|
O kršu u
Dubravi
Ivo
Lučić
Zagrebačka Dubrava, dio grada koji se koji put zna
pohvaliti sa svojim komadom krša – Pečovjem – bila je domaćin serije
popularnih predavanja o kršu, koja su se
održala u Narodnom sveučilištu od 13. listopada do 8. prosinca. Dogovorena
je između Rikarda Frgačića iz Narodnog sveučilišta Dubrava s jedne strane i
Dražena Perice i Ive Lučića s druge strane. Kroz osam predavanja Ivo Lučić,
Dražen Perica, Darko Bakšić, Damir Lacković, Roman Ozimec, Gordan Lukač i
Nenad Buzjak govorili su Dinaridima, špiljama i jamama, sigama, podzemnoj
biologiji, biljnim endemima krša, purgerskom kršu ili kršu zagrebačke
okolice i kršu u svijetu.
 U prvom predavanju korišteno je obilje podataka do kojeg su došla
hidrogeološka istraživanja Dinarskog krša, koja ovaj reljef čine neobičnim,
čudnim i čudesnim. Posljedica razvoja krša su mnoštvo zasebnih slučajeva, pa
krš nije samo drukčiji od drugih nego i od sebe sama. Ta stanja u biologiji
omogućuje pojave izrazitih endemičnosti. Damir Lacković je govorio o sastavu, nastanku i pojavljivanju siga. Njihova
morfologija najviše ovisi o načinu na koji one nastaju. Kapanjem npr.
nastaju stalaktiti i stalagmiti, tečenjem vode preko zidova ili po dnu
kanala nastaju saljevi, a koraloidi nastaju iz tankog filma prskajuće ili
procjedne vode. Gordan Lukač je govorio o bogatstvu i velikoj ugroženosti biljnih vrsta na
kršu. Upozorio je da od 11.000 biljnih vrsta, koliko ih je do sada
zabilježeno u Europi, gotovo svaka sedma vrsta ugrožena. U predavanju su
istaknuti centri endemizma u krškim područjima Hrvatske, prikazano 16 vrsta
endema i uzroci njihova ugrožavanja, kao i ugrožene i zaštićene biljne vrste
koje se pretjerano beru, osobito vrste s ljekovitim svojstvima (žuta
sirištara, uva). U predavanju Nenada Buzjaka istaknuto je
da su na širem području Zagreba i Zagrebačke županije dva odvojena krška
područja: Medvednica i Samoborsko gorje. Iako su mala površinom (naročito
ono medvedničko) obiluju površinskim i podzemnim krškim fenomenima. Tu
nalazimo ponikve, uvale, spilje i jame te pravo polje u kršu - Ponikve.
Zagrepčani nepunih 9 kilometara o središta grada imaju veliku spilju
Veternicu koja spada među najveće i najzanimljivije u Hrvatskoj. Zbog sve
većeg širenja naselja i pritiska čovjeka na preostale prirodne površine, na
udaru se nalazi i ovaj nekad nezanimljiv prostor. Rezultat su problemi s
otpadom, zagađenje podzemnih voda, devastacija i ugrožavanje osjetljivog
krškog podzemlja. Iako je prosječna posjećenost bila zadovoljavajuća, bila je manja od one
koje su u isto doba imale neke izložbe u tom Kulturnom centru. Razlozi bi se
mogli pouzdano znati tek nakon pomnijeg istraživanja, ali zacijelo je u
pitanju činjenica da je naš tip susreta manje revijalan i manje «izlazak
vani», da tradicionalno ima lošiji mehanizam privlačenja i, dodatno, što krš
kod nas nije poznat pojam osim u onom svom tradicionalnom, pejorativnom
značenju. Uočeno da predavači za okvir svog rada narijetko uzimaju hrvatski
krš, a ne Dinarski krš kako je koncepcijski zamišljeno. Sama ta činjenica
upućuje na povijesno objašnjenje i nameće svoja percepcijska ograničenja
kojih se treba oslobađati. |
