MEĐUNARODNA DONACIJA MLADOJ BIOLOGINJI JANI BEDEK ZA OČUVANJE JEDINE PODZEMNE SLATKOVODNE SPUŽVE NA SVIJETU

U Hrvatskoj je sva podzemna fauna zaštićena zakonom. No, na papiru je zaštićeno još puno toga, ali praksa je kod nas nešto sasvim drugo. A brigom i čuvanjem faune podzemlja čuvamo i podzemne vode

Jedinstvena slatkovodna spužva u jamama Gorskog Kotara

Dvadesetsedmogodišnja Jana Bedek, biologinjaekologinja, dobila je na međunarodnom natječaju za zaštitu prirode - Rufford Small Grant for Nature Conservation - donaciju za projekt očuvanja jedine na svijetu podzemne slatkovodne spužve (Eunapius subterraneus). Spužva Eunapius subterraneus živi samo u Hrvatskoj i to na području ogulinsko-plaščanske krške zaravni. Do sada je nađena u sedam speleoloških objekata sa stalnim tokovima vode i to u špilji Tounjčici, špilji u kamenolomu Tounj, špilji Zala (Mikašinoviča špilji), špiljama na izvorima Gojak i Rudnice, Crnačkoj špilji i jami Mandelaja. Da bi se spužvu pronašlo mora se zaroniti u podzemna jezerca. 

Ogulinsko područje među najugroženijima 

Ovaj stenoendem (endem malog područja) otkriven je tek sedamdesetih godina 20. stoljeća prilikom speleoronilačkih istraživanja špilje Tounjčice, Mikašinovića špilje i izvora Rudnice, a znanstveno je opisana 1984. A tek sada će se, zahvaljujući interesu mlade znanstvenice i engleskoj donaciji, provesti prva sustavna istraživanja tih podzemnih spužvi. »Doniranim novcem provest ćemo preliminarna istraživanja kojima će se utvrditi postojeće stanje, ekološki uvjeti u kojima spužva živi, sve što je direktno i indirektno ugrožava, a uspostavit ćemo i suradnju s lokalnim stanovništvom i educirati ga kroz predavanja, letke i ankete«, ispričala nam je Jana Bedek. Na kraju tih istraživanja napravit će se i program za očuvanje te, u svjetskim razmjerima, jedinstvene spužve. »Znamo da je izravno ugrožavaju ilegalna odlagališta smeća, kanalizacija te kamenolom u Tounju. Opasnost spužvi prijeti i od prometa na autocesti ako dođe do izlijevanja cisterni s opasnim kemikalijama te od svega što zadire u vode i mijenja njihov režim«, navodi Jana Bedek. Zbog svega toga je Karst Waters Institute (Instituta za podzemne vode) iz Virginie, SAD, to ogulinsko područje proglasio jednim od deset najugroženijih krških ekolo ških sustava na svijetu u 2003. godini.
U Hrvatskoj je sva podzemna fauna zaštićena zakonom. No, na papiru je zaštićeno još puno toga, ali praksa je kod nas nešto sasvim drugo. A brigom i čuvanjem faune podzemlja čuvamo i podzemne vode. 

Podzemna fauna kao biondikator

Podzemna fauna je, naime, bioindikator, to jest pokazatelj čistoće i kvalitete podzemne vode. Krš, koji zauzima oko polovice površine Hrvatske, ima slabu sposobnost vezanja štetnih tvari, pa što bacimo kao smeće to i pijemo. Podzemne vode su, naime, najveći i najvažniji izvor pitke vode na zemlji o kojem ovisi 75 posto stanovništva Europske unije. U Hrvatskoj je taj postotak još veći. »Stoga je i jedan od glavnih ciljeva ovog projekta zaštititi slatke podzemne vode«, ističe Jana Bedek. Kroz istraživanje spužve bolje će se upoznati i druga fauna podzemlja među kojom se ističe podzemni žarnjak (Velkovrhia enigmatica), brojni rakovi i čovječja ribica koja se na listama Europske unije vodi kao životinja od posebnog značaja. Preliminarna istraživanja trajat će godinu dana, »ali«, napominje Jana Bedek, »to nije dovoljno, pa će za daljnja istraživanja, koja bi obuhvatila utvrđivanje ekologije i biologije vrste - razmnožavanje, prehranu, životni ciklus) i DNK-a analize, tražiti novac od lokalne samouprave, Ministarstva zaštite okoliša ili inozemnih institucija«. 

Spužve su najprimitivnije višestanične vodene životinje. Hrane se tako da filtriraju organski materijal iz vode, pa žive u stalnim vodenim tokovima. Uvjeti za njihov život moraju biti konstantni što se odnosi na količinu kisika i druge kemijske parametre kao i na temperaturu, koja je glavnom u svim podzemnim objektima tijekom cijele godine konstantna. Promjene tih faktora ugrožavaju podzemne spužve i drugu podzemnu faunu. Karakteristika spužve Eunapius subterraneus je ta što živi u potpunom mraku, stoga nema pigmenta - bijele je boje. Najmanje vrste te spužve promjera su dva milimetara, a najveće 10 milimetara. Živi pričvršćene na kamen, stijenu ili drugu životinju kao što je Marifugia cavatica (mnogočetinaš) i to u kolonijama (nakupinama).

Rad u špilji: Jana Bedek prilikom postavljanja termohigrometra,
trajnog mjerača temperature i vlage u špilji. Foto: R. Ozimec

Vodena i kopnena fauna hrvatskog podzemlja

Gordana Petrovčić, Nedjeljni Vjesnik, 30. studenoga 2003.