Ivica Ćukušić

Uvod
Hrvatska kao tipično krška zemlja ima veliki broj speleoloških objekata od kojih je određeni dio djelomično ili potpuno potopljen. Među zanimljivim objektima svakako se ističe još uvijek neistraženo Crveno jezero kod Imotskog s dubinom od 281 metar. Tu je dubinu izmjerio ROV (daljinski upravljana ronilica). Crveno jezero je peti speleološki objekt na svijetu po dubini. Od izvora u koje su se spustili speleoronioci svakako treba spomenuti najdublji izvor u jugoistočnoj Europi, a to je izvor rijeke Une s dubinom od 205 m. On je trenutno 14. speleološki objekt na svijetu po dubini. Osim jezera i izvora, hrvatski krš obiluje dubokim jamama i špiljama u kojima se nalaze potopljeni kanali. Najdublji takav kanal koji je i preronjen nalazi se na dnu najdublje hrvatske jame, Lukine jame, na dubini od 1392 metra i dugačak je 57 metara. Godine 1996. kad je preronjen bio je to najdublji zaron u speleološkom objektu na svijetu. Zadnjih godina ronjeno je na većim dubinama u jami Voronja u Arabika masivu.
Osim kopnenih speleoloških objekata, postoje i speleološki objekti u moru. Potopljene špilje i jame privlače sve veći broj rekreativnih ronioca koji dolaze na Jadran. Jedan od najzanimljivijih je „Vruja“ kod Brela duboka 125 metara. To je najdublja aktivna vrulja na svijetu.
Dubine ronjenja zadnjih godina postaju sve veće zahvaljujući napretku ronilačke tehnike i upotrebi ronilačkih mješavina za ronjenje na dubinama preko 40 metara. Svi ovi razlozi potakli su na razmišljanje dio članova HGSS-a na razmišljanje o odgovoru na moguće situacije spašavanja u potopljenim speleološkim objektima.

Speleoronjenje - izvor Cetine - Glavaš. Snimio: Zvonimir Švrljuga

Početak
U sastavu Komisije za speleospašavanje HGSS 2004. godine započele su pripreme za školovanje spašavatelja koji su se bavili speleoronjenjem radi unapređenja postojećeg znanja i sposobnosti te specijalizacije za speleoronilačko spašavanje.
Dobivena su početna sredstva putem natječaja Ministarstva pomorstva, prometa i veza kojim su financirani skupi tečajevi dubinskog i speleoronjenja. Do tada u Hrvatskoj nije bilo niti jednog pravog speleoronilačkog tečaja. Svi speleolozi koji su se bavili ronilačkim aktivnostima u podzemlju, uključujući i pripadnike HGSS-a, bili su samouki učeći iz teško dostupne literature.

Školovanje
U školovanju speleoronilačke grupe HGSS-a najveću ulogu je odigrao instruktor Damir Podnar iz jedinice za tehničko ronjenje Civilne zaštite Republike Slovenije. On je u to vrijeme bio jedini licencirani instruktor speleoronjenja i tehničkog ronjenja na cijelom području jugoistočne Europe.
Tečajevi koje su prolazili članovi ove grupe su redom: osnovni i napredni NITROX tečaj, dekompresijski tečaj, ubrzani dekompresijski tečaj, TRIMIX 60, 80 i 100, Intro the cave, Cave i Full cave.

Speleoronjenje - izvor Kamačnika. Snimio: Ivica Ćukušić

Sastav Grupe
Trenutno se u Grupi za speleoronilačko spašavanje nalazi šest obučenih spašavatelja HGSS-a. Za školovanje su odabrani ronioci visokih kategorija, voditelji ronjenja i instruktori ronjenja koji su svi imali već određenog iskustva u speleoronjenju. Obzirom da HGSS bira najbolje članove planinarskih organizacija, većina najboljih i najaktivnijih speleoronilaca ušla je u sastav ove grupe. Iskustvo u speleoronjenju bilo je osnovni preduvjet zbog lakšeg školovanja i specifičnosti koje vladaju u špiljama. Iskusni speleolozi koji su uz to i ronioci znatno se lakše socijaliziraju s posebnim uvjetima speleoronjenja od vrlo iskusnih ronilaca koji nemaju iskustva u speleološkim istraživanjima.
Članovi speleoronilačke grupe ni o čemu se ne razlikuju od ostalih spašavatelja HGSS-a, osim po jednoj specijalizaciji koja ih čini svestranijima i upotrebljivijima za različite situacije spašavanja. Oni djeluju u svojim matičnim stanicama u Makarskoj, Splitu, Rijeci i Zagrebu.

Na slici su: Tomislav Rataj snimatelj, speleoronioci-spašavatelji: Robert Erhardt, Maksimilijan Babić,
Ivica Ćukušić, Damir Podnar, Petronije Tasić i Igor Markanjević. Snimio: dr. Marko Ljubković

Damir Podnar-instruktor speleoronjenja. Snimio: Maksimilijan Babić

Opremljenost
Svih šest pripadnika obučeno je i opremljeno za ronjenje do dubine od 100 metara u otvorenim vodama i špiljama. Roni se tehnikom otvorenog kruga s različitim plinskim mješavinama ovisno o dubini ronjenja.
Razvoj speleoronilačkog spašavanja usmjeren je na prelazak s otvorenog na zatvoreni krug disanja čime bi se povećala autonomija i dubina ronjenja, a pojednostavila logistika koju čine velike količine plinova za miješanje. Obzirom da zatvoreni krug još ne zadovoljava sigurnosne standarde HGSS-a izgledno da taj prijelaz neće biti u skorijoj budućnosti.
 

Uvježbavanje rada sa speleonosilima. Snimio: Damir Podnar

 Priprema za uron-izvor Kamačnik. Snimio: Igor Markanjević