ante
Markoč (od 25-27.6.)
Istraživanja je vodio Matija Čepelak.

Do sada nezabilježeno: snijeg u Munižabi (-210 m, 23.6.2010). Snimio:
Dalibor Paar

Fizikalno-kemijska mjerenja i monitoring, te mumificirani šišmiš. Snimio: Dalibor Paar
Jezero u "Slabo ste gledali" koje je spojeno s novim
dijelom špilje u Matijinoj perspektivi. Snimio: Dalibor Paar

Čamac ovaj puta nije potonuo. Snimili: Dalibor Paar i Hrvoje Ivanić

Nino penje (lijevo). Ulaz u meandar Pichi ribica (desno). Snimila: Ana
Bakšić

Detalji iz novih dijelova. Snimila: Ana Bakšić
Munižaba Subjektivno
Marko Rakovac, SO PDS Velebit
Zaista dugo smo čekali taj dan kada ćemo krenuti za
Munižabu. Prva velika špilja, uzbuđenje još je veće kad u tvojim
krugovima svi bruje o tome..
Jao što reći?!
Ovo proljeće završila je speleološka škola.
Promijenila mi je život.
Pripreme za špilju - hm, što ponijeti, koliko ti treba hrane, čarapa,
karabita?!?! Gdje nabaviti lampe kacige karabitke?!? Isposuđivati na sve
strane, pristojno (ponizno!!) se zahvaliti na prosvijetljenu i čim prije
se spakirati.
Put- hajde hajde hajde već sto godina čekam čekam čekam!! I Konačno se
dogovorili kreće se utorak 8.00h kod Bille na Rotoru! Kreću Dragana, Ana
K., Marta, Marijan i Marko R. Dobar dio ekipe je već tamo i danas izlaze
van (Tamara, Marinko, Ninek, Dino, Anđela). Hrane je na pretek a fali
crnog vina.
Krenuli smo u 12.30 jer su Komerički mudroslovili da ne trebamo žurit
pošto će ekipe u špilji kasno završiti sa dnevnim istraživanjem.
To je super zvučalo, ideš u špilju i svi nešto ozbiljno rade. Stvarno se
osjećam od koristi. Nije to mala stvar. Moji će biti ponosni (?) kad im
priopćim nesretnu vijest..
"... Dragi Roditelji, počeo sam hodati po špiljama, to mi zaista oduzima
puno vremena, a fakultet, khm.., ionako nisam nikad bio zainteres... ali
barem se osjećam odraslo."
Nisam znao što me čeka, ali uzbuđenje tjera da doživljavaš situacije i
trenutke o kojima pojma nemaš.
Ulazna vertikala, dugačka velika maksimalan oprez oprez ..
Marijan je krenuo prvi, ja za njim. Marijan me isprepadao da moram pazit
pazit da ne rondam tako da sam veći dio vertikale transportku nosio na
leđima što je bilo prilično bolno.. nisam znao kuda sa grčevima... dal
da slušam sebe ili njega. Na koncu preuzeo sam odgovornost i konačno
počeo vjerovati sebi. Sami smo si krivi zar ne?

U bivku. Prvi dan obilja. Snimili: Dalibor Paar i Ana Bakšić
I tako je započeo višednevni boravak u podzemlju ...
Naša su zaduženja bila raznolika, od mjerenja i crtanja, fotografiranja
i poziranja, učeći zabijati spitove i hodati po glonđama.
Učili smo gledati se u mraku i osluškivati duboku tišinu srca.
Ana Komerički učila nas je zviždanju u podzemlju.
Marijan je budnim okom špiljarskog pripravnika postavljao još
neotkrivene kanale i zavlačio se u nezagažene meandre.
Hrvoje je šutke fotografirao, a Ana Bakšić pazila je na nas.
Matija je penjao penjao i penjao.
Marko je padao padao i padao.
Marta je suosjećala.

Undergorund underwear - modna revija -
kolekcija ljeto 2010. Snimio: Hrvoje Ivanić. Ekipa u trenucima odmora.
Snimio: Dalibor Paar
Suma summarum:
Prva noć (uto-sri) upražnjavali smo mrak igrom Sjena. Dragana je imala
svojevrstan podzemni manekenski debi i predložili smo ju za duplericu
Playboya! Bili smo sretni da je bar netko "lascivan".
Pitam se – žrtva za veselje ili potreba?
Druga noć - nakon iscrpljujućeg dana umiješao se Marijan sa instrumentima
za lepršavo oslobađanje negativne energije, i svi zaspaše kao djeca. Čuo
se samo Matija "Brundo" iz vreće. Ne bih volio da me za kaznu stave
spavati pokraj njega.
Treća noć – u isčekivanju još puno puno školaraca uz iskusnu Teu
dočekali smo samo Dariju i Marina. Naime, shvatio sam da su još tri
školarke bile bolesne, neke su bile obeshrabrene dočim su neki odustali
bez razloga. I tako smo se gledali.
U nedostatku svjetlosnih snopova kao Deus ex Machina stigli su istu
večer Ena i Filip! "I bi svjetlo."

Tea: Yes, I am O.K. Snimila Ana Bakšić
Četvrta noć – U turističkom izdanju: Katija, Marin, Ante
(SOM), i hvale naš rad te kušaju Anine gurmanske (?) mješavine i dive se
školarcima koji su jednostavno Savršeni. Cijelu večer u isčekivanju Ene,
Filipa i Matije. Oni naravno stižu po Murphyju – onda kad smo se zavukli
u vreće.
I tako su prolazile naše tmine.
Zaista je to bio veličanstveni početak za nas (ex)školarce novopečene
Velebitaše.
Nezamislive veličine u tamnom podzemlju.
I zaista smo bili Veliki.
Nitko nas nije mogao nadglasati, jer bilo nas je najviše.
Nitko nas nije mogao sustići, jer se brzina kretanja u špilji
prilagođava najsporijem članu.
Nitko nas nije mogao ukoriti zbog neznanja jer učili smo od najboljih.
Da i zaista mi bili smo nenadmašivi, nenadomjestivi, nenadoknadivi ...
Najveći.
I tako je protekla naša prva Velebitaška Odiseja. Bilo je toliko lijepo
da me je strah očekivati drugu, ne želim se razočarati.
Konačno ispričavam se na svim lapsuzima.. Vi ste inteligentni, složit
ćete se samnom -
Jer učili su nas tako, zbrda zdola spontano i na brzaka.
 
Ulaz ili izlaz, ovisno kako vam draže - vertikalica od kojih
dvjestotinjak metara. Snimio Hrvoje Ivanić
OBJAVLJENO:
02.07.2010.
16:06
|