ZNANSTVENA
I STRUČNA ISTRAŽIVANJA
U ŠPILJAMA I
KRŠU
18.
međunarodna škola krša
"Klasični krš"
20th International Conference on Subterranean
Biology
Aug 29
- Sep 3, 2010 :: Postojna, Slovenia
Vlado Božić:
Speleologija je moj život
Razgovor s
legendom hrvatske speleologije.
NOVE ZNANSTVENE I STRUČNE PUBLIKACIJE
Na Stručnom seminaru o zaštiti
špilja i podzemne faune održanom od 30.-31. siječnja 2010. u Ogulinu,
predstavljen je Zbornik Stručnog seminara o izradi i vrednovanju
speleoloških nacrta koji je održan 2009. godine u Samoboru.
ISBN 978-953-56036-0-3
"Svijet ispod
svijeta" (HBSD, 2009.) je knjiga o bioraznolikosti špiljske faune
Ogulina i Kamanja kao podzemnoj baštini od svjetske važnosti
sakrivenoj u Karlovačkoj županiji, te kao takva vrijedan doprinos
edukaciji i podizanju svijesti o bioraznolikosti podzemne faune i
prijetnjama koje ju ugrožavaju. Financirana je uz pomoć EU.
Letak kampanje
ISBN 978-953-99931-2-0
U novom broju
znanstvenog časopisa Acta Carsologica objavljena su 2 rada vezana uz
hrvatski krš i speleološke objekte.
Grupa autora iz Speleološkog odsjeka PDS Velebit i suradničkih
ustanova objavila je rad: Dalibor Paar, Magdalena Ujević, Darko
Bakšić, Damir Lacković, Ana Čop, Vanja Radolić:
Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia), ACTA
CARSOLOGICA 37/2-3, 273-278, 2008
Ognjen Bonacci
i Ivo Andrić iz Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Splitu
objavili su rad:
Sinking Karst Rivers Hydrology: Case of The Lika and Gacka, ACTA
CARSOLOGICA 37/2-3, 185-196, 2008
Disertacije vezane uz speleologiju
N. Buzjak: Geomorfološke i speleomorfološke značajke
Žumberačke gore i geoekološko
vrednovanje endokrškog reljefa.
PMF, Geografski odsjek, Zagreb, 2006.
N. Bočić: Geomorfološke značajke
prostora Slunjske zaravni. PMF, Geografski odsjek, Zagreb, 2009.
Novi doktori znanosti
o kršu:
Jelena Ćalić, Ivo Lučić i
Jasminko Muloamerović
U prosincu 2009. na Institutu za
raziskovanje krasa Slovenske akademije znanosti i umjetnosti održane su
obrane doktorskih disertacija Jelene Ćalić, Ive Lučića i Jasminka
Muloamerovića.
U nakladi
Državnog zavoda za zaštitu prirode izdana je
publikacija Zaštićena geobaština Republike Hrvatske (ISBN 978-953-7169-46-6). Autorice su
Gordana Zwicker, Irina Žeger Pleše, i Irina Župan. Na 80 stranica
kataloški su prikazani posebni rezervati zaštićeni kao geolokaliteti
te geološki, paleontološki, geomorfološki i hidrološki spomenici
prirode. Ukupno je prikazano 54 lokaliteta od čega se čak 41
lokalitet odnosi na speleološke objekte
(N.Bočić, 20.1.2009.)
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI /
MEETINGS
U Ogulinu je 30.-31. siječnja 2010. održan Stručni seminar o zaštiti
špilja i podzemne faune na kojem je sudjelovalo 138 speleologa i drugih
stručnjaka iz institucija s područja zaštite prirode, istraživanja i
zaštite speleoloških objekata i podzemne faune iz Hrvatske i susjednih
država. Organizatori skupa bili su grad Ogulin, HBSD, SO PDS Velebit,
SK Samobor i SO HPD Željezničar.
U razdoblju od 19. do 26. srpnja
2009. godine održan je 15. Međunarodni speleološki kongres UIS na
sveučilištu Schreiner u
mjestu Kerrville u Texasu gdje se okupilo više od 1500 speleologa
iz cijelog svijeta. Prikazujemo
pregled brojnih aktivnosti na kongresu.
Međunarodna interdisciplinarna znanstvena
konferencija "Održivost
krškog okoliša - Dinarski krš i ostale krške regije" je održana
od 23. do 26. rujna 2009. godine na Plitvičkim jezerima.
17. međunarodna škola krša "Klasični krš"
održana je u Postojni od 15. do 20. lipnja 2009. godine.
Ovogodišnja tema bila je klima špilja.
Više o školi..
U Samoboru je 21. veljače 2009. godine održan Stručni
seminar o izradi i vrednovanju speleoloških nacrta koji je okupio 84
speleologa iz speleoloških odsjeka i udruga iz Samobora, Karlovca,
Kastava, Poreča, Šibenika, Splita, Omiša, Zadra, Makarske i Zagreba
koji se bave speleološkim istraživanjima i izradom speleoloških
nacrta. Organizatori skupa su bili Speleološki klub "Samobor",
Speleološko društvo "Karlovac" i Speleološki odsjek PDS "Velebit", a
pokrovitelji Hrvatski speleološki savez i Komisija za speleologiju
Hrvatskog planinarskog saveza.
Serija predavanja o kršu održana je u
Zagrebačkoj Dubravi u razdoblju od 13. listopada do 8. prosinca
2009. godine. Kroz osam predavanja Ivo Lučić, Dražen Perica, Darko
Bakšić, Damir Lacković, Roman Ozimec, Gordan Lukač i Nenad Buzjak
govorili su Dinaridima, špiljama i jamama, sigama, podzemnoj
biologiji, biljnim endemima krša, purgerskom kršu ili kršu
zagrebačke okolice i kršu u svijetu.
Više o
predavanjima
16. međunarodna škola krša "Klasični krš", koja je
održana od 16. do 20. lipnja 2008. u Postojni,
tradicionalni je znanstveni skup kojeg jednom godišnje organizira
Institut za istraživanje krša Slovenske akademije znanosti i
umjetnosti. Skupu je prisustvovalo 170
znanstvenika i studenata iz 34 države. Tema bili su krški sedimenti
- površinski i špiljski. Više o
skupu..
The cavers dictionary (Croatian-English-German-Italian)
Speleološki
rječnik (hrvatski-engleski-njemački-talijanski)
RASPRAVE I OSVRTI
Sige-talozi
krškog podzemlja, Damir Lacković, Grozdana Cvitan
PDF
Speleoznanstvena
baza podataka, uredio Dalibor
Paar
PREDSTAVLJAMO HRVATSKE SPELEOLOŠKE
ČASOPISE
Časopis
SUBTERRANEA CROATICA je stručni speleološki časopis u kojem
hrvatski speleolozi, stručnjaci i znanstvenici objavljuju rezultate
istraživanja špilja, jama i krškog reljefa Hrvatske. Izlazi od 2003.
godine, tiskano je 9 brojeva.
Časopis
SPELEOLOG
je hrvatski speleološki časopis s najduljom tradicijom, izlazi od
1953. godine. Obrađuje rezultate speleoloških istraživanja i druge
aktivnosti članova SO Željezničar, te značajnija istraživanja drugih
udruga. Tiskano je 30 brojeva.
Speleo'zin
časopis SD Karlovac, izlazi od 1993., do sada je izašlo 18
brojeva.
Spelaeologia
Croatica
glasilo HSS i DISKF iz Zagreba. Izlazi od
1990., tiskano je 7 brojeva.
Velebiten
časopis PDS Velebit s pretežno speleološkom tematikom. Od 1990.
godine su izašla 44 broja.
Helop
časopis HPK Sv. Mihovil s određenim brojem članaka sa speleološkom
tematikom.
U povodu 110. obljetnice izlaženja Hrvatskog
planinara na Internetu je dostupna bibliografija tog časopisa koja
uključuje veći broj tekstova sa speleološkom tematikom.
Kapljica i kamen
poučna slikovnica
o krškim fenomenima
Autor: Damir Lacković
Ilustrator: Trpimir Vedriš
Slikovnicu možete kupiti u
Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Informacije na
e-mail.
|
GEOLOGIJA,
GEOMORFOLOGIJA, SPELEOGENEZA
Kako nastaju sige? Koje
vrste siga nalazimo u špiljama? Koji je sastav i struktura špiljskih
minerala.
MT. VELEBIT -
MORE INFORMATION: SPELEO SECTION VELEBIT
PDF
Physical and Chemical
Research in Velebita pit (Croatia)
Dalibor Paar, Magdalena Ujević, Darko
Bakšić, Damir Lacković, Ana Čop, Vanja Radolić
PDF
Karstification Dynamics and Development of the Deep Caves on the North Velebit Mt. -
Croatia,
Mladen Kuhta & Darko Bakšić
PDF
Some geological observations
in Slovačka jama cave (-1268m) in Velebit mountain, Croatia, Damir
Lacković, Branislav Šmida, Nada Horvatinčić,
Darko Tibljaš
ŽUMBERAK -
MORE INFORMATION:
SPELEO CLUB SAMOBOR PDF
Speleomorphology of Dry passage in Provala cave (Croatia),
Neven Bočić and Nenad Buzjak
PDF
Collapse structures as a connection between the karst surface and
underground (examples from Croatia),
Nenad Buzjak
PDF
Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak-Samoborsko gorje",
Nenad Buzjak
PDF
Mjerenje tvrdoće vode u odabranim krškim pojavama Žumberačke gore,
Nenad Buzjak, M. Trpčić
HIDROLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA
Hidrologija i
hidrogeologija krša pokušava razumjeti pojavu i kretanje vode u kršu
s krškim vodonosnicima, koji prema procjenama prekriva oko 20%
površine Zemlje. Procjenjuje se da oko 25% stanovništva Zemlje
upotrebljava vodu za piće iz krških sustava (Ford&Williams, 2007).
Speleolozi u svijetu su posljednjih desetljeća svojim istraživanjima
tisuća kilometara špiljskih kanala, mnogih s aktivnim vodenim
tokovima, doveli do značajnog povećanja informacija o vodi u
podzemlju krša. Na temelju tih informacija postalo je jasno da su
hidrološki detalji pojedinog vodonosnika ovisni o specifičnim
interakcijama klime, geologije, strukture i topografije na
pojedinoj lokaciji.
PDF
Sinking Karst Rivers
Hydrology: Case of the Lika and Gacka (Croatia)
Ognjen Bonacci & Ivo Andrić
Biospeleologija ili speleobiologija je grana
biologije koja proučava život u podzemlju. Nastala je od grčke
riječi (spelaion) - špilja i (bios) - život.
Početkom biospeleoloških istraživanja možemo smatrati
1689. godinu kada je otkrivena čovječja ribica Proteus anguinus
u špiljama Dinarskog krša. Sustavnijim proučavanjem špiljskih
životinja (troglobionta) postalo je jasno da su one dosta različite
od onih na površini, budući da su evolucijski izgubile oči i pigment
koji nisu potrebni u podzemlju, dok su im neke karakteristike tijela
posebno prilagođene.
Životinje u špiljama možemo prema stupnju morfološke
i fiziološke prilagođenosti podijeliti u 3 kategorije:
1. Troglokseni - slučajni posjetioci špilja
ili padaju u njih, te životinje koje upotrebljavaju
špilje kao zaklon od suše i vrućine ili hladnoće, da bi preživjeli određeni period. Ovisni su o vanjskom
okolišu zbog hrane i nisu prilagođeni špiljskom okolišu. Najpoznatiji
predstavnici ove kategorije su šišmiši.
2. Troglofili - površinske životinje koje lako
žive i razmnožavaju se i u podzemlju. Mogu biti u potpunosti
špiljske populacije, ali i izlaziti na površinu.
3. Troglobionti - životinje koje su se
prilagodile podzemnom okolišu i obično ne mogu preživjeti izvan
špilja. Prilagođene su mraku, visokoj vlažnosti i konstantnoj
temperaturi (depigmentacija, nedostatak organa vida). Primjer troglobionta je endemna pijavica
Croatobranchus mestrovi.
Od špiljskih životinja u Hrvatskoj možemo izdvojiti
razne troglofilne i troglobiontne rodove pauka (Araneae),
lažipauka (Opiliones), lažištipavaca (Pseudo
scorpiones), kopnenih jednakonožnih rakova (Isopoda
terrestria), stonoga (Myriapoda), grinja (Acarina),
dvojenoga (Diplopoda). Među kukcima (Insecta)
najzastupljeniji su beskrilni kukci, skokuni (Collembola) i
kornjaši (Coleptera).
Vodene životinje također možemo podijeliti u 3
kategorije - stigoksene (vodene organizme koje dospiju u
špilje strujom vode), stigofile (nastanjuju podzemlje ali se
pojavljuju i u nadzemnim vodama) i stigobionte (žive
isključivo u podzemnim vodama i prilagođeni su životu u podzemlju).
Jedini stigobiontni kralježnjak u Hrvatskoj je
čovječja ribica (Proteus anguinus), endem podzemnih voda
dinarskog krša Slovenije, Italije, Hrvatske i BiH. Prilagođena je
životu u podzemlju, bez pigmenta i bez očiju. Ima dobro razvijeno
osjetilo okusa, a osobitost su joj elektroreceptori. Diše vanjskim
škrgama, a tijekom plivanja joj pomaže bočno spljošteni rep. Hrani
se različitim vodenim životinjama. Može doživjeti čak stotinu
godina.
Otvorena pitanja vezana uz biospeleologiju su vezana
uz opskrbu hranom u podzemlju, te uz distribuciju životinja u
podzemlju vezanu uz glacijalna razdoblja, klimatske promjene i
geološke promjene Zemljine kore. Da li su špiljske životinje
preživjele jedno ili više glacijalnih razdoblja?
Biospeleologija u Hrvatskoj /
Biospeleology in Croatia
Značajna biospeleološka
otkrića i bibliografija.
Popis najugroženijih
krških fenomena
napravljen je da se istakne potreba dodatnih napora nadležnih
ustanova za rad na njihovoj zaštiti i saniranju onečišćenja, te puno
više radi na preventivi i edukaciji. Višegodišnjim uvidom u stanje
na terenu speleolozi su pronašli veći broj ugroženih
špilja i jama,
od čega ima najviše ugroženih otpadom koji se namjerno baca u njih i
zagađenim vodama. Premda su svi
speleološki objekti zaštićeni
zakonom, ovim popisom želimo istaknuti neke posebno značajne objekte, da bi kroz njih istaknuli potrebu sustavnog rada na zaštiti
svih krških fenomena u Hrvatskoj.
|
FIZIKA I
KEMIJA ŠPILJA I KRŠA
Nastanak špilja obično odražava interakciju
geologije, klime i hidrologije, međutim datiranje špilja je vrlo
složeno. Koliko su špilje i
jame stare? Koliko su stare špiljske životinje?
Kako brzo špilje nestaju? Da bi se preciznije odgovorilo na ova pitanja biti će
potrebna još brojna znanstvena istraživanja. Današnja znanstvena
istraživanja pokazuju da je starost većine špilja i jama od nekoliko
milijuna pa do 10 milijuna godina. No ako postavimo pitanje kako
preciznije odrediti starost (datirati), kao odgovor se postavlja pitanje:
Što datirati, odnosno znamo li što datiramo? Naime datiramo li tipične
špiljske sedimente – sige, dobit ćemo prosječnu starost od par tisuća do
više desetaka tisuća godina. Dakle sige su puno mlađe od same špilje. U
analizi drugih sedimenata i stijena nalazimo se u problemima. Prvo moramo
biti sigurni da su ti sedimenti oduvijek bili u špilji ili su nekim
procesima unošeni u nju. Ako smo i sigurni što datirati, metode datiranja
postaju nepreciznije kako idemo dalje u prošlost.
Boravak u
špiljama ne samo da je zdrav već može poslužiti i u tretmanu
kroničnih i alergijskih respiratornih poremećaja. Ta metoda
liječenja zove se speleoterapija i primjenjuje se u više
zemalja. U špilji na čovjeka utječe vrlo čist zrak s aerosolom
(prisutnost čestica u zraku), bez alergena i uzročnika bolesti,
specifični mikroklimatski uvjeti (konstantna temperatura i
visoka vlažnost, specifična špiljska koncentracija CO2),
te prirodna radioaktivnost.
Više o speleoterapiji...
ARHEOLOGIJA I PALEONTOLOGIJA
Istraživanjem špiljskih sedimenata, a s tim i sagledavanjem
klimatskih promjena, dobiva se jasnija slika uvjeta i okoliša na
pojedinom području u određenom vremenu.
Prepoznavanjem i interpretacijom tih promjena pokušavaju se
riješiti mnoge nepoznanice vezane uz geologiju kvartara, areala
rasprostranjenja i putove evolucijskih promjena biljaka i
životinja, kao i procese vezane uz razvoj čovjeka.
Mnogi sedimenti u špiljama vrlo su bogati
ostacima fosilnih životinja i materijalnih kultura čovjeka, a
neki sadrže i skeletne ostatke fosilnog čovjeka. U našim
špiljama dosad su pronađeni ostaci brojnih životinja koji
karakteriziraju prošla razdoblja. Tako su iz toplih i umjerenih
razdoblja pronađeni ostaci ježa, krtice, šišmiša, špiljske
hijene, špiljskog leoparda, kune, jazavca, vidre, lisice,
špiljskog medvjeda, šumskog slona, toplotnog nosoroga, konja,
divlje svinje, običnog jelena, golemog jelena, jelena lopatara,
srne, primigenog goveda, dabra, dikobraza, zeca i mnogih drugih.
Iz vremena hladnih (glacijalnih) razdoblja pronađene su vrste:
stepska zviždara, snježni zec, alpski svizac, vuk, crveni alpski
vuk, snježna lisica, arktički žderonja (rosomah), špiljski
medvjed, sob, los, ris, kozorog, divokoza, saiga-antilopa,
mamut, dlakavi nosorog, moškatni bik, bizon i drugi.
Najčešći nalazi u našim krajevima jesu ostaci
špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus), koji je u mnogim špiljama
zastupljen u faunističkom spektru s više od 90% svih pronađenih
ostataka. Iz sukcesivnog izmjenjivanja zajednica određenih
biotopa mogu se vrlo lako rekonstruirati promjene u njima.
Jedan dio životinjskih ostataka u špiljama
svakako je rezultat prisutnosti čovjeka i njegovog djelovanja.
Čovjeku su špilje pružale relativno siguran krov nad glavom, a u
hladnim razdobljima i zaklon od nepovoljnih klimatskih prilika.
Najstariji čovjekoliki oblici za koje se tvrdi da predstavljaju
izravne ljudske pretke nalazimo u fosilnim dokazima koji se
obično označavaju kao australopiteci, a naseljavali su otvorena
područja u dolinama rijeka i oko obala jezera južne i istočne
Afrike prije približno četiri milijuna do nešto više od jedan
milijun godina. Uslijed povoljnih klimatskih uvjeta u tim
krajevima i svog načina života, ti ljudski preci nisu imali
potrebu da okupiraju zatvorena staništa kao mjesto svoga
stalnijeg obitavanja. Prije više od dva milijuna godina ta ista
područja naseljavaju ljudski preci koje istraživači imenuju
vrstom Homo habilis koju, uz neke morfološke promjene,
karakterizira i usvajanje tradicije izrade primitivnog kamenog
oruđa. Kulturnim napretkom (izrada oruđa, mogućnost međusobnog
komuniciranja i si.), kao i stjecanjem novih bioloških osobina
(povećanje kapaciteta mozga i si.) prije nešto više od milijun i
pol godina, ta se skupina postupno razvila u novu vrstu
pračovjeka koja se naziva Homo erectus. Iz afričkih prostora,
koje su razmjerno brzo zauzele, krenule su skupine tog
pračovjeka u osvajanje novih prostranstava Azije i Europe.
Njihovi fosilni ostaci, a još više ostaci njihovih materijalnih
kultura, svjedoče o veoma dugom vremenskom razdoblju u kojem je
živio ovaj oblik pračovjeka, možda sve do 300 tisuća godina
prije sadašnjosti. Homo erectus je prvi upoznao vatru i njeno
značenje u svakodnevnom životu. Na tom razvojnom putu čovjeka
počelo je građenje prvih osmišljenih nastambi i skloništa. U tom
razdoblju bila su sjeverna područja Zemlje nekoliko puta
prekrivena debelim naslagama kontinentalnog leda. U borbi za
opstanak u novim prostorima čovjek počinje upotrebljavati kao
mjesto svog stalnijeg boravka prirodne zaklone: špilje,
polušpilje, abrije, jame i slično.
Prije 200-300 tisuća godina ili, možda više,
okupiranje novog okoliša i nova kulturna prilagodba omogućit će
da se neke skupine vrste Homo erectusa razviju u našu vrstu Homo
sapiens. Arhaični Homo sapiens još ima pojedine specifičnosti po
kojima ga istraživači vole označavati podvrstom Homo sapiens
neandertalensis.
(D. Rukavina,
Speleologija,
Zagreb, 2001.)
PDF
The Latest Neanderthal,
Vindija cave in Croatia was inhabited by Neanderthals as
recently as 28,000 years ago.
PDF Two Neandertal fossils excavated
from Vindija Cave in Croatia in 1998, believed to be the last
surviving Neandertals, may be 3,000-4,000 years older than
originally thought.
The resultant ages are
between 32,000 and 33,000 years ago, and perhaps slightly older.
Izložba:
Stopama gromačkog pračovjeka
Gromačka špilja
Vela
Spila, Vela Luka, Korčula,
dva desetljeća istraživanja vrijednog arheološkog lokaliteta
Speleoarheologija i uloga
speleologa
Kako speleolozi mogu pomoći otkrivanjem i zaštitom
speleoarheoloških lokaliteta
Znanstveni izvori |
Speleološki linkovi za speleologe i
znanstvenike / Speleological links for cavers and scientists
SpeleoGoogle
BRZO PRETRAŽIVANJE
hr.sci.speleologija
|
PREDSTAVLJAMO ZNAČAJNE
ISTRAŽIVAČE
Akademik Mirko Malez
5.11.1924 - 23.8.1990.
Znanstvenik, promicatelj geologije i paleontologije kvartara i autor
opusa od 430 znanstvenih, stručnih i znanstveno - popularnih radova.
Njegovim
djelovanjem, a kasnije vodstvom, geološko-paleontološka zbirka u
HAZU prerasta u istraživački zavod pod nazivom
Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš (1955.
godine), odnosno Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara
(od 1974. godine), u kojemu je oživio i kasnije razvio dva
znanstvena područja koja su imala bogatu tradiciju i na kojima su
djelovali istaknuti istraživači kao što su Dragutin Gorjanović
Kramberger i Josip Poljak. Ta područja obuhvaćaju paleontologiju
vertebrata i speleologiju. Prvo područje uzdigao je Dragutin
Gorjanović Kramberger na svjetsku razinu, a Josip Poljak udario je
temelje znanstvenoj speleologiji. Akademik Malez je vratio
dostojanstvo i međunarodni ugled jednom i drugom području.
Tri su
lokaliteta kao magnet privlačila njegovu pažnju: Veternica, Vindija
i Šandalja. Na tim nalazištima je sam ili s ekipom desecima godina
kopao, snimao profile, uzimao uzorke za analize, vršio determinacije
faune i materijalnih kultura, te tim istraživanjima osigurao
svjetski renome. Za kvartarnu geologiju značajni su njegovi
radovi o stratigrafiji naslaga Krapine, Veternice, Velike pećine,
Vindije, Šandalje, regionalna kartiranja kvartara, opisi glacijalnih
pojava kao što su ledeni klinovi, krioturbacije, razvoj riječnih
terasa, geneza kvartarnih naslaga u podzemnim prostorima. Malezovi
radovi u speleologiji obuhvaćaju genezu špilja, podzemne i
površinske krške pojave, hidrologiju podzemlja i špilje kao podzemne
prostore koji su bili staništa pleistocenske faune i fosilnog
čovjeka.
Bio je i
zaljubljenik u prirodu i borio se za njezino očuvanje.
Literatura:
Mirko Malez : 1924-1990. - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Razred za prirodne znanosti, 1992. Spomenica HAZU,
svezak 66, autori M.Herak, M.Paunović, urednik V.Majer.
Akademik Josip Roglić
1906 - 1987.
Geomorfologija je privlačila njegovu pažnju od samog
početka znanstvenog rada. Poznata je i često bila citirana njegova
izreka: "Terenski rad, opservacija, temelj su geografskog istraživanja
pa on mora biti baza za zaključivanje." Tu je svoju misao uvijek
primjenjivao u geomorfološkim i geografskim istraživanjima rezultat
kojih su brojni zapaženi članci i studije. U istraživanjima je
primjenjivao interdisciplinarni pristup pa je tako i krški reljef, kojim
se često bavio, doživljavao kao prirodni kompleks i životni prostor
limitiran oskudicom vode i obradivih površina. Počeo je s istraživanjem
krša Imotske krajine, nastavio s jadranskim i dinarskim kršem da bi
završio s kršem kao fenomenom svjetskog značenja. Pri svojim je
istraživanjima često koristio i dostignuća speleologa. Proučavao je
povezanost krških procesa i reljefnim oblika s glacijalnom i riječnom
erozijom.
Više o
akademiku Rogliću
Pripremio: N.Buzjak
Prof. Sket na ulazu u Špilju
u kamenolomu Tounj, svjetski poznati geomorfološki i
biološki lokalitet (suradnja s Hrvatskim prirodoslovnim
muzejom i Speleološkim odsjekom Velebit).
Foto: D.Bakšić, 2002.
Prof.
dr. Boris Sket, redovni profesor na Biotehničkom fakultetu u
Ljubljani, svjetski je poznati biolog i speleolog. Rođen je
u Ljubljani 30.7.1936. Objavio je oko 200 znanstvenih
radova, najviše iz područja taksonomije (slatkovodne
pijavice i rakovi), biogeografije, biospeleologije
(uključujući ekologiju podzemlja). Značajno područje
njegovog djelovanja su slatkovodne pijavice (Hirudinea).
Suradnjom s hrvatskim speleolozima i znanstvenicima Sket i
suradnici su opisali hrvatsku podzemnu endemnu pijavicu
Croatobranchus mestrovi,
koja je do sada pronađena samo u 4 duboke jame u NP Sjeverni
Velebit: u Lukinoj jami (gdje je pronađena prvi puta 1994.
na dnu na dubini -1392 m), Slovačkoj jami, jami Olimp i
jamskom sustavu Velebita.
Umberto
Girometta
16. 7. 1883. – 27. 4. 1939.
Profesor na Velikoj Realci u Splitu, i uz
Ramira Bujasa, utemeljitelj speleologije u Splitu, istraživao je brojne
špilje i jame na području srednje Dalmacije.
Prof. Girometta je bio prirodoslovac u najširem smislu,
bavio se geologijom, paleontologijom, problemima krša, botanikom,
zoologijom i hidrografijom. Od 1909. vodi grupu »jamara«, učenika
splitske realke (od 1911. Špiljarski odio). 1927. godine na njegov
poticaj osniva se Sekcija za istraživanje kraških pojava (danas
Speleološki odsjek HPD Mosor), nastavljajući tako tradiciju "jamara" sa
Velike realke. Objavio je stotinjak putopisa, pedagoških i
stručno-popularnih članaka i brošura.
Više o istraživanjima prof.
Giromette...
 Karst
Hydrogeology and Geomorphology autora D.C.Forda i P.Williamsa
(Willey, 2007).
To je novo, značajno izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige Karst
Geomorphology and Hydrology publicirane 1989. godine. Knjiga na 576
stranica obuhvaća široku tematiku, od fizikalnih i kemijskih procesa
u kršu, klasifikacije špiljskih sustava i utjecaja klimatskih
promjena na razvoj krša, hidrologije krša, do upravljanja kršem i
njegove zaštite.
 |
