|
SAŽECI DOKTORSKIH DISERTACIJA
POVIJEST POZNAVANJA DINARSKOG
KRŠA NA PRIMJERU POPOVA POLJA
(Pokušaj holističke interpretacije krša uz
pomoć karstologije, povijesti okoliša i kulturnog krajolika)
Ivo Lučić
Sažetak
Metodološka osnova ove studije su literaturni izvori o Popovu polju,
pa naša spoznaja odražava percepciju krajolika koja je sadržana u
knjigama, časopisima i u medijima. U središtu pažnje je sudbina krškog
krajolika Popova polja, oko koje smo nastojali uspostaviti kvalificiranu
količinu podataka o Dinarskom kršu.
Najstarije znanje o kršu Popova polja jest tradicionalno narodno znanje.
Imalo je forme mitova, legendi, priča i drugih, a prenosilo se
pričanjima i pjevanjima. Najveće vrednote tih znanja bile su usmjerene
na očuvanje zajednice, te su se plele oko raznih junačkih podviga i
neobjašnjivih sudbonosnih preokreta. Moderne prirodoslovne znanosti
pojavile su se u Popovu polju smjenom uprave Turskog i Austro-Ugarskog
carstva, a to je istodobno bila i pojava karstologija u Popovu polju.
Najaktivniji njezini zagovornici bili su geografi bečkog sveučilišta,
među kojima je bio i Jovan Cvijić. Karstologija u Popovu polju dala je
prinose razvitku te znanosti kroz a) morfologiju: proučavanje niza
pojava kao polje, zaravan, suha dolina, pećina, te opise neke od njih
(kao npr. huma); b) kroz hidrologiju: proučavanje blata, krške vode,
funkcioniranje ponora, podzemna tečenja itd; i c) kroz biologiju,
osobito podzemnu faunu. Interes za karstologijom oživljen je u Popovu
polju sredinom druge polovice 20. stoljeća s dotada nezamislivim
sredstvima i istraživačkim kapacitetima. Tehnička znanja kao preteče te
vrste znanosti najranije nalazimo u tradicionalnoj (narodnoj) tehnici,
koja je ovdje u graditeljstvu, obradi tla, pripremama hrane i drugom,
bila manje-više jednaka kao i drugdje ne samo u dinarskom kulturnom
arealu nego i šire. Međutim, imala je i specifičnosti koje su
proizlazile iz prirodnih obilježja ovdašnjeg krša, poput mlinica na
ponorima i estavelama. Društvene i humanističke znanosti najviše su
vezane za historiografiju, geografiju i etnografiju. One u određenoj
mjeri njeguju interdisciplinarnost, ali imaju nacionalni okvir. Drugi
horizont interdisciplinarnosti su prirodne, odnosno prirodno-tehničke,
ili primijenjene znanosti. Predmet njihova proučavanja je neka prirodna
pojava, a cilj hidrotehnički radovi na ostvarenju energetskih projekata.
Interdisciplinarnost koja se ostvarivala u okviru geo-znanosti, bila je
okrenuta neživoj prirodi. Ostvarena je suradnja s biološkim znanostima,
međutim, to nije imalo utjecaja na jačanje njezina utjecaja na donošenje
konačnih odluka. Izvan ovih pristupa i područja izražena je potreba za
cjelovitijim znanstvenom pristupom prirodi. Najzapaženiji su pokreti za
zaštitu okoliša, koji su utjecali na svjetsku politiku kroz usvajanje
načela održivog razvoja, ali su u užem području promatranja tek rubno
spominjani.
Znanost je Popovo polje prepoznala kao područje iznimnih prirodnih
vrijednosti, ali je ostala nedorečena i višeznačna u određenju njegovih
granica. Posljedica je to presijavanja između tradicionalnog i
povijesnog pogleda. Posebno su isticali pojedine pojave: Vjetrenicu,
humove (locus typicus) u krškoj zaravni Trebinjske šume i suhe doline
(vale). Niz ocjena pridalo je Popovu polju posebno mjesto u razvoju
karstologije. Biospeleološke ocjene su čak i nadmašile geomorfološke.
Iako su sve vidljivije promjene nastupale već početkom 20. stoljeća,
Popovo polje je do njegove sredine ostalo tradicionalan kraj u kojem su
glavnu ulogu imale poljoprivreda i stočarstvo. Početkom toga stoljeća
život prima vrlo utjecajan impuls ulaganjima iseljenika iz
prekooceanskih zemalja. Općenito se smatra da je tradicionalno
gospodarenje ekološki održivo, ali je tradicionalni život u Dinarskom
kršu izazvao takvu stravičnu degradaciju šuma i ogolijevanje krajolika,
da ga je približilo pustinjskoj percepciji. Degradacija šuma učinila je
tradicionalnu privredu još siromašnijom, a podatnost krajolika još
oskudnijom. A ta su njegova obilježja bila neki od glavnih argumenata za
industrijski pristup krajoliku. Nagla industrijska promjena zbila se
ostvarenjem hidroenergetskog projekta na slivu Trebišnjice. Etatizirana
i centralizirana zajednica koristila ga je za obračun sa seljaštvom,
kojeg je smatrala klasnim neprijateljem i klijalištem nacionalne
svijesti formirane između dva rata. Popovo polje je naprosto uvenulo.
Popovci su svoj krajolik najviše doživljavali kroz slike kamene pustinje
i zemlje grobova. Kamena pustinja je početnu impresiju ogoljelog krša,
istaknutu još u 18. stoljeću, razvila u industrijski šlager koji je
opravdao velike zahvate u prirodu. Zemlja grobova razvila se iz štovanja
mrtvih predaka, koje je kod starih naroda imalo važno mjesto, a s
političkom modernizacijom društva grobovi od mjesta intimnog susreta s
mrtvim precima sve više postaju mjesta kolektivno oblikovanih sjećanja.
Obje ove slike stvaraju značajan negativan pomak u percepciji Popova
polja. Suprotno od navedenih negativnog stereotipa, krš Popova polja,
kao i Dinarida uopće, upravo buja životom i to i demografski i po
biodiverzitetu.
Unutar organizacije društva mogu se izdvojiti dva nosiva oblika
ponašanja koja su međusobno oprečna: suradnju i nasilje. Suradnja i
uzajamna pomoć nastaju uslijed svijesti da na putu prilagođavanja čovjek
ima moćne sile prirode, te da će lakše opstati ako se udruži. Razvijeno
je nekoliko oblika uzajamne pomoći: bratinske užine, umoba i zajam, koje
prelaze granice rodova i konfesija. Drugo važno društveno obilježje jest
silnost kao oponašanje divljine, a koje se djelatno očituje kroz
nasilje. Ugledanje u moć prirode pribavljalo je ljudima božanska
svojstva. Borba za moć nametnula se kao osnovno sredstvo uređenja
društva. Postoji bitna razlika u percepciji divljine u suvremenim
teorijama koja dolaze iz Amerike, i našeg iskustva s divljinom. Izvor
nasilja jednostavno je u ljudskoj prirodi. Ono je u Popovu polju
korišteno u svakodnevnom životu i u ostvarenju kolektivnih interesa.
Najviši stupanj organiziranosti pronašlo je u ostvarenju nacionalnih
politika. Geografski prostor Popova polja smatran je nacionalnim
prostorom jedne od zajednica, i taj se cilj ostvarivao uz primjenu
nasilja koje je dosezalo razmjere međusobnih masovnog uništenja. Drugo
lice stožerne strukture naših tradicijom nadahnutih zajednica je
mučeništvo. U današnjim očitovanjima vjere, dojam je, znatno se više
naglašava mučeništvo od bratske ljubavi, ponekad se propagira kao samo
sebi cilj. Iz tradicionalne zajednice koja u sebi ima i suradničkih i
antagonističkih snaga, politike naglašavaju i potiču one koje zajednicu
čine fizički jačom i silnijom. Sila tako postaje program, identifikacija
i snaga na koju će se osloniti u dominaciji nad prostorom Popova polja.
Istodobno, zanemaruju se suradničke sposobnosti društva. Prostor Popova
polja tako se dijeli na dvije zajednice, a odgovornost njihovih članova
važi samo u okviru tih zajednica. Tako, „univerzalno“ vrijedi samo u
okviru etničke zajednice. To je dokumentirano u kulturnim krajolicima u
obliku raznih obilježja prisutnosti zajednice, osobito prisutnosti
grobova mučenika koji obavezuju na štovanje i ostvarivanje onoga u čemu
su oni spriječeni i zbog čega su pali.
Kulturni krajolik bitno je utjecao i na percepciju najšireg
prirodno-prostornog okvira kojim se bavi naša tema, Dinarskog krša.
Dinarski krš je prirodoslovna činjenica temeljena na geostrukturnoj
cjelini karbonatnih stijena, koja je izvan karstoloških krugova
praktički nepoznata. Izvjesna kulturna značenja imaju neki njegovi
izdvojeni dijelovi, ali najveći kulturni prostor koji se veže za
Dinarski krš jest dinarski kulturni areal. On ne zahvaća sjeverni dio
Dinarskog krša, Sloveniju, Istru (najpoznatije u karstologiji) i
jadranski dio (koji je najpopularniji u turizmu). Razlika između
dinarskog kulturnog areala i Dinarskog krša jest razlika između kulturne
povijesti Dinarida koja je stara te dopire s pojedinim elementima do
najranijih društava, i povijesti moderne znanosti i na racionalnoj
metodologiji zasnovane istraživačke prakse. Moderni standardi zaštite
prirode danas nameću cjelovitu evaluaciju Dinarskog krša.
Krš kao socioekološki sustav traži da mu se u svemu pristupa cjelovito.
To podjednako vrijedi za znanost, etiku, politiku i tehničku upotrebu.
Stoga je za funkcioniranju krajolika Popova polja potrebno promišljati
holističku karstologiju. Iz ovoga rada se vidi da je potrebna temeljita
revizija njegova krajolika. Jedan od naloga takve revizije bio bi
vraćanje sustava u stanje prirodne ravnoteže, koliko je to moguće.
Aktualno političko stanje u Bosni i Hercegovini prepreka je svakom
rješenju. Važan dio rješenja vidi se u pokretanju kompleksnih studija
krajolika u kojima bi holistički shvaćena karstologija, s obzirom na
prirodu reljefa, mogla imati nosivu ulogu, te diseminaciju tih znanja
kroz obrazovne sustave i javne medije.
DETERMINANTE I EFEKTI SPELEOTURIZMA
NA RAZVOJ NERAZVIJENIH PODRUČJA
Jasminko Muloamerović
Sažetak
Dinarski krš Bosne i Hercegovine (zauzima oko 50 % površine) je
najveća prirodna vrijednosti zemlje. Na tom prostoru registrovano je
preko 4.000 speleoloških objekata od kojih mnogi imaju značajne
estetske, biološke i kulturne vrijednosti. S obzirom da se u zadnje
vrijeme uvode okolišni pristupi u mnoge sfere života i turizam na kršu
dobija novo značenje. U tom kontekstu se posmatra i razvoj speleoturizma
u Bosni i Hercegovini. S druge strane, siromaštvo, nezaposlenost i
nejednakost karakterišu sadašnji ekonomski profil Bosne i Hercegovine.
Oko 20 % stanovništva je ispod međunarodno priznate linije siromaštva, a
njih još oko 30 % može biti gurnuto ispod ove linije na najmanji potres
na tržištu. Broj nezaposlenih se procjenjuje u rasponu od 740.000 do
preko milion. Siromaštvo u BiH je raširenije nego u svim drugim zemljama
bivše Jugoslavije. Uz to je razvoj koncentrisan isključivo u regionalnim
urbanim centrima (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla), dok se ostala
područja suočavaju sa brojnim problemima odsustva razvoja. Pitanje je
kakve su stvarne mogućnosti ovih prostora, kakve su njihove prirodne
prostorne karakteristike i jesu li one potencijalno interesantne na
turističkom tržištu? S obzirom na mnoge okolnosti (ratna razaranja,
zaostajanje u tehnologijama, društveni problemi) turizam, uključivo i
speleoturizam, bi mogao imati značajnu ulogu u generiranju i/ili
akceleriranju ovako ekonomskog regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine.
Postavljena hipoteza je da speleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih
uslova i određenja uz potpunu integraciju u prirodno, kulturno i humano
okruženje te uvažavanje faktora identiteta i interesa lokalne zajednice,
snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpunog razvoja
nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine.
Iako se tragovi speleoturizma mogu naći i ranije, masovnije posjete
pećinama sa turističkim pobudama počinju tek sa dolaskom austro-ugarske
uprave u Bosnu i Hercegovinu. Strani radnici, a kasnije i domaći ljudi u
okviru turističkih i planinarskih društava počinju posjećivati, ali i
uređivati pećine za posjet turista. Iz tog vremena su sačuvani
građevinski zahvati u pećinama Klokočevici na Igmanu, Vjetrenici u
Popovu polju i Mračnoj pećini u kanjonu Prače. Značajniji razvoj
speleoturizma u Bosni i Hercegovini počinje sa razvojem speleologije
50-tih godina koji je u vezi sa velikim hidrotehničkim zahvatima u
istočnoj Hercegovini, ali i sa aktivnostima nakon Prvog jugoslavenskog
speleološkog kongresa. Ubrzo se za turiste otvaraju Srednja Bijambarska
pećina i Vjetrenica. U to vrijeme nastaju i prvi značajniji teorijski
radovi o speleoturizmu. U okruženju Bosne i Hercegovine, posebno u
Sloveniji i Hrvatskoj, tradicija speleoturizma je duža i bogatija i
povezana je sa tradicijom speleoturizma u Evropi. Do 90-tih godina u
Bosni i Hercegovini je za turiste bilo otvoreno 5 pećina (od 42 koliko
ih je bilo u bivšoj Jugoslaviji).
Uvid u mogućnosti speleoturizma najbolje se vidi kroz njegov historijski
razvoj kako u svijetu tako i u najbližem okruženju Bosne i Hercegovine.
Njegovi počeci sežu u srednji vijek, a posebno je važna uloga Postojnske
jame. I savremeni trendovi razvoja speleoturizma sa oko 1000 turističkih
pećina, brojem posjetilaca koji je ustalnom porastu i prihodom koji se
ostvaruje najbolji su pokazatelji mogućnosti speleoturizma. Pri tome
treba uzeti u obzir i kretanja u savremenom turizmu, sve prisutniji
alternativni i održivi turizam, i promjene u zahtjevima savremenih
turista (avantura, učenje, zaštita prirodnih vrijednosti, različiti
oblici kulturno-historijskog naslijeđa, autohtoni okoliš i kultura
lokalnih zajednica).
Od velikog broja pećina sa estetskim i kulturnim vrijednostima u Bosni i
Hercegovini jedan broj njih je nepristupačan i na velikoj udaljenosti od
glavnih putnih pravaca što je velika prepreka za njihovu turističku
eksploataciju. U pećine koji mogu biti turistički resurs izabrane su
samo one koje imaju povoljan položaj u saobraćajnom pogledu, neku vrstu
turističke tradicije, značajne estetske vrijednosti ili kulturne
vrijednosti. To su: Megara u općini Hadžići (paleontološke i estetske
vrijednosti), Hrustovača u općini Sanski Most (estetske i kulturne
vrijednosti), Hukavica u općini Velika Kladuša (kulturne vrijednosti),
Rastuša (estetske vrijednosti), Klokočevica u općini Trnovo (lokacijska
vrijednost), Djevojačka pećina u općini Kladanj (kulturne i religijske
vrijednosti), Srednja Bijambarska pećina u općini Ilijaš (estetske i
kulturne vrijednosti), Vjetrenica u općini Ravno (estetske, kulturne,
paleontološke i biološke vrijednosti), Ledenica u općini Bosansko
Grahovo (estetske vrijednosti), Titova pećina (historijske vrijednosti),
Mračna pećina u općini Prača – Pale (estetske vrijednosti), Orlovača u
općini Pale (estetske i paleontološke vrijednosti), Vaganska pećina u
općini Šipovo (estetske vrijednosti), Badanj u općini Stolac (kulturne
vrijednosti) i Ledenjača u općini Foča (kulturne vrijednosti).
Sve nabrojane pećine mogu postati značajne turističke destinacije. Za
svaku od njih date su mogućnosti uređenja, najvažnije morfološke
osobine, estetske i kulturne vrijednosti, položaj i mogućnosti pristupa
te saobraćajni uslovi i veza sa mogućim turističkim potencijalom
(regionalno središte, regija). Sve općine u kojima se nalaze
potencijalne turističke pećine: Hadžići (pećina Megara), Velika Kladuša
(pećina Hukavica), Teslić (pećina Rastuša), Trnovo (pećina Klokočevica),
Trnovo/Foča (pećina Ledenjača), Kladanj (Djevojačka pećina), Ilijaš
(pećine na Bijambarama), Ravno (pećina Vjetrenica), Bosansko Grahovo
(pećina Ledenica), Drvar (Titova pećina), Pale (pećina Orlovača), Prača
(Mračna pećina), Šipovo/Kupres (Vaganska pećina), Stolac (pećina
Badanj), Sanski Most (pećina Hrustovača) generalno karakterizira
ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, nadprosječan nivo
nezaposlenosti, neisokorišteni prirodni resursi, ispodprosječan nivo
infrastrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne
opremljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje,
depopulacija i migracije. Deset od petnaest spomenutih općina ima nivo
razvijenosti niži od 75 % bosansko-hercegovačkog prosjeka razvijenosti
mjerenog ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. U takvim sredinama
tehnike lokalnog ekonomskog razvoja mogu dati brze i efikasne rezultate
u vezi sa problemom nezaposlenosti i siromaštva. Specifičnost lokalnog
ekonomskog razvoja je i u tome što lokalne zajednice mogu brže i
fleksibilnije da reagiraju na promjene, a lokalni ekonomski razvoj dosta
uspješan instrument za ekonomsku tranziciju.
U analiza razvoja pećina kao turističkih resursa fokus je stavljen na
tri odabrane pećine: Vjetrenicu kod Ravnog, Ledenicu kod Bosanskog
Grahova i Hrustovaču kod Sanskog Mosta. Sve tri pećine su u nerazvijenim
općinama, sa u posljednjem ratu potpuno destruiranim socijalnom i
urbanom strukturom i koje nemaju razvojnih kapaciteta u industriji i
trgovini, pa turizam ostaje kao najveća razvojna šansa. Sve tri općine
su i sa tzv. "povratničkom" populacijom (mononacionalna struktura
stanovnuištva) pa će turizam doprinijeti smanjenju društvene i kulturne
izolovanosti. Treći razlog je što se radi o graničnim općinama, bilo
republičkim, bilo entitetskim, a ta činjenica je značajan fakor u
regionalnim razvojnim politikama koje podržava Evropska Unija. U profilu
lokalnog razvoja izabranih općina dato je težište na dostiguti nivo
ekonomske razvijenosti, mjerenom ukupnim domaćim proizvodom po
stanovniku, stepen zaposlenosti i stepen nezaposlenosti stanovništva te
identificirani potencijali lokalne zajednice, ali i regije.
U analizi razvoja pećina kao turističkih resursa korištene su situaciona
analiza, PEST i SWOT analize kao i ekonometrijski model za direktne
efekte (zapošljavanje, rast dohotka, investiranje na lokalnom i
regionalnom nivou, kao i efekti na platni bilans). U sve tri općine može
se uglavnom govoriti o prirodnim, odnosno naslijeđenim elemenatima
turističke ponude. Izgrađenih elemenata gotovo da i nema, što ide u
prolog opredjeljenju da se kreira multidimenzionalna turistička ponuda,
koja će se orijentisati na klaster geobaštine sa pećinama Vjetrenicom,
Ledenicom i Hrustovačom kao vodećim atrakcijama. Što se tiče PEST
analize može se reći da je uticaj političkog okruženja negativan i
predstavlja prijetnju za speleoturizam, dok uticaj ekonomskog, socio-kulturnog
i tehnološkog okruženja predstavljaju šansu za speleoturizam. U SWOT
analizi uzet je obzir veći broj faktori za kvantificiranje utjecaja
vanjske i unutrašnje okoline. Praznine (gap) koje nastaju zbog ovih
uticaja popunjene su (u verzijama različitih scenarija) odgovarajućom
strategijom za ravoj speleoturizma. Kost benefit analiza napravljena je
prema cijeni ulaznica u turističke pećine (nivo 2001-2002. g.). Odnosi
međufazne proizvodnje i dodane vrijedmosti napravljeni su kombinacijom
ugostitetljstva i obrazovanja kao najsrodnijih grana pri čemu je
struktura dodane vrijednosti: amortizacija 4,6 %, indirektni porezi 0,8
%, sredstva zaposlenika 80 % i poslovni višak 0,6 %. Na osnovu toga je
izračunat broj posjetilaca koji bi ostvarili ukupnu bruto vrijednost za
svaku od tri pećine. Taj broj je itekako dostižan, a potencijalno
tržište omogućava mnogo značajniji razvoj speleoturizma. Na kraju
analize su dati razvojni efekti na općine analizirani su samo na osnovu
povećanja broja radnih mjesta uposlenih u turističkim pećinama kao i
porast ukupnog domaćeg proizvoda lokalne zajednice.
Mogućnosti realizacije speleoturizma u nerazvijenim krajevima Bosne i
Hercegovine data je kroz pregled izvora strane pomoći kroz različite
programe, projekte i fondove koji podržavaju lokalni razvoj, razvoj
nerazvijenih i razvoj općina (sredina) sa povratničkom populacijom.
Uvala – contribution to the study of karst
depressions,
with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides
Jelena Ćalić
Abstract:
Uvalas are a particular type of karst closed
depressions. While other types of closed depressions – dolines and
poljes – are regularly listed and relatively well defined in overviews
of karst surface morphology, the uvalas are either excluded or their
vague identification is stressed. The leading idea of the thesis is to
start a systematic study of uvalas, in order to obtain the clear meaning
of the term uvala and prevent its abandoning in karstology and general
geomorphology. Within the study, 43 examples of uvalas have been
selected. The studied uvalas are located in the Dinaric karst and karst
of the Carpatho-Balkanides. All the case examples have been digitally
processed in the same way. Creation of high-resolution digital elevation
models enabled quantification of morphometrical parameters, generation
of inclination maps and cross-sections, as well as application of
descriptive, exploratory and inferential statistical analyses. Formation
of the geographical information system of the studied uvalas was done
using raster-based and vector-based GIS software packages. In 12 studied
uvalas, detailed structural-geological mapping has been carried out,
which revealed dominant development of uvalas along tectonically broken
zones of regional scale. Several delicate issues related to the position
of uvalas in the system of karst closed depressions are discussed:
terminological problems, genetic issues, relation to other
geomorphological processes (fluvial and glacial), as well as some
directions for future research. A revised definition of the term uvala
is suggested, leaving the opportunity for further discussions and
upgrades. |
