|
Speleološka istraživanja Jame na Vjetrenim brdima
Jelena Ćalić i Mihajlo Mandić
Jama na Vjetrenim brdima pronađena je 1984. godine od strane
speleologa iz Poljske, iz kluba KKS iz Katowica. Te godine je
istraživanje tek započeto i, prema usmenim podacima, ekipe su stigle do
dubine od oko 300 m. Godinu dana kasnije, 1985, istraživanja su
nastavljena u okviru Međunarodne speleološke ekspedicije na kojoj su
sudjelovali kako speleolozi iz tadašnje Jugoslavije (ASAK Beograd, SD
Istra – Pazin, DISKF Zagreb, BH Krš – Sarajevo, Manda – Valjevo, Ponir –
Banja Luka), tako i gosti iz Poljske, Francuske i Velike Britanije. Na
toj ekspediciji jama je istražena i izmjerena do završnog sifona,
uključujući i Bočni kanal. Od tada datira i zabuna oko dva različita
podatka o dubini, koji se nisu znatno razlikovali. Prvo crtanje na
terenu, bez matematičkog izračunavanja denivelacije, pokazalo je za
rezultat -897 m, i taj podatak je spontano usvojen kao finalna dubina
jame. Iako je kasnije izračunato da je mjerenjem dobivena dubina od 880
m, više nije bilo načina da se ta informacija nametne kao važeća.
Francuska ekipa je napravila skicu koja je objavljena u čuvenoj
knjizi Courbona i Chaberta "Atlas des Grandes Cavités Mondiales" (1986).
2002. godine obnavljaju se istraživanja, u organizaciji Akademskog
speleološko-alpinističkog kluba iz Beograda. Ekspedicija je imala za
cilj pronalaženje i istraživanje novih bočnih kanala, kao i ponovno
mjerenje jame, jer su stari podaci bili izgubljeni, te je bilo nemoguće
eventualna nova otkrića ispravno povezati sa postojećim nacrtom. Na
ekspediciji su sudjelovali i gosti iz Mađarske (članovi nekoliko
klubova), Hrvatske (SD Istra – Pazin), Slovenije (JK Železničar –
Ljubljana) i Bosne i Hercegovine (Ponir – Banja Luka).
Na žalost, zbog obilnih i dugotrajnih olujnih pljuskova rad u jami bio
je gotovo nemoguć zbog velikih količina vode. Ponovno topografsko
snimanje je stiglo samo do Vladinog kanala, na –463 m. Već tada je bilo
jasno da će jama biti "skraćena", jer je Vladin kanal po starim nacrtima
bilo na više od 500 m dubine.
Započeti posao nastavljen je 2004. godine, kada je međunarodna
ekspedicija (opet u organizaciji ASAK-a) imala goste iz osam zemalja –
Rusije, Velike Britanije, Mađarske, Poljske, Slovenije, Bugarske,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući brojnosti sudionika, bilo je
mogućnosti da mnoge ekipe rade rekognosciranje u široj okolini logora,
te je istraženo i više novih jama, od kojih treba izdvojiti jamu "Samo
Lepo" (-321 m) u Surutki, koju je istražila ekipa iz Poljske. U Jami na
Vjetrenim brdima nisu pronađeni novi bočni kanali značajnijih dimenzija,
ali je završeno ponovno topografsko snimanje. Pokazalo se da je jama
duboka 775 m, tj. čak oko 120 m manje od do tada važeće zvanične dubine.
Najverojatnije je da je do greške 1985. godine došlo zbog upotrebe
nedovoljno preciznih klinometara, što je proizvelo velike greške u kosim
kanalima. U ponovljenom topografskom snimanju korišten je instrument
“Suunto Tandem”.
2008. godine speleolozi kluba KKS iz Katowica traverzirali su na
prostoru Velike vertikale, u potrazi za novim kanalima. Istraživanja će
se nastaviti 2009.
|
JAMA NA
VJETRENIM BRDIMA
Durmitor, Crna Gora
Dubina: -775 m
Topografski nacrt Jame na Vjetrenim brdima
Jama na Vjetrenim brdima nalazi se na južnim obroncima grebena
Vjetrenih brda (južne padine Durmitora). Ulaz se nalazi na 2170 m
nadmorske visine, i nije velikih dimenzija (oko 4 m po dužoj osi). Sve
do dubine od oko 300 m, kanali su pretežno vertikalni, formirani u
formaciji tzv. durmitorskog fliša, sa dominacijom krečnjaka i
proslojcima rožnaca. Od akumulativnog materijala prisutni su jedino
blokovi i drobina ispod vertikala. Izuzetak je samo Vertikala sa
salivom, visokim oko 40 m, iznad koje u kanalu ima pojava gline sa
fragmentima drobine. Od ulaza do Raskrsnice (početak Bočnog kanala)
prisutne su samo prokapne vode, koje prilikom jačih padavina mogu biti
veoma jake. Ova osobina se odnosi na Veliku vertikalu, pojačava se kod
Vertikale sa salivom, a naročito je izražena na Mokroj vertikali.
Hidrološki nastavak Mokre vertikale je Bočni kanal, koji sve do prvog
sifona ima aktivan tok. Ovaj sifon je moguće zaobići višim, fosilnim
kanalom, koji se sa aktivnim tokom spaja neposredno pred završni sifon
Bočnog kanala na –437 m.
Nastavak Glavnog kanala od Raskrsnice ide fosilnim horizontom, sa
dosta kalcitnih prevlaka, saliva i mehaničkih sedimenata. U podnožjima
manjih kaskada ima akumulacija gline, sa baricama nastalim od prokapnih
voda. Nakon jedine veće vertikale (P 15), kanal prerasta u markantan
meandar, kojim se može kretati po različitim visinama. Ipak, meandar je
u jednom dijelu gotovo potpuno zatvoren salivima, te se može proći jedino
kroz uski Francuski prolaz (proširili su ga speleolozi iz Francuske
1985. godine). Iza Francuskog prolaza, meandar se i dalje nastavlja, sve
do Vladinog kanala. Meandar je nastao duž izrazite strukture približnog
pružanja 225º-45º. Vrsta rupture (u kinematskoj klasifikaciji) za sad
nije pouzdano utvrđena. Po paralelnoj strukturi istih karakteristika
pruža se i završni deo Bočnog kanala.
Ispod vertikale P 50 nalazi se Blatni kanal, sa velikom količinom
mehaničkih sedimenata (glina, pijesak, drobina, blokovi) i niskom
tavanicom razvijenom duž površina slojevitosti. U nastavku kanala, na
više mjesta se javljaju sitno uslojeni krečnjaci, rožnaci i pješčari
različitih boja, koji su pritom i ubrani u različite tipove bora
(pravilne, kose, prevrnute). Od Blatnog kanala na dalje, glavni kanal je
uglavnom konstantno hidrološki aktivan, osim na pojedinim mjestima gdje se
voda privremeno gubi među blokovima. Finih sedimenata gotovo da nema,
prisutni su samo drobina i šljunak. Jama je istražena do sifona na –775
m dubine, i za sada nije pronađen kanal koji bi eventualno obišao sifon.
Do sada nije bilo ozbiljnih pokušaja ronjenja. Voda u sifonu je mutna i
ima dosta nanosa. Vodena površina je dužine oko 2 m, a širine oko 0.5-1
m. Gotovo sa sigurnošću se može tvrditi da je sifon viseći, te da
postoji perspektiva za istraživanje na većim dubinama, ukoliko bi sifon
u budućnosti bio preronjen ili zaobiđen.
|
